Fear Factory, Zagreb 1.12.2012

Kad ljude pitaju koje im je bilo najbolje doba u životu, obično se sjete srednjoškolskog razdoblja. Ja sam imao tu "čast" da mi srednja škola bude jedno od najgorih razdoblja. Nakon ubrzanog odrastanja 1992, jedno gradsko dijete je završilo u selendri kakve se ni Dudek iz Gruntovčana ne bi posramio.

I četiri razreda srednje pkole sam bio - potpuno sam.

Kakve veze Fear Factory ima sa ovim? Znate kako kažu, da sa jointom nikad nisi sam. Ni sa dobrom muzikom samoća nije tako tiha. ;)

Jedan od mojih prvih CDova je bio upravo "Fear Factory - Demanufacture". Nakon perioda kad je u jednoj usamljenoj sobi uz željezničku prugu cvilio neveseli Paradise Lost, My Dying Bride i Bolt Thrower, otkrio sam taj Fear Factory i bilo je to jedno totalno osvježenje. Kao brzi planinski potok nakon ustajale žabokrečine, pokrenuo je nešto novo, jedno novo razdoblje.

Jaki vokal, ritmična i brza mašinerija sa duplim bas bubnjem koja je pumpala direktno u mali mozak potpuno su me pomeli u to vrijeme. Uz ovakvu garnituru, ni samoća nije što je nekad bila.

Muzika za ponovno pokretanje srčanog ritma.

Tako je to bilo te 1995 godine.

Cijelih sedmanaest godina kasnije, hvatam karte za Fear Factory koncert.

Fear factory je bend koji igra na jednu kartu i koji u biti nikad nije evoluirao. Iako su izdali novi album, setlista se sastojala uglavnom od starih stvari, a Demanufacture je definitivno najbolji album koji su ikad napravili.

Gledajući danas uživo njihov nastup u Tvornici, uz najgori razglas koji sam ikad čuo (razglas je toliko loš da nikome ne bih preporučio da ide tamo slušati ni vremensku prognozu, a kamoli neki suvisao koncert), prošao sam u glavi svoju srednju školu, sjetio se svih onih noći kad se taj CD vrtio i bio sidro u kaosu.

Sam nastup je bio solidan, momci su odsvirali uredno, ali ih je razglas totalno unazadio. Šteta, vrijedilo bi osjetiti udaranje onih bubnjeva u plućima na poštenom razglasu. U sat ipol su prošli svoj cijeli opus u "best of" izdanju. Iako su prolazili kroz godine svog rada,  nekih promjena u zvuku nije bilo. Prvi ili zadnji album, sve je zvučalo kao da je napravljeno iste godine. 

Ono što je smiješno je da momci i dalje otvoreno traže pičke. Skoro da je jadno, rekao bih, a onda je doletio neki crveni grudnjak na binu. Očigledno ko traži, taj (na kraju) i dobije. :)

Ovaj koncert je ujedno bila i prilika da se vide neki ljudi koji se nisu vidjeli dugo dugo vremena. Leo je trebao biti sa nama, ali su mu u zadnji čas rekli da radi na tom koncertu. Šteta, ali smo bar znali izbacivače. :)

Naguravanja je bilo nešto više nego sam očekivao, ali nisam primijetio neke konfliktne situacije. Treba pripaziti da te rulja ne obori na pod i da te neki klinjo ne opali glavom u zube dok prosipa buhe iz kose svud okolo. :) Onih par agresivnijih su redari ionako u nekom trenutku pobacali napolje nakon što su upali na binu.

Još jedan od bendova iz moje srednje škole koji sam uspio vidjeti. U vrijeme kad su žarili i palili po svijetu, em ih nije bilo u HR, a i da je bilo, netko tko nema ni za kutiju šibica, bome nema ni za kartu i put na koncert. 

Još jednom, šteta da je (jebeno) loš razglas pokvario ukupni dojam. Možda se jednom  ukaže prilika čuti ih u nekom boljem ambijentu.

Do tad... ;)

ovo je FF :)

kako je bilo u Tvornici 1.12