Scotland (21.7.2005 - 14.8.2005)

 

Putovanje o kojem smo sanjali preko godinu dana i koje smo planirali 3 mjeseca unaprijed. Dobro, ovo 'planirali' treba uvjetno shvatiti. Preciznije: Sandra je planirala, ja sam se samo povremeno uključivao, da budem u toku. Da, sram me bilo! :)

Zato u ovom trenutku treba naglasiti: da nije bilo Sandre, ovo se putovanje vjerojatno uopće ne bi dogodilo.

Naš plan je bio u tri tjedna obići cijelu Škotsku. U jednom trenutku se ukazala mogućnost da se plan proširi na 24 dana što smo spremno prihvatili. :) Polazak za Glasgow je bio planiran 21.7.2005 iz Graza, a povratak iz Glasgowa za Graz je rezerviran za 14.8.2005.

Mjesec i pol prije samog putovanja smo rezervirali hostele i let. Isplanirali smo vrlo dinamičan put na kojem bismo promijenili 15 hostela diljem Škotske. U Škotskoj postoji više hostelskih organizacija. Najveća je SYHA (Scottish Youth Hostels Association) koja broji preko 60 hostela diljem Škotske. Usluga je jako dobra, rezervaciju smo morali, zajedno s njima, dorađivati jer u nekim hostelima koje smo odabrali nije bilo mjesta na traženi dan. Kad smo utanačili rezervaciju, platili smo Mastercardom. Tokom putovanja niti u jednom od 15 hostela nismo imali problema sa rezervacijom. Naše preporuke ukoliko se odlučite na hostelski smještaj prilikom posjeta Škotskoj.

Još jedna sitnica u vezi hostela: SYHA je puno pravni član međunarodne hostelske federacije (IYHF) i svi korisnici njihovih usluga su dužni imati iskaznicu ferijalnog saveza. Mi nismo imali takvu iskaznicu. U tom slučaju vam oni naprave iskaznicu koja vrijedi godinu dana. Cijena iskaznice je £6, s tim da se plaća po £1 za svaku noć. Potvrda plaćanja je jedna naljepnica na iskaznici. Kad skupite 6 naljepnica, mirni ste.

SYHA je uvela nagradna noćenja. Za svakih 7 plaćenih noćenja imate jedno besplatno u bilo kojem hostelu koji spada pod SYHA. Uvjeti su da to noćenje ne može biti ostvareno u petak i subotu, te za vrijeme Edinburgh-škog festivala u bilo kojem njihovom hostelu za vrijeme festivala. Mi smo uspjeli dobiti dvije noći besplatno. Dobili bismo i treću da nam zadnja noć nije padala u subotu.

NAPOMENA: Iza svake fotografije krije se cijela galerija vezana uz dotično poglavlje.
(Ukoliko vas zanimaju samo fotografije, kliknite ovdje)

1. Putovanje

21.7. smo od Zagreba do Graza došli šoping busom. Karta za taj bus je jeftinija od normalne linije, a i vrijeme polaska nam je više pasalo. U Grazu smo sjeli na kavu da ubijemo sat-dva a onda na vlak pa na aerodrom. Kava u Grazu nije ništa jeftinija od pive. Pa ono.. kofein je kofein, al' hmelj je hmelj, bato! :)

Jedna korisna sitnica: kad kupujete kartu za vlak na automatu pazite da uzmete bez limita od sat vremena (tzv. stundekarte). To se može pokazati kao nezgodna opcija ako vam vlak ide za sat i pol a vi ste požurili kupiti kartu. :) Kupite otvorenu kartu koji ćete poništiti prije ulaska u vlak.

Let od Graza do Londona (Stansted) je prošao uredno. Čak smo sletjeli 15 minuta ranije nego smo trebali. Onda smo imali 5 sati za ubiti na aerodromu. Kad smo ga obišli jedno 3-4 puta i temeljito proučili, shvatili smo da imamo još skoro 4 sata za ubiti do leta za Glasgow pa smo kupili karte. Mana je samo što u UK nemaju 'mađarica', pa smo bili prisiljeni igrati belu sa običnim kartama za poker. Ali bolje išta nego ništa. Zalegli smo na travnjak pored aerodroma i polako.. :)

Oko 7 se dižemo, puna nam već kapa kartanja, stajemo u red za check-in a onda još treba ubiti preko 2 sata do polijetanja. Nekako avioni kasne baš kad nam to najmanje odgovara. Tako je i ovaj kasnio u polasku oko 40 minuta. A mi smo stajali pred vratima za ukrcaj ko budale i disali na škrge – a kisika na kapaljku. Nakon što sam ustao u 4 ujutro a sad je skoro 10 navečer, nisam baš za neku razonodu. A kisika neeema..

