Cinemateket: kino Europa sjevera

Kino Europu sam otkrio u čudnom spletu okolnosti i nekako mi je odmah legla ko šamar budali. Ušao sam tamo sa Marom negdje krajem 2010, onako usput. Kao, ima neki film, ajmo gledati. I to je bilo to. Ušao jednom, vraćao se puno puta.

Filmovi koje sam tamo gledao su imali dušu, nisu bili holivudsko isprazno smeće. Uglavnom nas je tamo sjedilo 5-6, nekad 10, skoro nikad preko 30.

Kad na prste jedne ruke idem nabrajati što bih ponio iz prošlog života, kino Europa bi se sigurno našlo u tih pet prstiju.

Kad sam stigao u Oslo, dugo nisam ni pokušavao potražiti nešto slično. Jednostavno sam smatrao da je to izgubljena bitka i da se najbolje pomiriti sa činjenicom - kino Europa je nepovratno izgubljena.

Onda smo jednom, slučajno šetajući, naišli na nekakav ulaz i gore veliku reklamu: CINEMATEKET. I odlučili smo istražiti o čemu se tu radi.

Cinemateket je nastao pod pokroviteljstvom Norveškog filmskog isntituta (https://www.nfi.no/). Oslo je jedan u nizu gradova gdje su otvorene slične kino dvorane.

Cinemateket u Oslu ima dvije dvorane, od čega jedna ima 195 mjesta, a druga 68. Male su, ali jako lijepo uređene. Filmovi koji se putšaju su u 35mm ili DCP formatu. Ima tu još štošta specki, ali nikad me nije zanimalo da naučim sve te kratice. Sadržaj je bitan, ne forma. Definitivno nije IMAX, a bome se ne prikazuje ni "Umri muški 77", ni "Natakni mučki 17".

Repertoar je dosta u skladu sa onim što me zanima, tako da je jako dobro nekad se zavući u udobnu fotelju i osluškivati kako se sa 35mm filma na platno proicira nešto što vas drži ispunjenim danima, ne samo dok traje kutija kokica. Dosta podsjeća na Kinoteku u Zagrebu.

U sklopu kina je i birtija, pa si možete kupiti pivo i sa njim na projekciju.

Možete se i učlaniti u klub, pa imate i popust na cijene ulaznica. U usporedbi sa IMAX kinom u Oslu, jeftine su i po punoj cijeni, ali dobro je i to znati.

Cinemateket je mali dragulj ovog grada koje bih rado puno više eksploatirao nego što trenutno stignem, ali jako sam sretan da postoji.

Prvi film koji smo gledali bio je Ådalen 31 (https://www.imdb.com/title/tt0065261/), švedski film iz 1969, snimljen po istinitom događaju. Interesantno je koliko puno smo ihi razumjeli. Norveški titl ispod nam i nije trebao.

Zadnji je bio Taxi driver (https://www.imdb.com/title/tt0075314/). Interesantno je vidjeti filmove koji su snimljeni prije nego sam se rodio, kao i filmsku tehniku onog doba i način na koji se prikazivala dramatičnost.

Kad smo kod jezika, očekujte nekad titlove koji nisu isključi vo na norveškom. Nekad ćete moati hvatati pisani švedski po putu. :) Ali to vam nije problem, zar ne (jer da jeste, ne biste bilo tamo)? :)

Bacite oko na službeni web https://www.cinemateket.no/ gdje ćete naći sve što vas zanima, kao i povijest, kako i kada je sve počelo.

Cinemateket je jedna od onih oaza ljudskosti i kulture u modrenom svijetu gdje stvari svode na "brzo i jako". I kratko. Pa sve ispočetka.

Tako se na kraju ispostavilo da i Oslo svoju Kino Europu ima. I da nije sve izgubljeno zbog nekih 2000km razdaljine od generalštaba filmske kulture u Zagrebu.

Samo nek se okreću! (i nabe na biciklu, i filmska traka). :)