Kako zaboraviti? (Como Esquecer)

"There's some pain that you don't share.
Some pain like your fingerprints that's all yours.
All alone."
-- Augustus Hill

Ljubav i gubitak iste. Život i kraj života. Umiranje i bježanje. Smisao i život bez smisla. Patnja i kraj patnje...

Julija, žena koja pokušava preživjeti kraj veze koja je za nju bila cijeli svijet. Sve što jest, sve što želi biti. Smisao.
Antonija, žena koju nikad ne upoznamo, osim kroz Julijin život poslije. Antonija je bila Julijin smisao. Cijeli svijet. I onaj tko joj je sve to uzeo i nestao.

U ovom brazilskom filmu nećete gledati sretne klasične obitelji plastičnih lica kako se bezizražajno gledaju za stolom, uklopljeni u norme i poglede naših starih. Nećete vidjeti ni ljubav, smisao, dva duha spojena u jedno. Vidjet ćete posljedice nestanka upravo toga.

Ovo je film za sve koji su preživjeli, koju još preživljavaju, ali i za njihove ubojice. Za one koji su ostali i za one koji su pobjegli. Za one koji u bijegu ne biraju sredstva. Za one koji u vlastitoj grobnici spaljuju ostatke prošlog života. I za one koji iste spremaju u kutije da ih više nikad ne otvore.

Kroz 100 minuta ovog na trenutke mučnog, na trenutke tako ljudskog filma, prolazimo trenutke žene koja je probodena, rastrgana i ostavljena da umre. U agoniji. U grobnici vlastitog starog svijeta.

Antoniju nikad nećemo upoznati. Ono što o njoj znamo je gledajući kroz Julijine mrtve oči. Njenu nemogućnost da normalno funkcionira u društvu, nedoumice i krize, razmišljanje o oduzimanju života koji joj je ostao dok ne nestane do kraja. I bol. Neopisivu bol koju je mogao okusiti samo onaj tko je dao sve i izgubio sve.

Njene dane i noći, svaki trzaj na zvonjavu telefona, zvuk pred vatima, zaboravljeno svjetlo u sobi... Nevjericu, šok, neprihvaćanje vlastite smrti... Potrebu da fizička bol nadjača neizdrživu bol iznutra. Bijeg u toplinu krda, tuđe zagrljaje...

I prihvaćanje neminovnog... Neka ubojstva ne možete preživjeti. Neka ubojstva su konačna. Nema bijega, nema spasa. Za neka ubojstva niste krivi. Dali ste im mogućnost da vas ubiju. Morali ste, jer da niste, nikad ne biste imali to "sve" koje su vam nasilno uzeli. Da niste, nikada ne biste imali cijeli svijet u paru smeđih očiju.

Film koji počinje jednim pitanjem, a metastazira u cijeli niz drugih pitanja. A odgovori... Odgovori su u svakom od nas. Svatko će Julijin život doživjeti na svoj način. "Kako zaboraviti?" nije pitanje, već prizma kroz koju ćete raščlaniti vlastiti život. Vi ste zraka svjetla koja će proći kroz tu prizmu. Što ćete vidjeti s druge strane, ovisi o onom što ste pustili da unutra uđe.

S koje strane ove priče ste vi? Ubojica ili ubijeni? Onaj koji je pobjegao ili onaj koji je ostao sačekati oluju? Kako ste voljeli? Kao onaj koji bježi ili onaj koji ostaje?

Ovo je film o vlatistoj smrti i dizanju iz pepela. Dok ne izgorite do zadnjeg atoma, nećete biti slobodni.

Kako zaboraviti? Nikako. Ne možete zaboraviti. Ako uspijete zaboraviti, niste nikad dovoljno voljeli.