Pljoska revolutions

U četvrtak smo Waldo, Petra i ja odlučili pobjeći od kišnog dana u Zagrebu. Ujutro se budimo, kišica u gradu kapka... Hmm, ići ili ne ići... Kolebanje je trajalo samo jedan treptaj oka. Ići se mora!

Oblačim se, Waldo i Petra dolaze po mene i krećemo. Auto ostavljamo u Samoboru. Dok smo čekali bus za Rude pada prva jutarnja kafica i ljuta travarica. I tako je počelo... :)

Od Ruda krećemo na Oštrc. U Rudama nas lokalna domorotkinja ispraća riječima: 'Kaj bute prtili?!?  :) Snijega ima dovoljno za ugodno valjanje a opet ne previše da prćenje postane muka. I krećemo...  Nekakva mećavica je puhnula tu nedavno. Snijeg je zalijepljen za drveće, grane su otežale i spustile se, put i markacije se ne vide, snijeg pada... Gazimo kroz sniježne zapuhe. Da Waldo nije natucao neku rutu u GPS fino bismo se proveli. :) Nekoliko puta smo potpuno gubili markacije i grabili po azimutu prema GPS koordinatama.

Do doma na Oštrcu stižemo u razumno vrijeme. Unutra samo domari, nigdje nikog. Tu udaramo po šljivovici, malo odmaramo pa dalje.. Iza nas ostaje dom i Lada Niva sva u snijegu. Pljoska je na izmaku, ali tu je Medica. Meni ne pasu slatke rakije, pa ja njušim čep od pljoske u kojoj je šljiva na izdisaju i sanjam rakiju na Japetiću.

Skroz do Velikih vrata smo prtili. Od Velikih Vrata do Japetića je već netko bio prošao pa je taj zadnji uspon prošao bez onog predivnog osjećaja kad gledaš ispred sebe netaknuti snijeg i ideš, ideš, ideš...

U domu na Japetiću nigdje nikog, samo domar. Tu pada grah, čaj, i naravno, travarica. :) A dugo nismo, već me kriza uhvatila. :) I dok se vani smrkava mi planiramo kud ćemo.. Odlučujemo se na najkraću varijantu – spust preko livada na Šoićevu kuću. Od dužih varijanti koje ispadaju na Smerovišće odustajemo jer bi to trajalo dobar dio noći.

I dok mrak pada, mi gazimo škripavi snijeg. Iza sebe ostavljamo još jedan dom i još jednu Ladu Nivu također zaglavljenu u snijegu. Lampe obasjavaju put, dremuckamo lagano se klateći dole... U selo stižemo i taman jedan domaćin izlazi i kaže: 'Pa dobro, di ste dosad?!' :)

E tu se odvaljujemo od smijeha i namah u Šoićevu kuću da ne čekamo bus na hladnom. Tu pada i Tomislav. Nakon sve one rakije, dobro dođe jedno crno pivo da ispere grlo. :)

Ispala je na kraju odlična tura od 13.5 km, 7 sati hoda i 1370 mnv uspona.

Žao mi je samo što nisam imao kud staviti fotić i nisam uhvatio ništa od tog predivnog dana... Ali biće bolje..

Jedino što imam je GPS tracklog pa to možete pogledati ovdje.