The Hobbit: An Unexpected Journey

Vjerujem da se svaki fan Tolkiena sjeća kako i kada je prvi put došao u dodir sa Hobitom i Gospoodarom prstenova.

Moj susret ide nekako ovako: od malih nogu sam bio izložen slikovnicama, slovaricama i knjigama, vjerojatno više nego većina druge djece. Ćale mi je radio u biblioteci u Banjaluci i svako malo bi mi donosio neke knjige za koje je smatrao da su za moj uzrast.  Nikad nije forsirao, samo ih je stavljao na stol i govorio: "Evo tu imam neke knjige. Vidi ako ti neka od njih bude zanimljiva." Sve su bile i više nego zanimljive. Tako sam u osnovnoj školi progutao cijelo čudo pisane riječi.

A što se Hobita tiče... Jednog dana, negdje u sedmom ili osmom razredu osnovne škole mi je donio neku smiješno ilustriranu knjigu na stol. I gledam ja to, okrećem, izgleda kao dječija knjiga. Prva pomisao mi je bila: "a kakvo je ovo sranje, pa ovo ne bi ni djeca u trećem  osnovne čitala sa zanimanjem..." Ali, s obzirom da stvarno, ali stvarno nisam imao ništa drugo za čitati, uzeo sam je nakon kraćeg premišljanja (od dan, dva :)) i počeo...

I to je bio početak...Već nakon dvadesetak stranica, knjiga me je cijelog uzela. Cijeli novi mistični svijet, a tako dobro napisana da se čitala sama od sebe. Od korica do korica sam došao u dva dana. Na kraju je pisalo da je Hobit uvod u tamo nekakvog Gospodara prstenova. 

To je bilo to. Znao sam što ću slijedeće tražiti za čitanje.

Tolkien je stvorio svijet toliko realan u svojoj nerealnosti, toliko dobro razrađen, sa rasama, pismima, kulturama, kronologijom događaja, da nije nikakvo čudo što iza sebe ima horde (idolo)poklonika.

Jedanaest godina nakon pretpremijere Prstenove družine, došao nam je i Hobit. Iako se nakon prikazivanja Gospodara prstenova, pisalo svašta o potencijalnom snimanju Hobita, u tom trenutku nije izgledalo izvjesno da će biti ubrzo snimljen, što zbog autorskih prava, što zbog špekulacija o glumačkoj ekipi, redatelju i svemu ostalom. Moram priznati da sam u tom trenutku mislio da ga neće nikad ni snimiti.

Danas, lijepog datuma 12.12.12 je pretpremijerno prikazan prvi od tri dijela Hobita. Na žalost, nismo mogli birati nego smo ga morali odgledati u 3D IMAX formatu, ali moja bojazan da ćemo pošiziti tri sata fokusirajući što je bliže, a što dalje se pokazala neopravdana. Jedino treba ignorirati titlove koji su također "u prostoru", pa zna smetati ako ih pratite.

Čini se da je Peter Jackson ovaj puta dobio odriješene ruke i Hobbit se snima u tri nastavka. Za razliku od Gospodara prstenova za kojeg su jedva našli studio koji bi ih podržao u snimanju tri, a ne dva filma, kod Hobbita gotovo sigurno neće biti potrebe za extended verzijama filmova gdje će se nalaziti i scene koje nisu stale u kino verziju filma.

Prvi dio od 169 minuta i sama pomisao da slijede još dva dijela, dali su naslutiti da se ovdje neće škrtariti na detaljima. I stvarno, već od scena upada gomile patuljaka kod Bilba u rupu, bilo je jasno da će svaki od likova biti pristojno razrađen, priča u miru ispričana, a da ćemo mi ponovo u kina sjedati tri puta i uživati u stvarno izvrsnim filmovima. 

Kako Hobita nisam čitao već godinama, tako nisam u poziciji da ovdje iseciram svaku scenu koju sam danas vidio i procijenim da li je nešto ostalo nedorečeno ili krivo ispričano u odnosu na knjigu. Ono što mogu reći kao veliki Tolkienov fan je da je lijepo vidjeti ekranizaciju knjige koja je utrla put Gospodaru prstenova, a pojašnjava puno toga što je prethodilo svim tim događajima.

I već sad se vidi da će, kad sva tri nastavka Hobita ugledaju svjetlo dana, biti potpuno nejasna crta između njih i Gospodara prstenova: isti redatelj, isti glumci (Gandalf, Galadriel, Saruman...), isti način pričanja priče... Moći ćete uzeti sve te filmove, zatvoriti se na 24 sata i nećete moći odrediti razliku između filmova. Biće to jedinstvena cjelina, a to cijelom projektu daje dodatnu težinu.

Za sve Tolkienove fanove, ovih dana slijedi obavezna ekskurzija u neko od kina. Želite li 3D ili ne, na vama je da se odlučite.

Mi koji smo upravo bili na pretpremijeri, možemo samo reći: Hobit je napokon stigao! :)

“Far over the misty mountains cold
To dungeons deep and caverns old
We must away ere break of day
To seek the pale enchanted gold.

The dwarves of yore made mighty spells,
While hammers fell like ringing bells
In places deep, where dark things sleep,
In hollow halls beneath the fells.

For ancient king and elvish lord
There many a gleaming golden hoard
They shaped and wrought, and light they caught
To hide in gems on hilt of sword.

On silver necklaces they strung
The flowering stars, on crowns they hung
The dragon-fire, in twisted wire
They meshed the light of moon and sun.

Far over the misty mountains cold
To dungeons deep and caverns old
We must away, ere break of day,
To claim our long-forgotten gold.

Goblets they carved there for themselves
And harps of gold; where no man delves
There lay they long, and many a song
Was sung unheard by men or elves.

The pines were roaring on the height,
The wind was moaning in the night.
The fire was red, it flaming spread;
The trees like torches blazed with light.

The bells were ringing in the dale
And men looked up with faces pale;
The dragon's ire more fierce than fire
Laid low their towers and houses frail.

The mountain smoked beneath the moon;
The dwarves, they heard the tramp of doom.
They fled their hall to dying fall
Beneath his feet, beneath the moon.

Far over the misty mountains grim
To dungeons deep and caverns dim
We must away, ere break of day,
To win our harps and gold from him!”

-- J.R.R. Tolkien, The Hobbit --