Ljetna šetnjica po Kleku
Subota, ustajemo ujutro, spremamo se, u žurbi zaboravljam pljosku... Čekamo tramvaj na stanici.. A tramvaja nema... I nema.. I ponovo nema... Trebamo stići na Karlek koji kreće u 7:25. Napokon tramvaj dolazi i taljigamo se do Vodnikove gdje opet tramvaja nema.. I nema.. Već sam bio odustao da ćemo taj dan na Klek, kad, u zadnji čas, dolazi prokleta ZETova drndalica i upadamo u vlak taman prije kretanja.
Do Oglulina se taljigamo ugodno i bez poteškoća. Pa jutarnja kafica u Ogulinu (kava i čaj 9 kn – ostadoh šokiran cijenom :) ), pa pokret.
Put nas vodi kroz neko selo, pa odvodi u šumu gdje je ugodno koliko može biti jer je dan vruć i sparan. Kad smo pod Klekom ispali na livade, bilo je naporno hodati i po ravnom. :) Ali je pogled bio predivan: zelene livade pod nogama i bijeli Klek pred nama...
U carstvo klečkih vještica stižemo oko 13 sati. Pred domom nalazimo skupinu ljudi koji se izležavaju. Mi sjedamo na pivu, upisujemo se u knjigu pa gibamo dalje prema vrhu. Sam vrh smo ostavili za kraj a prvo odlazimo do Klečica. Došli smo do njih, ali nije nam se dalo istraživati kojim putem bi se popeli na samu stijenu jer smo bili knap s vremenom pa se nakon kraćeg zadržavanja vraćamo prema vrhu. Kod odvojka za vrh propuštamo GSS koji su, čini se, imali neki vježbu izvlačenja unesrećenih.
Sam vrh nije ništa posebno. Klek vole alpiniski i dosta ih ja ne njemu stradalo. Sa poštovanjem prolazim pored spomen-ploča poginulih alpinista u stijenama. Kako sam gore stigao nešto prije Sandre, čekam je na vrhu i uživam u pogledu na okolne vrhove. Ispod gledam livade preko kojih smo pred koji sat prešli.
Nakon odmora tijela i duše na vrhu, spuštamo se dole i žurimo putem prema Bjelskom gdje u 17 sati vozi autobus za Ogulin.
Jedna fina jednodnevna šetnjica. Šumica, livadice i malo stijena.. Instant odmor. :)
Fotografije možete pogledati ovdje, a GPS tracklog je ovdje.
Neki službeni podaci:
Duljina: 14.5 km
Vrijeme hoda: 5:30 sati
Ukupno uspona: 1616 mnv
Najniža točka: 325 mnv
Najviša točka: 1181 mnv