Samarske i Bijele stijene

U nedjelju smo otišli malo skakutati po stijenama u Gorski Kotar. Iz Zagreba smo krenuli busom u 6:30. Do 9 sati smo stigli u Tuk Mrkopaljski. Oko 12 km nakon Tuka Mrkopaljskog nas je bus ostavio i odatle je počeo naš uspon.

U početku šumica, kasnije sve veći kamenjar. Pogled nije pucao na sve strane ali je oko nas bilo veličanstveno kamenje, mahovina i šuma... Nakon kraćeg strmijeg uspona ispadamo na vrh Samarskih stijena. Kako nas je bilo puno a vrh je mali, gore se penjemo u smjenama. :) Odozgo puca pogled na okolicu.

Nakon kraće pauze za razgledavanje nastavljamo prema Bijelim stijenama. Tu se ide malo gore, malo dole, pa opet malo gore i još malo dole... Sve dok nismo došli do jedne livadice gdje smo se odmorili pola sata. Nakon nje krećemo na vihoraški put koji je... zanimljiv. :) Velike stijene, pentranje rukama i nogama, predivan pogled na okolne stijene koje strše...

Samo sunce prži a vode nam nestalo... Suha grla nastavljamo dalje...

Napredujemo sporo, ali je vrlo zanimljivo. Nakon jače vožnje po Medvednici dan prije, baš mi odgovara ovako neformalno skakutanje po kamenju i rad rukama. :)

Usput smo posjetili i Ratkovo sklonište. Jako lijepa kućica u stijeni na strateški dobroj poziciji. :)

Vrh Bijelih stijena je dovoljno mali da smo i tu morali malo pričekati i u grupama se penjati gore. A gore... Pogled prekrasan... Vrijeme sunčano... Klek nam se smiješi u daljini. Odmah se sjetim našeg nesuđenog uspona na Klek ove zime kad je u ravnici bilo metar ipol snijega... :)

Nakon vrha odlazimo do planinarske kuće Bijele stijene gdje točimo vodu. Joj kako dugo nisam grabio vodu kantom iz bunara... :) U kući ima i neke pive pa pijemo žuju iz limenke. Nije nešto, ali gdje se nalazimo, super je!

Već je prošlo 4 sata i polako se spremamo za natrag. U silasku Alfredo i ja psujemo Garmin što Vista lošije hvata satelite od Summita. Zajedno bacamo fetvu na nepoznatu osobu koja je Vistu tako pokvarila. :)

Bus nas čeka na makadamu i vozi u planinarski dom u Tuku Mrkopaljskom gdje sjedamo na pivu i nešto za pod zub.

Pa onda povratak u Zagreb.

Jedna lijepa turica uz fino pentranje po kamenju. GPS podaci su nepouzdani jer se signal dosta gubio u stijenama. Napravili smo oko 1000 mnv uspona uz desetak km hoda a hodalo/penjalo/puzilo/klizalo se 6:45 sati. :)

Samarske i Bijele stijene definitino imaju potencijala i vrijedi ih posjetiti još koji put. Ovo je bila samo jedna kraća ogledna tura. Vratit ćemo se po još, to je sigurno! :)

Fotografije možete pogledati ovdje, a GPS tracklog i waypointi su ovdje.