1. Umjesto uvoda

Stijene znaju, stijene pamte. Stijene su bile ovdje dok su naši preci još skakali po drveću...

Šest godina je prošlo od mog zadnjeg odlaska na Triglav. Kao da je jučer bilo, a opet, kao da sam to gledao u nekom filmu... A stijene mirno stoje... I stajaće još dugo dugo nakon što moje putovanje ovdje završi...

Stijene se ne mare o našoj svakodnevnici. Svi naši problemi tek vjetar na grebenu... Svi naši životi su tek jedan treptaj u njihovom danu...

Stijene promatraju ...

2. Bohinj

Za ovaj put smo se odlučili na dvodnevno hodanje. Dok sam gledao satnice, činilo mi se malo nategnuto ono drugi dan, ali kako  su slovenske satnice ionako napisane da se po njima teško može planirati (obično su pisane za ove koji maltene trče po stazama), tako je cijela priča ostala da se zapiše na terenu. Ideja je bila iz Stare Fužine otići prvi dan na Kredaricu, spavati gore, pa ranom zorom, drugi dan, na sam Triglav, a poslije preko Triglavskih jezera u luku nazad za Staru Fužinu.

Bled i Bohinj su u rano jutro poslovično spokojni i naprosto pozivaju na ljenčarenje, ali pred nama je dug put i samo dva dana, pa vremena za izležavanje na jezeru nije bilo.

Auto smo ostavili u Staroj Fužini na nekom kao plaćenom parkingu gdje se plaćanje vrši na automatu koji ne vraća kusur. :) Sigurno smo mogli ovaj dio pametnije riješiti, ali niti smo proučili opcije, niti nam se dalo s tim natezati. A sigurno su i domaćini mogli ovo bolje riješiti, ali to je sad neka druga priča.:)

3. Stara Fužina (576 mnv) -> Uskovnica (1138 mnv)

Uvijek su ta prva tabananja kroz monotonu strmu šumu dosadna i naporna. Danas je bilo stvarno vruće tako da je to dodatno otežavalo hodanje, ali valjalo je odvaliti ovaj prvi dio a kasnije dolazi planinska svježina i bijele stijene.

Dodatni turn-off na početku je put do Uskovnice koji dijelom vodi po kolnom makadamu.

4. Uskovnica (1138mnv) -> Vodnikov dom (1805mnv)

U biti tek nakon Uskovnice kreće stvarno hodanje. Putokaz, naravno, pokazuje krivu satnicu - do Vodnikovog doma piše 3h, ali računajte barem 30minuta duže, ili čak sat vremena. Ako idete sa bocom vode nabijati vrijeme, onda ćete stići za 3h, ali sa teškim ruksakom i željom za fotografiranjem krajolika, put do Vodnikovog doma će potrajati.

Po putu gledamo trupce koje je svako malo spuštao helikopter i koji čekaju da ih se postavi uz stazu kako bi je zaštitili od ispiranja za kišnih dana.

A kad smo napokon ugledali taj Vodnikov dom, iza njega u daljini je stajala planinarska kuća Planika, nestvarno tamna na bijelim stijenama. Izgledala je kao da će svako malo spasti sa stijene na kojoj se nalazi. Ovdje je vrijedilo malo izvaliti se i uživati u pogledu.

5. Vodnikov dom (1805mnv) -> Kredarica (2515 mnv)

Put do Kredarice ne traje dugo. Za dva sata ste gore, osim ako vas sunce ne opali kao što je nas, pa se malo vučete. Zadnjih 20-tak minuta mi je bila već puna kapa svega i jedva sam čekao da sjednem gore i otvorim pivu (Zlatorože, mali vraže... :)). Sam dom je velik, dobro uređen i nije jeftin. :) Spavanje u sobi za 26 eura je pristojna cijena, ali ipak je ovo EU, a dom je dobro opskrbljen sa svim osim sa - vodom.