Napokon je avion spreman, mi se ukrcavamo i polijećemo. Noć taman nekako pada, super je voziti se prema sjeveru dok mrak pada. Ispod mrak, u zraku vidimo sunce na zalasku... Let je trajao oko sat vremena a sletjeli smo u Glasgow Prestwick i bilo je više svjetla (sunčevog) nego kad smo prije sat vremena polijetali iz Londona. :)

Kako smo zbog kašnjenja aviona propustili zadnji vlak za Glasgow, išli smo autobusom koji se drndao dobrih 40 minuta. Onako mrtvi umorni smo odmah iz autobusa uzeli taxi da nas vozi u hostel. Ponoć je već bila dobrano prošla (po lokalnom vremenu).

Taksist je bio simpatičan, ali mi smo bili previše strgani (pogotovo ja) da se upuštamo u neke dublje razgovore. Ono što mi je ostalo u sjećanju bila je naljepnica u autu: na naljepnici neki ludi Škot razularene njuške sa batinom u ruci (u kiltu, naravno). Iznad piše: I am the Scott – the friendly race. :)

U hostel smo došli, zvonili na recepciji i nadali se da nas netko čuje. Došla su 2 simpatična momka, dali nam posteljinu i uputili nas u sobe. Hostel je jako uredan, sobe su na kartice, jako nas se dojmio. Spavali smo u odvojenim sobama. Ja sam upao nekim Nijemcima u pola 2 ujutro sa Petzl lampom na čelu i mogu si misliti kakvim pogledom nakon svog onog drndanja od Zagreba do Glasgowa. :) Na brzinu sam se obukao i zalegao. Zaspao sam isti čas.

 

2. Glasgow

Budimo se ujutro oko 8 sati, polunaspavani, ali ipak se osjećamo kao ljudi. Za Glasgow smo planirali jedan dan i trebalo je sve vidjeti. Glasgow je grad od oko 800000 stanovnika. Iako je najveći grad u Škotskoj, nije njegovo središte. Nastao je kao industrijski grad i centar industrije u Škotskoj. Iako je simpatičan grad, nema se u njemu šta raditi dulje od dva dana. Mi smo isplanirali jedan cijeli dan za razgledanja grada pa je trebalo navaliti. :)

Katedrala: tamno gotičko zdanje izgrađeno najvećim dijelom u 13. i 14. stoljeću. Iznad katedrale je Nekropolis koji se kupao u lijepom sunčanom danu. Sa Nekropolisa je najbolji pogled na katedralu, samo je katedrala u fazi rekonstrukcije pa je jedan njen zid prekriven skelama što malo kvari dojam, ali keltski križevi oko nas popravljaju raspoloženje u trenu. :)

Glasgow Green: danas pitomi park, u srednjem vijeku mjesto na kojem su se izvršavala javna vješanja. Park sam po sebi nije ništa posebno, ali je nama poslužio da malo sjednemo i uživamo u suncu.

George Square: najvažniji trg u gradu. Ljudi na klupama sjede i uživaju u lijepom danu, na trgu stoje dva dečkića u kiltovima i sviraju gajde. Ovo je bio naš prvi susret sa gajdama uživo. I svidjele su nam se. :) Kasnije ćemo naići na gajdaše koji su znali tako raspaliti po gajdama da se sve orilo. Taj instrument može razviti zavidnu razinu buke! :)

Museum of Transport: Prva dobra stvar je što je besplatan. Druga dobra stvar je što unutra ima odličnih eksponata uključujući gomilu bicikla. Tu se nalazi i prvi bicikl ikad konstruiran. Konstruirao ga je 1839 godine MacMillan i bio je prvi bicikl koji se vozio tako da su noge nisu dodirivale zemlju.

Botanički vrt: Poslijepodne smo otišli vidjeti i botanički vrt koji nas se nije posebno dojmio. Više je ličio na staklenik usred lijepo uređenog parka. Ono što nas se dojmilo općenito u Škotskoj je čistoća gradskih zelenih površina. Ako to usporedimo sa Italijom, talijanski parkovi su obične kloake.

