Gogol Bordello, Oslo 12.5.2018

Oslo je vrlo specifičan grad: miran, uređen, ali podijeljen. Ima tu puno toga o čemu bi se mogle napisati knjige, ali zadržimo se na činjenici da se mnogim useljenicima nije lako ovdje osjećati kao kod kuće, jer svaka medalja ima strane, svaka lakirana površina je ne tako idealna kad se zagrebe ispod površine ...

Gogol Bordello je tip benda koji je "nečist" po definiciji, kao miješani brak, sestra ciganka, stric iz Lepoglave... Ima ono nešto što imate poriv sakriti u sebi i ne pokazati, a opet... Duše ciganske, sve lutalice svijeta, da nemaju to nešto, mogli bi se objesiti na prvu vrbu.

Ovog maja, ove godine, Gogol je pregazio Oslo, preorao sve čistunsko, sve snebivajuće, slomio sve ograde i napravio koncert koji se pamti.

Da doživim da cijela dvorana zajedno pjeva Immigraniadu, sanjao sam valjda otkako sam došao ovdje.  Da vidim Norvežane da pjevaju zajedno sa svima koji nisu rođeni na ovim prostorima sa jednakim žarom, ne bih vjerovao da nisam vidio svojim očima.

Na stranu sad poruka da smo svi cigani u duši i da je najgore ne priznati to sebi i svijetu i ostati bljutav, ali Gogol radi jebeno dobre koncerte. Očekivao sam osrednji nastup tamo neke šarolike bande, a ustvari sam doživio pravi tornado.

Onaj ko digne norvešku ekipu na noge (a nije alkohol) digao bi i mrtve da plešu. Gogol je definitivno jedan od tih rijetkih bljeskova. Na trenutke sam se uhvatio kako zurim u tu raspjevanu masu, a ne u sam bend. Ovo je bilo, za sjevernjačke pojmove - nadrealno.

Bio je ovo jedan od onih dana kad si kažeš "e da sam jučer umro, danas bi mi bilo žao!"