Naime, u cijelom NP Triglav se forsira kupovanje vode u bocama jer im voda iz pipe kao nije pitka. Ovo nije baš točno jer samoj kišnici ništa ne fali, a ni ti tankovi s vodom u koje se kišnica skuplja nisu ništa prljaviji od vodovodnih cijevi u našim gradovima. Nevjerojatno je da u jednom Nepalu ili Sikkimu, forsiraju prokuhavanje vode i zabranjuju plastične boce, a ovdje rade upravo suprotno. Još, k tome, imaju samo boce od pola litre (a 2 eura za pola litre vode je malo previše kad se kišnica uredno može piti čak i bez prokuhavanja).

Jedino što mi je palo na pamet je strah modernog svijeta od tužbi (to je ono kad ja popijem nešto pa mi svi drugi budu krivi jer nisam uključio mozak prije toga :)) za slučaj da nekog ipak zaboli trbuh, pa posumnja na vodu.

Žalosno, ali istinito i ekološki potpuno krivo.

Što se spavanja tiče, često u domovima po Triglavu zna biti gužva pa ih nazovite telefonom barem tjedan dana prije da si rezervirate spavanje (ovo vrijedi primarno za udarni osmi mjesec).

6. Kredarica (2515 mnv) -> Triglav (2864 mnv)

Nakon dubokog sna, ustajemo prije zore, spremamo se i polako se pokrećemo prema vrhu. Za one koji nisu nikad bili: uspon na Triglav nije šetnja po Ilici, ali nije ni ništa opasno. Cijeli put je osiguran sajlama i klinovima i treba vam samo malo zdravog razuma i mirnog duha dok gledate provalije oko sebe, da se uredno popnete i uživate u procesu. Za uspon od Kredarice do vrha vam treba oko sat vremena (od Planike čini mi se, sat ipol).

Iako možete ići gore i popodne, najbolje je na vrh rano ujutro. Em što ćete uživati u svježini jutra i suncu na Triglavu, em što se popodne vrlo često navuče oblak pa je vidljivost nikakva. Malo veći problem od loše vidljivosti su - gromovi. Naime, na Triglavu se ne gine od pada u provaliju nego od gromova. Dok se budete penjali po stijenama na sam vrh, vidjet ćete spomen ploče stradalima od udara groma.

Imajte to u vidu i nemojte forsirati uspon ako je vrijeme mutno. Ako niste nikad doživjeli oluju u planini, mogli biste se nemalo iznenaditi. Osjećaj je kao da se zemlja otvara pod vama. Teško je i zamisliti kako izgleda oluja dok ste gore na stijenama kod vrha.

Mi smo imali lijepo sunčan, ali pomalo vjetrovit dan. Na grebenu to zna biti zabavno, pogotovo kad imate teški ruksak na leđima pa vas vjetar cimne i vi samo - sjednete. :) Dobro da sam imao na što sjesti. Danas se vrijeme mijenja, popodne se očekuju oblaci i kiša, a ovaj vjetrić je znak da promjena vremena dolazi.

7. Triglav (2864 mnv)-> Planika (2408 mnv)

Planika je definitivno moj dom broj jedan što se fotogeničnosti tiče. S koje god strane se gleda, izgleda impozantno. Kredarica je bolja početna točka za jutarnji uspon na Triglav, ali Planika je definitivno odlična za malo chillanja nakon spusta sa vrha.

8. Planika (2408 mnv) -> Dolić (2151 mv)

Put do Dolića vodi vijugavim putem koji traje neko vrijeme (već ste shvatili da je u NP Triglav sve nekako poveliko i traje. Rijetko kad dvije točke pokrivate ispod sat ipol dobrog hoda. Na Doliću je planinarski dom, odlično pozicioniran za popunjavanje zaliha vode i pripremu za daljnje krampanje prema Triglavskim jezerima.