 

3. Rosslyn Chapel

Fanovi Da Vinci-evog koda, glavu gore. :) Ovo je kapelica koja će vas zanimati. Drugi naziv za nju je Collegiate Chapel of St Matthew. Izgradio ju je 1466 godine Sir William St Clair, treći i posljednji princ od Orkney-a. Kapelica je prepuna templarskih i masonskih simbola. Na prvi pogled se i ne vide, ali kad se malo bolje zagledate… Oko koje zna što traži, tamo će naći svašta. Po legendi tu je jedno vrijeme bio Sveti Gral.

Kapelica je u fazi obnove i prekrivena je skelama. Šteta zbog fotografija, ali toliko je dojmljiva da zrači nekom čudnom energijom i ispod te željezne konstrukcije. Unutrašnjost je fantastična. Obratite pažnju da učenikov i učiteljev stup ako budete tamo. Legenda kaže da je učenik, dok je učitelj bio odsutan, napravio stup koji je bio toliko ljepši od učiteljevog da ga je ovaj ubio od zavisti kad je to vidio.

Kako god bilo, oni koji vole priče o templarima i Svetom Gralu obavezno moraju posjetiti Rosslyn Chapel. I neka se pripreme za relativno skupu ulaznicu. Zbog radova na kapelici, povećali su cijenu na £6.

 

4. Edinburgh

Kulturni i politički centar Škotske. Grad koji ima upola manje stanovnika od Glasgowa, ali se nekako čini veći od njega. To je zato što vrvi turistima i životom. Da se razumijemo, nisu to gužve kao u Londonu gdje se od turista ne može hodati po užem centru tokom dana, ali ipak ih ima. Od Glasgowa Do Edinburgha smo doputovali vlakom. ScotRail je jako dobar a ako se potrudite putovati vikendom i van špice imate priliku kupiti puno jeftinije off-peak karte.

Ovdje smo prvi put počeli oblačiti duge rukave i počeli se pitati da li je baš mudro što nam 80% odjeće čini ljetna odjeća bez rukava, nogavica i sl. :)

Edinburgh Castle: fantastično očuvan dvorac. Ogromno zdanje za koje treba najmanje tri sata da se obiđe. Edinburgh Castle održava udruga Historic Scotland. Ono što je kod njih dobro je da možete kupiti tzv. Explorer Pass koji će vrijediti X dana a moći ćete ga iskoristiti u Y dana. Mi smo uzeli najskuplju varijantu koja je vrijedila 10 od 30 dana i koštala je £28. Sa njom smo u 30 dana mogli obilaziti sve njihove lokacije. U jednom danu možemo obići više od jedne lokacije, što je dobro. Ovo nam je dobro došlo jer smo imali 30 dana na raspolaganju da potrošimo tih 10 dana besplatnih obilazaka njihovih lokacija. I to smo jako dobro iskoristili. :)

Vratimo se samom dvorcu. Ispred dvorca su nekakve ružne tribine. Tu se održava tzv. Military Tatoo ili u njihovom prijevodu „Mass pipes and drumes“. Baš smo razmišljali kako bi bilo zgodno da naletimo u toku našeg putovanja na jednu takvu manifestaciju. Jesmo li naišli? Čitajte dalje! :)

Svakog dana u 12 sati se ispaljuje iz nekog paradnog topa. Svaki dan osim jedan dan u tjednu. Pogađate, mi smo bili u posjetu dvorcu baš taj dan.

U dvorcu se nalaze i muzeji koji uglavnom veličaju škotsku ratničku prošlost. Oprez: količinu ratničkih trofeja, kiltova, gajdi, oružja i slika koje ćete unutra naći teško je provariti bez da dobijete tikove. Pa kad vam pukne film, slobodno izađite van na svjež zrak.

Royal Mile: popločana ulica koja vodi od Edinburgh Castle-a do Palace of Holyrood. Smatra se najstarijom ulicom u gradu. Ulica vrvi ljudima ali i taksisti je često sijeku pa se pripazite da vas neki ne zakači. U Škotskoj se vozi lijevim stranom ceste pa se i na to treba priviknuti.

