Steve McCurry - trenutak nezaštićenosti
Steve McCurry je američki fotograf koji je najpoznatiji postao nakon fotografije djevojke iz Afganistana objavljenoj u National Geographicu. Sama fotografija te djevojke je nastala u izbjegličkom kampu u Pakistanu gdje su se slijevale izbjeglice iz ratom pogođenog Afganistana.
Steve je u svom životnom opusu napravio hrpetinu nevjerojatnih fotografija koje se poslije mogu svrstavati tematski na razne načine, ali svaka od njih prije svega prenosi jednu duboku ljudskost, toplinu ljudskih bića i, u tišini, nas pogađa jednostavnom samilošću takvom silinom da je nakon pogleda na neke fotografije teško ostati na nogama i ne pustiti suzu niz obraz.
Izložba pod nazivom "trenutak nezaštićenosti" naglasak stavlja na ponovnu potragu za djevojkom iz Afganistana nakon puno godina (u sklopu izložbe se može pogledati i dokumentarni film na tu temu), ali ona je ustvari puno više od toga.
Kroz fotografije koje je kroz godine Steve radio vidimo presjek ljudskih duša, neumoljivost sudbine i kaveze okoline, a s druge strane, jednu nevjerojatnu ljudskost koja šprica iz očiju ljudi na fotografijama. Geste koje ujedaju za dušu, sudbine koje paraju srce, priroda koja oslobađa...
Slika govori više od hiljadu riječi, ali Steveove slike govore cijele živote, živote predaka i potomaka, pričaju o dubinama ljudske duše za koje riječi nisu dovoljno jake.
Iako je ovdje naglasak dan na priči djevojke iz Afganistana, to je tek priča sa jedne fotografije. Pred vama će ih se otvoriti deseci. Na vama je da razmislite o pričama svih tih ljudi na ostalim fotografijama. O životu, sudbini, nadi, strahovima i želji za životom koja je jača od rata, zatucanosti okoline, bijede i siromaštva.
Zastanite na tren pred svakom od njih...
U svakom od nas će izazvati ono od čega smo tkani: u nekima samilost i ljubav, u nekima odbojnost, u nekima možda i mržnju ili likovanje. Kad stanete ispred svake od tih fotografija, prvi osjećaj je onaj istinski i neskriveni. Znat ćete od čega ste satkani.
Možda ćete poslije izaći duboko zahvalni zbog svega što imate i istodobno duboko tužni zbog drugih koji pate puno više nego vi možete i zamisliti da je moguće. A opet... Možda i zahvalni jer ste vidjeli drugo ljudsko biće. I jer sreća nije u luksuzu i materiji nego je zakopana duboko iza ljudskih očiju... I da je oko puno više od organa vida... Ogledalo... odraz... istinski dodir...
Još jedan test za svakog od nas da sami sebi priznamo... Od čega smo satkani...
Izložba je trenutno postavljena u nekoliko bliskih nam gradova. Ja sam je pogledao u Dubrovniku, ali trenutno je postavljena i u Ljubljani.
Za sve koji nisu u mogućnosti uživo pogledati izložbu, tu je odličan autorov website sa gomilom fotografija. Veliki dio njih se može vidjeti na samoj izložbi.
