Pankerija u KSET-u: no brain, no pain

Zar ima nešto kvalitetnije i bolje za istjerivanje loših misli iz glave od punk koncerta? Sinoć je u KSETU bio odličan punk koncerAt na kojeg sam otišao (kako to i priliči) potpuno nespreman. :)

Shoot me Wendy, Debeli precjednik, FNC Diverzant.

Od njih sam u životu čuo za Debelog precjednika, ali nisam nikad čuo nijednu njihovu stvar. U slučaju punka, ovo može biti samo plus. Pokušavajući uhvatiti se za pjesmu i tekstove će samo dovesti do glavobolje, a korištenje glave na punk koncertu za bilo što osim za nabijanje u okolni inventar je nepoželjno, čak i štetno. ;)

Umjesto toga, bolje je samo ući, paziti da se na nabodete na nečiju zihericu i uživati u starom dobrom punku. Ako ste još u dobrom društvu, tim bolje.

Trebalo je malo pripaziti na mlade punk nade koji su se rasplesani nabijali se jedni u druge i pri tom zdušno padali na pod od sreće. Bilo je lijepo vidjeti i punk upoznavanje: dečko nabije curu tako da mala otkliže metar do naših nogu i naravno pri padu obriše cijeli pod. "Biće lakše dežurnoj sekciji čistiti klub", pomislio sam. :)

A posebna čast mi je bila biti na koncertu na kojem ne samo da nisam znao skoro nijednu stvar, nego nisam znao ni prepoznavati koji su koji na bini. A opet je bilo super. :)

No brain, no pain. Idealna moždana razbibriga za petak uvečer nakon napornog psihofizičkog tjedna. Punk ne samo da nije mrtav nego još i metastazira. Ne samo da nije korov društva, nego i liječi. :) A KSETov razglas poslovično rastura uši - do jutra mi je u ušima pjevalo hiljadu cvrčaka.

Za sve koji večeras (dan poslije) nemaju šta raditi, isti koncert se ponavlja u KSET-u zbog velikog interesa. Pa ako se želite podsjetiti dana kad ste si zihericom probijali sve što ste mogli, vrijeme je da to napravite. ;)