Po putu srećemo neku živinu koja neodoljivio podsjeća na odebljanog dabra, samo... Otkud dabar tamo gdje nema rijeka... Kasnije smo ih vidjeli izbliza u dolini triglavskih jezera. I dalje nisam načisto o kojoj se živini radi, ali se prodorno glasa kad se uznemiri. :)

9. Dolić (2151 mnv) -> Triglavska jezera (1692 mnv)

Da biste došli do Triglavskih jezera, najprije trebate popeti se na Hribarice - jednu golu udolinu usred ničega koja neodoljivo podsjeća na Mordor. Alternativa je do Hribarica stići preko Kanjavca, ali to definitivno onda ne spada u dvodnevnu turu.

Dodatno možete stvar začiniti skretanjem na greben iznad doline triglavskih jezera (Zelenarnica), ali ni to ne stižete ako ciljate dvodnevnu turu.

10. Triglavska jezera  (1692 mnv) -> Komarča (1268 mnv) -> Koča pri Savici (648 mnv)

U dom Triglavska jezera stižemo oko 15:30. Dok smo nešto pojeli već je bilo 16h. Naš plan da presiječemo do Stare Fužine za dana je ovdje bio osuđen na modifikacije. Dodatno, vrijeme se kvarilo, bilo pitanje trenutka kad će krenuti na kišu. Još dok smo od Planike hodali prema Doliću, gledali smo kako se Triglav zatvara u oblake. Sada je već bilo tmurno i u dolini triglavskih jezera.

Nismo imali baš puno opcija - jedino Crno jezero i spust na Komarču. Nije mi se sviđala ta ideja o Komarči, a pogotovo kad pada kiša, ali izbora nije bilo. Bilo bi idealno da smo mogli ostati još jedan dan i spavati ovdje u domu na triglavskim jezerima. Onda bi treći dan bio ugodna šetnjica preko Pršivca do Stare Fužine.

Ovako smo se popakirali na brzinu i krenuli tabanati. Pola sata kasnije počela je kiša. Bila je sitna ali nimalo beznačajna. Počelo je i grmiti. Nisam sa veseljem hodao prema Komarči. Ideja da se spuštamo po toj stijeni dok oko nas grmi mi se nikako nije sviđala. U pomalo turobnoj atmosferi gazimo oko Crnog jezera ne zastajkujući. Već smo bili poprilično umorni a trebali je još odvaliti i taj zadnji dio.

Sreća je bila da je oblak koji je tresao kišu i munje otišao od nas kad smo prošli Crno jezero a Komarča je bila skoro potpuno suha. Osim umora sve je bilo kako treba. Komarča nije ništa posebno. To jest okomita stijena, ali ima sajle i serpentine. I nije baš jako izložena jer se nađe i pokoje drvo da zakloni pogled.

Najveća opasnost Komarče nije ni stijena, ni sajla nego - ljudi. Naime, hoda se po serpentinama i nepažljivi planinari znaju nekad nehotice otisnuti kamen dole. A taj kamen onda udara sve ispod sebe po istim serpentinama po kojima se hoda. I zna biti nimalo bezazlenih ozljeda.

Nama su neki stranci otisnuli kamen koji je prošao na pola metra od Sandrine glave. Kad su nas stigli  objasnio sam im što su napravili i na što trebaju paziti za ubuduće. Nikome ne treba razbijena glava na kraju puta. :)

Sve u svemu, napravili smo turu od 40km u dva dana i 3200mnv uspona. Idealno bi ovakva tura trebala trajati tri dana da se stigne u miru doći do Stare Fužine. Ovako smo ispali na drugi kraj Bohinjskog jezera u još malo u šumu pa je taksi bio jedina opcija da nas doveze do auta. Nakon 40km i lijepog izleta, nije mi se još sat ipol tabanalo sa teškim ruksakom i umornih nogu.

GPS trackovi su ovdje: Google Earth KMZ i Garmin GDB.

11. Triglavski narodni park - panorame

Za vaše oči - njih 74. :)