Kontrabas

Pričam ti priču... Pijuckam pivu... Glavni sam u bendu... Moj je najveći, najdublji, najimpozantniji... Bez mene nema ni orkestra... Njegov fantastičan raspon od dubokog do visokog opčinjava... Penetrira u svaku poru orkestra i publike.. Buši zidove svojom snagom... Da, moj je najveći, ja sam najvažniji...

Piva otječe... S njom i samozavaravanje...

Pričam ti priču... Ima i negativnih strana... Te je velik, te nezgrapan, te je, brate, do ludila ružan.. Ma rugoba jedna.

Druga piva otječe...

Krade mi život, prostor, vrijeme. Ne mogu ni da se poševim u miru od njega. Njegov debeli duh lebdi nadamnom kao avet... Na meni je kao kamen. Ne mogu od njega da dišem... Gad jedan...

...

Kontrabas je priča o čovjeku koji je igrom slučaja, iz inata, iz osvete završio kao svirač kontrabasa u državnom orkestru postavši tako ono što najviše prezire: državni službenik u rupi orkestarske hijerarhije sa instrumentom od kojeg se ni sam ne vidi i na kojemu sve odsvirano zvuči kao da je slon prdnuo u kantu.

Priča je to o jednom od mnogih koji su skloni preuveličavanju svoje važnosti i statusa u društvu, familiji, orkestru, najprije sebi samima a onda i svijetu oko sebe, dok su doboko u sebi teško nesretni i isfrustrirani ljudi.

Najradnije bi u alkoholu utopili tu svoju tugu, ali ne ide. Rado bi lagali sebi i drugima, ali ni to ne ide. Taj prokleti kontrabas ih neumoljivo gleda i podsjeća na vlastite promašaje. Prodali bi priču da je dobro imati veliki instrument, talenat, auto, stan, status u društvu... Ali to niti je istina, niti je dovoljno.

Od samozavaravanja do bolnog triježnjenja... U začaranom krugu.. I opet... I opet... Kontrabas koji nosimo na leđima, guramo uz brdo kao Sizif, iz dana u dan...

Imate li vi svoj kontrabas? Volite li ga ili mrzite? Gledate li tuđa dvorišta kao mjesta gdje je trava zelenija? Žene vitkije? Violina manje teška? Namještate li svoje maske ujutro kako biste ljudima oko sebe pokazali kako ste ustvari uspješni, talentirani, mladi, naočiti i imate velikog (... kontrabasa)?

Imate li snagu prihvatiti svoj kontrabas i zasvirati uživajući u onomn što imate, ne onom što mislite da vam treba? Jeste li spremni odložiti svoj kontrabas i poći slobodni? Bilo kud, bilo kad. Sa smješkom na licu, umjesto sa prikrivenim grčem.

Kontrabas je metafora vašeg i mog života. A kako vi gudite?