Kad smo već kod prometa, primijetio sam čudan (možda je prikladnije reći: drugačiji) način funkcioniranja semafora: kad je zeleno za pješake onda svi auti stoje a svi pješaci imaju zeleno svjetlo. Vrijedi imati na umu ako ste navikli kalkulirati kako najbolje preći cestu. Ovdje vam je to potpuno svejedno. ;)

Scotch Whiskey Heritage Centre: Mjesto gdje smo degustirali 2 njihova single malt viskija. Imena sam, na žalost, zaboravio, ali znam da je jedan od njih bio sa Isle of Skye. Okus je jak, osjeća se okus i miris drveta i dima. Prema ovome je Ballantine’s obična voda.

Arthur's Seat: Ostaci starog vulkana koji je bio aktivan prije 335 milijuna godina. Sad obrastao travom i na suncu se na njegovim magmatskim stijenama ljeska vegetacija u zelenim i žutim nijansama. Penjući se na njega uživali smo u odličnom pogledu na Edinburgh a sa vrha (moj GPS je na vrhu mjerio skromnih 251 mnv) se s jedne strane vidi grad, a s druge zaljev koji puca na Sjeverno more.

Scott Monument: Jako lijep crni spomenik podignut u čast Sir Walteru Scottu. Pored njega je lijepi travnjak na kojem je ugodno sjediti i jesti dok nas sunce veseli svojim zrakama. Moram priznati da me sunce gore iznenadilo. Temperatura zraka se nije dizala iznad dvadesetak stupnjeva, ali sunce, kad izađe, pecka po koži. Jako čudan osjećaj.

Hostel: Edinburgh ima 3 hostela koja su otvorena samo po ljeti. Uvijek je bolje ići u njih jer su sve sobe jednokrevetne pa tako sigurno nećete završiti u dormitory-u sa n ljudi. Mi smo dobili svaki svoju sobu ali smo koristili jednu- baš nam je nekako pasalo zajedno spavati.

Edinburgh je grad na više razina. Čudan splet ulica na nekom mjestima od grada radi jednu veliku dvokatnicu. Samo treba skužiti prave puteve: ispod mosta, preko mosta, okolo svega… Kad to uhvatite, na konju ste. :)

Greyfriar’s Bobby: 1858. godine John Grey je pokopan na lokalnom groblju stare crkve. Grob mu je ostao neobilježen i pao bi u zaborav da mu vječnu slavu nije dao mali pas koji je 14 godina dan i noć stražario nad njegovim grobom sve dok nije i sam uginuo 1872. godine.

Više možete saznati ovdje.

Drugi dan u Edinburghu je bio kišovit i vjetrovit. Nije to bila kiša na koju smo navikli u Hrvatskoj. Više je ličilo na neku rosulju, jako jako sitne kapljice koje kvase ko lude. I bilo nam je zima! Ušli smo u National Gallery da se malo ugrijemo. Unutra smo izdržali neko vrijeme, ali ni Sandra ni ja (a pogotovo ja) nismo toliki ljubitelji galerija da možemo izdržati unutra više od sat vremena.

New Town: najveći kompleks gregorijanske arhitekture u Evropi. Planski izgrađene ulice i zgrade, sve po špagi.. Vjerujem da je ovo jako zanimljivo arhitektima. Dobro, i nama je bilo, samo ne toliko. ;)

Calton Hill: Još jedan vulkanski brežuljak sa kojeg puca lijep pogled na grad. Na njemu su u viktorijansko doba gradili svakakve perverzije. Tako se gore nalazi i nešto što liči na Partenon. :)

Museum of Scotland, Royal Museum: Ulaz besplatan. A unutra… Previše toga, pregledali smo to u jednom danu i ja sam dobio tikove – počeo mi očni kapak trzat na vjetru. :) Od nepreglednih zbirki leptira, drugih raznih kukaca, preko evolucije, izumrlih vrsta, samuraja i umjetničkog sata sa zločestim motivima.

Navečer sjedamo u Deacon Brodies Tavern na zasluženu pivu. Ono što je u Škotskoj zanimljivo je cijena pive. Jedan pint košta između £2.2 i £2.5 pa bilo to u centru Edinburgha ili u lokalnoj krčmi u Drymenu koji ima 100 i kusur stanovnika.

 

5. Culross

Ime dolazi iz Gaelica: Cuileann Ros (where holly grows). St Serf je na tom mjestu osnovao samostan u petom stoljeću. Građevine potječu uglavnom iz ranog 17. stoljeća.

