Ježeva kućica

"Po šumi, širom, bez staze, puta
Ježurka Ježić povazdan luta.
Lovom se bavi često ga vide,
s trista kopalja na juriš ide.
I vuk i medo, pa čak i – ovca,
poznaju ježa, slavnoga lovca.
Jastreb ga štuje, vuk mu se sklanja,
zmija ga šarka po svu noć sanja.
Pred njim dan hoda, širi se strava,
njegovim tragom putuje slava."

Jedna predstava.
Jedna priča koju pamtimo iz djetinjstva.
Troje koji nikad prije nisu bili u lutkarskom kazalištu.
Jedno ekstravagantno tijelo i u svakom pogledu velik čovjek kao domaćin i kuhar u lijinom domu.

I dok jedno malo biće vodimo kroz život i učimo ga svim onim lijepim stvarima koje smo možda zaboravili po putu, učimo taj isti svijet ponovo kroz dječje oči. I stvaramo ga ponovo za dječje oči. I ne mogu da se ne pitam... Gdje smo se u jednom trenutku pogubili? I ne mogu da se ne zahvalim tko god nas je uspio dozvati nazad.

I ne mogu da ne pomislim... Kako je dobro biti tu.

Kultura, nekultura ili povratak korijenima? Na svakom od nas je da zaključi.