Kauboji

Što reći o predstavi  koja već skoro tri godine puni kazalište tako brzo da se karte moraju kupovati mjesec dana unaprijed, čim se objavi raspored predstava za slijedeći mjesec. Te Kauboje pokušavam pogledati godinama. I nikako. Uvijek bi se ja sjetio a ono - nema karata nego oko Nove godine moram znati šta radim 4.7. u 20h. Mislim, vjerojatno berem jabuke. :) I tako je vrijeme išlo, a ja nikako...

Prošli mjesec je bio prvi stvarni pokušaj kad sam na blagajni saznao da karata za taj mjesec (logično) više nema i da moram doći praktično isti dan kad Teatar Exit objavi raspored za slijedeći mjesec. I još mi žena kaže da se tu stvore redovi za kupovinu karata i da ljudi znaju po 5 (slovima: pet) puta gledati Kauboje. Kad sam još i to čuo, nije bilo dileme - ta predstava se mora pogledati. Da i ja vidim šta je to tamo toliko dobro da bi je netko išao gledati 5 puta.

Tako je jučer bio taj dan. Kauboji. Napokon. I to iz prvog reda. Da osjetim miris znoja. :)

Što reći o predstavi.... Stvarno odlična izvedba, bez primjedbe. U osnovi se radi o dvije predstave u jednoj. U prvom dijelu glumci pripremaju predstavu, u drugom je glume.

U prvom dijelu gledamo ljude, upoznajemo ih, njihove privatne probleme, međuljudske odnose... Promatramo ih kroz kazališne probe koje njima samima služe kao bijeg od vlastite tmurne svakodnevnice. Kao cigo koji pjeva za društvo, a plače sam u mraku, tako i ovi likovi pronalaze snagu u sebi da pjevaju i sviraju dok im se vlastiti životi ruše kao kule od karata.

To je onaj ljudski dio predstave i šteta je što se na pola prekine. U drugom dijelu glumci stvarno glume predstavu koju su u prvom dijelu uvježbavali. I taj dio je dim, prasak, pjesma i šarenilo. Scenski nastup odličan, ali westerne ne gledam negdje od trećeg osnovne. Lijepo odigrano, odlično štoviše. Samo, tu fali onog ljudskog aspekta iz prvog dijela. Prekriven je koreografijom, nevidljiv, pojelo ga je.

Na kraju te predstave koja traje tri debela sata, prva pitanja koja su mi se rodila u glavi su bila: "Dobra je predstava, ali čemu fama? Zašto bi je netko išao gledati pet puta?". I definitivno traje sat vremena predugo za moj ukus. Pred kraj mi više nisu mogli držati pažnju. Samo sam čekao da se poubijaju i završe s tim.

Kažem, ovo je potpuno subjektivan dojam. Možda je to jer ne volim vesterne. Možda je razlog gubitak ljudskih priča iz prvog dijela. Možda sam ja umoran od praskova i šarenila na sve strane. Ili možda tražim nešto drugo u kazalištu, nešto što su mi pokazali u tom prvom dijelu i onda sakrili.

Da se razumijemo, kauboji su stvarno odlično odigrana predstava. Glumci stvarno daju sve od sebe. Samo... Nema u njoj ono nešto... Nešto zbog čega iz kazališta izlazim u tišini i pod dojmom koji ne da ne jenjava, nego se samo pojačava sa svakim mojim idućim korakom dok odlazim u noć. Kauboji su odlični, ali oni to jednostavno za mene nemaju.

Svaka čast ekipi na izvrsnoj izvedbi i sve to. Samo moje strune pokreću ipak neke malo drugačije priče.