Culross Abby je izgrađena 1217 godine. Pretpostavlja se da je izgrađena na temeljima stare crkve koja je pripadala Piktima u 6. stoljeću.

 

6. Dunfermline

Dunfermline je jedno od najstarijih naseljenih mjesta u Škotskoj. U njemu postoje ostaci naselja iz željeznog i brončanog doba. Mi smo posjetili Abby koja je stara preko 900 godina. U njoj je grob Roberta the Brucea. (Robert the Bruce i William Wallace su dva najveća škotska heroja i Škoti ih jako cijene ističu gdje god mogu :))

Po samom gradu nismo stigli previše šetati jer smo bili na proputovanju za Culross. Stigli smo prošetati po parku gdje su nas spopale neke vjeverice. Pitomije vjeverice u životu nisam vidio. Doslovno jedu iz ruke :)

St Margaret's Cave: Pećina u koju se dolazila moliti kraljica Margareta u 11. stoljeću. Bizarno je jedino što je ulaz u pećinu usred parkirališta. :)

 

7. St Andrews

Grad u kojem je nastao golf. Nije da nam je to nešto značilo u životu, ali znam ljude koji bi svršavali da dođu ovdje i vide elitni golf teren na kojem golf mogu igrati samo odabrani.

Mi smo došli tu prvenstveno vidjeti ruševine stare katedrale i prespavati. Hostel nam nije baš bio u centru mjesta, ali su sobe imale duple krevete i bile su tako high-tech da ništa nije smetalo. Gradić kao takav odiše duhom golfa. Meni to smrdi na snobizam na kilometre, ali svakoj budali njeno veselje. :)

St Andrews Catherdal: Izgrađena 1160. godine i posvećena 1318. godine u prisustvu Robert the Brucea. Postala je mjesto na koje su dolazili mnogi hodočasnici. Bila je to najveća crkva u Škotskoj i cijeloj Velikoj Britaniji. Katedralu su uništili protestantski fanatici 1559. godine.

Katedrala (odnosno njene ruševine) je stvarno veeelika. Zauzimala je ogroman prostor. Penjali smo se gore na kulu sa koje se pruža fantastičan pogled na samo katedralu, ali i na St Andrews kao takav. Penjanje na kulu je nešto što sam uvijek želio :) Uske, zavojite stepenice i ideš, ideš… Zavrti ti se u glavi, ali ideš i dalje.. I onda ispadneš na vrh. Do kraja ovog putovanja ćemo se još ispenjati kula u kula da će nam biti zlo od njih. ;)

Trebali smo još otići i u St Andrews Castle, ali su nam zatvorili pred nosom. To im nije fora da ne puštaju ljude par minuta prije službenog zadnjeg vremena ulaska. Sandra im to nije tako lako oprostila. :)

Pred večer smo otišli do obale mora. Moram priznati da ta sjeverna mora nisu nimalo pitoma. Valovi se pjene, postalo je fino hladnjikavo, nebo iznad nije nasmijano nego je pokriveno oblacima... Ne moram posebno naglašavati da nigdje nije bilo kupača. Općenito, na cijelom ovom putovanju smo obišli zapadnu, sjevernu i istočnu obalu Škotske i nigdje nismo vidjeli niti jednog jedinog kupača ako ne računamo nekog tipa koji je za opkladu ušao u more do prepona i brzo istrčao van. :)

Mi smo sjedili na klupi uz obalu mora i – smrzavali se u jaknama. Kad se samo sjetim da je u to vrijeme u Zagrebu bilo 30 stupnjeva. :)

 

8. Glamis Castle

Ujutro iz St Andrewsa krećemo busom do Dundee-a. Tu smo namjeravali ostaviti velike ruksake na autobusnom kolodvoru, ali, na žalost, to nije bilo moguće, pa smo ih morali nositi sa sobom… Put do Glamis castle-a je bio zanimljiv. Prvo smo morali do Dundee-a pa do mjesta koje se zove Fortar odakle nas je minibus vozio do dvorca.

Glamis slovi kao jedan od najljepših škotskih dvoraca. Ulaznica od £7 nije jeftina ali guided tour koji dolazi uz nju popravlja omjer uloženo/dobiveno. :) Jedina mana u skoro svim škotskim dvorcima je što se ne smije fotografirati unutrašnjost. S jedne strane je to šteta, ali s druge strane, teško da bi se u gomili ljudi mogla dočarati ljepota tih dvoraca. Mi smo za kompenzaciju kupovali službene knjižice dvoraca koji su nam se najviše svidjeli a koje su sadržavale dosta fotografija iznutra kao i brdo korisnih informacija o povijesti dvorca.

