Slava kurvi

Kako izgleda život radnica u najstarijoj industriji na svijetu? Priča je bezbroj, razloga i životnih situacija ništa manje. Autori ovog dokumentarca su jednako tako mogli izabrati neku od evropskih prijestolnica tjelesne zabave i ispričati neku od, nama možda, bližih priča.

Umjesto toga, odlučili su u dokumentarac koji ne donosi zaključke, ne propagira i ne osuđuje, uklopiti tri priče: Tajland, Bangladeš i Meksiko.

Tek smo sjeli u udobne stolice, još su nam misli napola u vanjskom svijetu, a priča prva nas odmah bombardira sa ženskim licima koja se šminkaju, ženskim nogama koje se pokazuju u izlozima i prizivaju mušterije sa ulice, ženskim međunožjima kojima se maše kao sa robom na tržnici (realno gledajući, to i jeste roba kojom se trguje) ne bi li potencijalni kupci odlučili svoje novce i malo vremena dati upravo njima.

Priča iz Tajlanda govori o jednom vrlo uređenom bordelu gdje prostitutke sjede u izlogu sa brojem na sebi, a mušterije s druge strane stakla promatraju, biraju, ispituju prodavača koji im objašnjava, preporučuje, dogovara cijene... Kao prodavnica polovnih automobila, s tim da se ovdje svi puno ugodnije i ljudskije osjećaju nego što bi se osjećali u većini salona automobila.

Ma što netko mislio o ovom poslu, ovdje postoji itekako međusobno poštivanje, kako mušterija, tako i prostitutki. Ovo sve više liči na "blind date" nego na javnu kuću. Jedino što odaje stvarnu prirodu stvari je blagajna gdje mušterija plaća uslugu prije nego svoju odabranicu pod ruku odvede liftom u malo intimnije prostore.

Slušamo priče nekih od tih žena, njihova razmišljanja, snove, planove... Gledamo ih kako poslije svog posla odlaze u lokale gdje se muške prostitutke prodaju ženama, samo sada one odabiru nekoliko njih. Za zabavu. Gledamo potpuno drugačiji pogled na seksualnost, intimu, zabavu i razbibrigu.

Druga priča nas vodi u Bangladeš. Oronuli prljavi bordeli, buka, vika i natezanje muškaraca koji prolaze da dođu baš u njihovu buksu. Stare madam koje imaju nekolicinu djevojaka koje rade za njih i za sebe. Ugovoreni odnos u kojem su svi tu zajedno da - opstanu. Nema bogatih agresivnih svodnika sa zlatnim zubima i izrabljivanih prostitutki. Ovdje su svi zajedno da prežive. One koje su dovoljno mlade da prodaju svoja tijela, prodaju ih. Neke koje nisu, a imaju druga znanja, imaju uloge svodnica. Jedni paze na druge.

U svoj toj prljavštini, usprkos turobnoj atmosferi i, za većinu njih, zapečaćenoj sudbini, one žive, imaju svoje snove, svoj osmjeh na licu, svoj komad prljavog neba kojem se stvarno raduju.

Treća priča nas vodi u Meksiko, u gotovo drive-by bordel. Kroz blato kruže automobili, kao ajkule u prljavom moru. Iz straćara u toj improviziranoj ulici vire bizarno obučene, neuredne prostitutke. Neke napadno dozivaju mušterije i nabadaju u bizarno visokim štiklama (ova obuća bi prije spadala pod ortopedska pomagala nego pod modu) kroz blato ne bi li upecale neku od mušterija. Atmosfera je ovdje crna, vrlo konačna, bezizlazna. U dokumentarcu se ne vidi nasilje, ali bez sumnje ga ovdje ima u izobilju. Slušamo priče starih prostitutki u čemu su bile najbolje, kako na brzinu mušteriju oralno obrlatiti sa kockicom leda ili kako lažirati oralni seks.

Gledamo i jedan odnos, od dogovora cijene, preko svlačenja, stavljanja kondoma ustima i u isječcicma, sve do završetka.

Od sve tri priče, priča iz Meksika je najhladnija, nekako najcrnja, premda su sve tri priče kamilica prema onome što se u svijetu prostitucije dešava.

Paralelno sa pričama prostitutki idu i priče mušterija. Tako Tajlanđani pričaju zašto im je ovo komad svjetla u turobnom danu, zašto vole svoje žene a ipak ovdje dolaze. Skoro djetinjasto slatko i stidljivo objašnjavaju koliko im te žene sa brojevima umjesto imena znače.

Muškarci iz Bangladeša govore zašto dolaze u bordel nekad i po dva puta na dan, priča se i o tabu temi kao što je oralni seks koji je grijeh po islamu. Pričaju lokalni radnici na tržnici kako na pauzi svrate u bordel na jednu na brzinu i onda još jednom poslije posla. Pričaju kako su ovdje muškarci toliko napaljeni da bi, da nema bordela, skakali na krave i koze. Počeli bi i silovati okolo. Taj prljavi bordel se ustoličio kao psihijatrijska institucija, na jedan svoj pomaknuti način.

Na kraju, mladići iz Meksika govore o čistom jebanju, bez brige i pameti. Ne zanima ih svjetlo u mraku, priča, ni žene kao takve. Najviše su zainteresirani da neku od njih večeras izjebu u dupe i svršavaju im po licima. Ništa ljudska bića, ništa psihoterapija. Samo zatvorski grub seks, čim prije, čim više, čim češće. Bez suvišnih zašto.

Još jedna crta se provlači kroz ovaj film - religija. U Tajlandu gledamo budističke korijene, žene koje prije posla odlaze do hrama da zapale mirisne štapiće i požele danas puno mušterija. Muškarce koji se naklone prostitutki prije nego odu zajedno u intimne odaje.

U Bangladešu slušamo o islamu, zašto je oralni seks tabu i nepoželjan (a opet ga svi žele), kako je uloga prostitutke da radi ono što poštena žena ne smije. Eto jednog od razloga zašto bi pošteni muslimani išli u bordele a poštene muslimanke o tome ne smiju ni misliti.

Na kraju gledamo situaciju u Meksiku i vrlo nezdravu mješavinu kršćanstva na naopakim postulatima sa kultom crne magije. Slušamo crtice o bacanju čini, o skidanju istih, o Majci Smrti, suicidne misli izrečene u obaku jeftine droge...

Ne znam zašto su autori odabrali baš ove tri priče i baš ovim redoslijedom, ali svaka slijedeća je crnja od prethodne. Na kraju nam se one žene iz Tajlanda čine najsretnijima na svijetu, kad vidimo crnilo u zadnjem bordelu u blatu Meksika. Razlozi zašto bi netko išao u javnu kuću nam se u Tajlandu čine kao samaritanska narav prema uličnim silovateljima iz Meksika.

U dva sata koliko traje, Slava kurvi vam neće dati nikakav rezime, zaključak ili osudu. Jednostavno će vam pokazati stvari kakve jesu. Ni bolje, ni lošije. I razloge, motive, akciju i reakciju. Bez idealiziranja ili sotoniziranja.

Najstariji zanat na svijetu i je dalje tu, u svoj svojoj bizarnosti. Tko je tu meso, a tko mesojed, jako je teško reći. Tko je tu iskorišten, a ko iskorištava je isto vrlo klimavo i nejasno.

Stvari nisu ni crne, ni bijele. One jednostavno - jesu. Pitanje je samo možete li to provariti i što ćete vi napraviti.