Wardruna, Oslo 2017

Wardruna je jedan od onih bendova koje ne puštate na tulumima i nisu vam prvi izbor kad treba na brzinu podići atmosferu do usijanja.
Wardruna je bend za kojeg nisu čuli ni mnogi Norvežani, a ni sam više nisam siguran kako su meni došli do ušiju. U svakom slučaju, dojmili su me se na prvi stih.

Radi se o bendu čiji se opus bazira na dalekoj skandinavskoj prošlosti, zajedno sa instrumentima koji su se koristili u davno doba. Uz pjesme koje kombiniraju norveški jezik i tzv "old norse", i mitologiju puno stariju od prodora krščanstvra u ove krajeve, Wardruna nas vraća u neka davna, mistična vremena kad su po šumama hodali neki drugi ljudi šireći oko sebe energiju koja je gotovo nestala u današnjem modernom svijetu.

Atmosfera koja se osjeti u njihovim pjesmama nije renesansno bezbrižna, niti srednjevjekovni tmurna. Ona je, jednostavno - istovremeno sjevernjački hladna i duboko ljudska.

Wardruna bi se po nekim klasifikacijama mogla djelimično svrstati u etno pravac, ali to bi samo djelimično opisalo ovaj jedinstveni projekt. Misticizam, duhovnost drevnog svijeta i životna povezanost uz majku Zemlju su izuzetno jaki u svakoj struni njihovih pjesama.

Simbolika koju Wardruna prostire pred vas je ulaznica za jedan drugi svijet. I ne morate o njemu ništa znati da vas uvuče u jedan čudan vremeplov.

Njihov treći album, Ragnarok, zaokružuje Runaljod trilogiju. Da li je ovo bila i svrha postojanja Warndune ili ćemo u budućnosti vidjeti nove albume, ostaje da se vidi.

U međuvremenu, Wardruna nastupa na ne previše mjesta i širi mistično dobru atmosferu na odlično odrađenim koncertima. Nekad se rune poslože na način da vam se putevi ukrste kad se najmanje nadate, pa smo se i mi našli na koncertu za kojeg sam mislio da ga nikad neću imati priliku vidjeti.

Konceet je održan u Oslo Senstrum Scene. Ispostavilo se da je to jedan fin prostor, kako akustički, tako i vizualno. Interes je bio toliki da su naknadno uvrstili još jedan koncert dan ranije.

Ovi je ujedno bio i naš prvi koncert u Oslu i probijanje leda u novom svijetu. Bilo je neobično prešaltati se u taj mod nakon mjeseci apstinencije, ali nam je trebalo ravno 10 minuta da se vratimo u svijet koji nam je toliko falio. :)

Sentrum scene je jedno kvalitetno mjesto - nije previše posh, a nije ni klasična rock kutija. Unutra smo naišli na sjedeća mjesta što nismo očekivali, ali mislim da je ovo vrlo dobro za ovakav tip koncerta. Odabrali smo pogled sa balkona (ili kako li se to već zove), a kako je prostor relativno mali, nismo imali osjećaj da gledamo bend na televiziji iz druge sobe. Dobro da smo došli malo ranije jer sjedala nisu numerirana i mogli ste sjesti gdje god, a kad smo stigli, već će sve bilo dosta puno.

Izbacivači su bili vrlo kulturni. A s obzirom da zadnjih godina po klubovima najviše znam razne izbacivače, ubacivače i razbacivače, šacovao sam kako im je ovdje raditi. I ovo je jedna vrlo kulturna ekipa. Tamo netko hoda usred koncerta - eto nasmijane bradate gromade, kulturno ga uputi da se vrati na svoje mjesto i - ode. I ovaj se fino vrati. Nenika bi uživao da je ovdje. Samo još bradu da pusti ko pravi Viking. :)

Koncert je počeo u ranih 8:10, po planu (očekivao sam da se nitko neće pojaviti na bini prije 21h minimalno). Dolazi bend na binu, ali prije njih stiže ženski zbor od 28 glasova. Uz njih 6 iz benda, to je pravi tulum na bini.

Koncert je trajao sat ipol i odrađen je jako dobro. Imao bih malo primjedbu na tonca kojemu je slon prdnuo u uho na prvih nekoliko stvari pa je početak koncerta odmah udario na sva osjetila.

Kasnije se osjetila sva dinamika Wardruninog opusa, a kad su na pjesmi "Odal" doveli na binu dječaka i curicu koji su pjevali uvodne vokale, uz zbor u pozadini, to je stvarno ostavilo dojam. Na bini je bila cijela velika obitelj iz neke davne prošlosti, davno prije našeg vremena, naših svjetonazora, naših grešaka, uspona i dekadencije.

Kako je vrijeme protjecalo, koncert je postajao sve magičniji. Logično završio je sa predivnom stvari Helvegen.
Setlistu mozete pronaci ovdje.

Ukoliko ste se ikad pitali kako je svijet izgledao prije latiničnog pisma, kršćanstva i društva kakvo nam je poznato, dopustite da vas Wardruna odvede u neka davna vremena i vrati nazad, možda ponešto izmijenjene.

I ma koliko se trsio, uvijek mi je teško odgovoriti kad me netko pita: "Što je to Wardruna?"
Da li je to etno, gothic, nešto treće? Mistika, romansa ili vradžbina? Ni jedno od navedenog.

Wardruna je put. Uživajte u putovanju. God tur!