Ovdje smo se prvi put susreli sa škotskim duhovima. Dobro, ne baš susreli, ali bili smo

upozoreni na njih. Legenda kaže da su u stražarnici sa subote na nedjelju karte igrala dva stražara. Zaigrali se momci i nisu skužili da je prošla ponoć i da su ušli u nedjelju (u Škotskoj se kartanje u nedjelju smatra velikim grijehom). I došao im je vrag i pitao ih misle li oni nastaviti kartati. Nakon potvrdnog odgovora, zazidao im je vrata stražarnice. Legenda kaže da se iza tog zida sa subote na nedjelju navečer i dan danas čuju dva stražara kako kartaju. Rendgenom su provjeravali i stvarno postoji jedna zazidana prostorija na tom mjestu.

Drugi slučaj pojavljivanja duha je u kapelici u dvorcu. Kad smo fino zasjeli, žena koja nam je bila vodič je onako nonšalantno ubacila da se i u ovoj prostoriji pojavljuje duh mlade žene koja je davno ubijena i da se pojavljuje kako sjedi eno tamo na onoj stolici u kutu. :) Mi, naravno, nismo ništa vidjeli. Navodno svake godine određen broj ljudi prijavljuje da su ga vidjeli. Iako je većina priča o škotskim duhovima gomila gluposti, ne mogu reći da me na trenutak nije štrecnula. :)

 

9. Pitlochry

Kasno popodne iz Glamis Castela stižemo u preko Dundee-a vlakom u Pitlochry gdje smo rezervirali hostel. Pitlochry je malo mjesto sa 2200 stanovnika. Hostel je mali ali jako simpatičan. Napravili smo si neku večeru a onda izašli prošetati po mjestu. Nakon dugo vremena smo se maknuli sa obale. Ako ništa drugo nisam morao gledati one blesave galebe koji seru ko krave svud okolo. :)

Mrak je padao a mi smo lunjali mjestom. Na sjeveru na rubu gradića smo otišli do stare crkvice i groblja. Tu se nalazi i Crusader’s Grave. U staro doba je u Škotskoj bila normalna praksa iskoristiti stari spomenik da bi se napravio novi. Kad su radili restauraciju na groblju okrenuli su jednu ploču i primijetili urezane simbole koji bi mogli značiti da je to nekad bio dio groba nekog od križara.

Drugo jutro smo se morali isčekirati iz hostela. Velike ruksake smo ostavili u veš kuhinji kako ih ne bismo morali tegliti sa sobom u Blair. Plan je bio vidjeti Blair Castle, zatim se vratiti u Pitlochry i onda okrenuti za Aberdeen.

 

10. Blair Castle

Drevno sjedište vojvoda Earlsa i Athola. Nalazi se u srcu Pertshire-a, u ravnici. Sav je bijel i, u tmurno ljetno jutro, ostavlja dojam na posjetitelje. Vojvoda od Athola je jedini vojvoda u Škotskoj koji smije imati vlastitu vojsku. Kako, zašto… nije mi jasno. :)

Radi se o drugačijem tipu dvorca od Glamis Castlea. Blair definitivno nikad nije služio kao utvrda. Unutrašnjost dvorca podsjeća je kićena, obiluje brojem soba… Ali nema ‘ono nešto’ što ima Glamis recimo.

Ispred dvorca je u navratima svirao stari Škot jednu od njihovih najpoznatijih pjesama na gajdama. Jako je lijepo čuti kako gajde odjekuju škotskim brežuljcima. :)

Odmah pored Blair imanja naišli smo na nekoliko škotski visokogorskih goveda (highland cattle). Mrcine od životinja, sa rasponom rogova idealnim za razapeti štrik i sušiti veš. Tamo je bio neki ogromni bikonja kojeg je Sandra hranila kruhom.

