Sigur Ros, Oslo Spektrum

E ovo je bio neobičan koncert, od dana najave ... Počelo je prije osam mjeseci kad su se karte za koncert u Oslu pojavile u pretprodaji. Jedna od specifičnosti Norveške je da su ovdje karte za većinu koncerata rasprodane nekoliko mjeseci unaprijed, što umanjuje spontanost kad pogledate šta se nudi na muzika.hr pa odete na neki koncert koji ste upravo vidjeli.

Ovdje za takve stvari (kao i za puno toga drugog) morate debelo planirati. Tako smo i mi  kupili karte za ovaj koncert u pretprodaji osam mjeseci prije samog koncerta. Karte su nam došle poštom na adresu desetak dana prije koncerta.
Malo je čudno bilo planirati ovako nešto osam mjeseci unaprijed (ni aviokarte za Indiju i lutanje po Himalaji nisam kupovao ovoliko unaprijed), ali što se mora, nije teško :).

Naravno da se u tih osam mjeseci promijenilo cijelo čudo toga u našem životu. Poštanska adresa je, eto, ostala ista, pa su nam karte stvarno i stigle. Nismo ih morali loviti po Oslu. :)

. . .

Spektrum arena je veliko kupolasto zdanje kapaciteta od preko 10000 ljudi. Nije neka intimna atmosfera kao npr Sentrum Scene, ali može primiti pozamašnu količinu ljudi.

Što se neke koncertne kulture tiče, Norvežani su vrlo kulturan narod. Ne urlaju, ne bacaju pivu po zraku (koliko košta, i ne čudim se :)), piju puno, ali uz konstantan dotok tokom večeri i ne puše. Generalno je pušenje u Norveškoj na granici prohibicije (još jedna od priča sa sjevera koja zaslužuje zasebnu temu), tako da možete do mile volje uživati u nesmrdljivom zraku u pubovima a i na koncertima.

S druge strane, potpuni kulturološki šok je bio kad smo vidjeli da se naveliko kupuju - kokice. Ko da je u pitanju Cineplex.  :)
Dobra stvar je da piju više nego što jedu, pa se ta anomalija brzo iznivelira, kada koncert počne.

A što se Sigur Rosa tiče... Nikad nisam pratio njihov opus. Ovo je bila Sandrina želja, dok ja otvoreno priznam da nemam uho za te Islanđane (ista priča je sa Bjork). Pokušao sam malo poslušati neke njihove stvari, ali nije mi držalo pažnju.

Moram priznti da sam očekivao da ću se tankati kavom i udarati si dandare da ostanem budan, ali ... Ispostavilo se da su pomaknuti Islanđani uživo vrlo živopisni.

Isto tako treba reći da smo u ovo naše kratko vrijeme života u Skandinaviji imali priliku upoznati lokalce, njihovo razmišljanje, zatvorenost, otvorenost i sve zajedno. Norveška je po mentalitetu otok unutar evropskog kopna, a Island je još jedna oktava više, koliko sam  shvatio iz priča samih Norvežana.

Ovdje, ove večeri, već naklon dvije uvodne pjesme sam shvatio zašto ne mogu Sigur Rosa slušati kod kuće. Ovo nije muzika na koju smo navikli. Ovo je splet zvukova koji, uz scenski nastup, živopisno doćarava sav krik, osamu, vapaj, strah, nadu i povremenu potrebu za drugim živim bićem u velikoj praznini Islanda.

Za sve koji su imali priliku osjetiti samoću i ljepotu Skandinavije i Islanda, Sigur Rosove poruke će biti same po sebi jasne. Sva snaga prirode, veliki kontrasti svjetla i tame, beskrajni dani, pa beskrajne noći, sunce koje liječi i oluje koje lome kosti ...

Sigur Ros me je doslovno pomeo slikama i porukama koje je uspio tako živo i emotivno prenijeti. Za hladne Islanđane, emocije koje su pokazali su bile bolno iskrene. Bilo je to puno više od emocija. BIle su to najintimnije ispovijesti, jače od riječi, trajnije od vremena, naizgled izgubljeni krici u gromoglasnoj snazi prirode, a opet... ispovijesti koje se vraćaju kao bumerang i udaraju vas kad se najmanje nadate.

Sigur Ros... Koncert benda čiju nijednu pjesmu nisam znao, a opet koncert koji je prenio više iskrenosti i ljudskosti od malo čega što sam ikad vidio.

Uostalom, kad Islanđanin navali gudalom na gitaru... To u najmanju ruku pokzuje da nema figu u džepu. Jer moraš biti jebeno iskren i neustrašiv da se takav pokažeš svijetu.

A opet.... Onaj tko se zna nositi sa svim dobim i lošim stranama brutalne islandske prirode, može bez straha stati pred 10000 ljudi i pokazati se bez maske.

Respect!