 

11. Aberdeen

U Aberdeen iz Pitlochry-a stižemo željeznicom. Sve skupa dva sata vožnje sa presjedanjem u Perthu. Aberdeen je čudan grad. Imao sam očekivanja: velika škotska luka, granitni grad… A tamo… Grad od skoro 200000 stanovnika, ali prljav do zla boga! I svi su jako neuredni, naočigled bacaju smeće pored sebe na pod, guraju se na ulici... Aberdeen je toliko prljav, toliko je mentalitet ljudi loš, da sam imao osjećaj kao da nisam u Škotskoj. Kao da sam negdje u Holandiji. U svakom slučaju jedno veeeeliko razočaranje. Hostel je isto bio kenjara. Izvana je pristojno izgledao, ali je iznutra bio prljav kao i cijeli grad. Kreveti su bili toliko loši da smo morali spustiti madrace na pod kako bismo spavali ko ljudi.

Jedino što se isplati u Aberdeenu vidjeti je Stari Aberdeen do kojeg je mudro otići busom jer je daleko od centra. Stvarno daleko…

Još jedan veliki problem Aberdeena je što nema parkova gdje se može normalno sjesti. Sve je čudno tamo. I nikako nam nije pasalo. Jedva smo čekali da odemo iz tog grada.

 

12. Stonehaven, Dunnotar Castle

Stonehaven je simpatična mala luka. Postoji pješački put iz Stonehavena prema Dunnotar Castleu. Put ide uz obalu mora gdje se mogu vidjeti predivne stijene prekrivene travom. Nekoliko milja šetnje koja odmara dušu. Bome mi je to trebalo nakon one kenjare od Aberdeena.

Dunnotar je dvorac u kojem je svojedobno William Wallace zapalio kapelicu punu engleskih vojnika. Sad je to ruševina od dvorca, ali jedna jako lijepa ruševina. Dvorac je na čudnom brežuljku uz samo more.

U povratku po nekoj lokalnoj cestici je krdo krava s druge strane žice nekako dobilo čudnu ideju da smo mi ti koji donosimo hranu. :) Pa su nas pratile, pa trčale do svog korita, pa opet za nama i na kraju scena: s jedne strane žice 30 krava koje me gledaju sa upitnikom iznad glave. :) Fenomenalna scena!

 

13. Aviemore

Prošlo je tjedan dana kako smo u Škotskoj. Ideja je bila da uzmemo auto na 14 dana. Još u Zagrebu smo našli jednu lokalnu škotsku rent-a-car agenciju (celtic legend) koja je bila povoljnija od velikih rent-a-car kuća. Dogovorili smo da ćemo preuzeti auto 29.7.2005. u Invernessu a da ćemo ga vratiti 11.8.2005. u Stirlingu. Kako smo ga 29.7. preuzimali u 15 sati, računali su nam 13 a ne 14 dana što je jako dobro, tako da nas je iznajmljivanje došlo oko £270. Stoga smo iz Aberdeena otišli vlakom u Inverness preuzeti auto. Dok smo kod Arnolda Clarka čekali da nam daju auto, moram priznati da mi nije bilo svejedno. :) U Škotskoj se vozi lijevo stranom ceste, volan je na desnoj strani a mjenjač na lijevoj. Općenito vole kružne tokove (što perverznije, to bolje) po kojima praše u smjeru kretanja kazaljke na zidu. Dobili smo Vauxhall Corsu dizel (Vauxhall je u biti Opel). I odmah na početku sam se napiknuo na gužvu na izlazu iz Invernessa i jedan ogromni kružni tok. Kad sam to preživio, mislim da ću sve. :) Sveukupno 33 milje do Aviemora, a osjećao sam se ko da sam vozio 3 dana bez prestanka. Nisam se mogao oteti onom osjećaju: ti si na krivoj strani. Ne bi smio biti tu! :)

I dok kišica sipi mi šibamo a meni u glavi sve ko u ogledalu. :)

Na svu sreću pa je Aviemore simpatično malo mjesto sa jednom cestom, pa nije bilo mozganja kud do hostela. Hostel je imao svoj parking pa i sa tim nije bilo problema. U mjestu se nalazi neka dobra Outdoor trgovina a odmah pored nje se dilaju i neki Specialized-e bicikli... Cijene Outdoor opreme nisu ništa više nego kod nas, čak su za mnoge stvari i niže. To dobro govori koliko nas naši trgovci muzu. :(

 

14. Rothiemurchus Estate

Nakon kasnog ručka u hostelu (u vlastitoj režiji, naravno), otišli smo prošetati do Rothiemurchus Estate. Kišica nije padala ali je rosila lagano i konstantno. Mistična atmosfera magla oko nas i oblaci nad nama… Temperatura: ugodnih +9 C. :) Dolazimo do jezera na kojem se koči neka ruševina od malog dvorca. Cijelim putem nismo vidjeli nikog živog osim nekoliko ljudi u autima koji su u nekoj šikari strpljivo nešto čekali. Sprdali smo se da su sektaši. :)

 

15. Falls of Foyers

Slijedeće jutro kupujemo hranu za cijeli dan (sad bar imamo auto pa ne moramo sve tegliti na leđima) i krećemo na put. Ideja je obići cijeli Loch Ness i pogledati neke zanimljivosti po putu.

Sa istočne strane Loch Nessa cesta nije široka kao sa zapadne. Štoviše, cesta je mahom singletrack. :) Ti znači, jedna traka, dva smjera i ugibališta za mimoilaženje. Nije loše kad se navikneš, ali treba se sjetiti da je tvoja traka (da je imaš, ko što ovdje nemaš) lijeva i da staješ uvijek sa lijeve strane. Prva lokacija su bili Foyers slapovi. Jako dobra stvar u Škotskoj što su sva mjesta koja vrijedi posjetiti prilagođena da se čovjek može parkirati, putokazi su dobri, ljudi su uljudni… Nigdje nismo imali problema što se toga tiče. Slapovi Foyers su simpatični za pogledati, šumica miriši, nešto se mrgodilo na kišu, ali nas nije opralo.

Još smo kroz šumu otišli dole i po prvi put vidjeli famozni Loch Ness. Vrijeme je bilo vjetrovito i tmurno, voda mutna i nemirna… Nessie? Valjda je bila izašla. ;)

Po putu smo trebali stati još u Fort Augustusu, ali je tad sipila kišica pa smo zaključili da nam se baš ne hoda po kiši. Ionako smo taj dan imali još puno toga za obići.

 

16. Loch Ness, Urquhart Castle

Obišli smo cijeli Loch Ness autom taj dan. Po putu smo se zaustavili kod Urquhart Castlea koji se nalazi na samoj obali jezera. Radi se o jednom od najvećih škotskih dvoraca koji danas leži u ruševinama. Na ovom mjestu je bila utvrda još za vrijeme željeznog doba. Nakon Nakon bitke kod Dunbara, Edward Prvi pojačava utvrdu koja je kasnije postaje Urquhart Castle. Dvorac je uništen 1692 godine kako ne bi pao u ruke Jakobita.

Ruševine su impozantne. Mora da je to bio fantastičan dvorac kad je bio kad je bio cijeli… Jedino je bilo malo previše ljudi za moj ukus. Ne volim previše ljudi na fotografijama a ovdje ih se nije moglo izbjeći iako sam se svojski trudio. :) Po Loch Nessu kruže brodovi na koje nismo išli. Mislili smo se ukrcati kod dvorca pa malo okolo, ali ne ide to tako. Ture se unaprijed plaćaju i Urquhart je samo jedna od stanica. I to usputna, gdje se ne primaju putnici koji nisu već prije negdje kupili kartu. Postoji više kombinacija tura sa brodom. Neke traju sat i pol, a neke preko šest sati. Zavisi koje lokalitete želite vidjeti i koliko Loch Nessa preći brodom.

 

17. Inverness

Inverness je glavni grad Higlandsa sa nešto oko 30000 stanovnika. U samom Invernessu se nema nešto posebno za vidjeti ali je dobro mjesto za logistiku. Mi smo tamo bili dva dana s tim da smo po danu zujali okolo a navečer dolazili samo na spavanje. Hostel je na dobrom mjestu i jedan je od najboljih hostela u kojima smo bili na ovom putovanju. Sva vrata se otvaraju na karticu. Bez kartice ne možeš ni na wc. Jedino što je došao pun autobus neke glupe američke dječurlije. I, naravno, šta Jamer zna šta je protupožarni alarm i da se ne smije pušiti u sobama – uspjeli su aktivirati protupožarni alarm oko 1 u noći. Joj kako se to sranje dere! :)

Jednu večer smo iskoristili kako bismo prošetali po gradu. Inverness nema baš starih građevina jer su ga razni škotski klanovi u više navrata napadali i rušili. Za tako jedan mali gradić ima zavidan broj pubova i noćnih barova. I svi su puni do daske. Još i na cestu vire.

Mi smo naletjeli na nekom igralištu na Military Tatoo. Iako se ulaz plaća, tip nas je pustio unutra besplatno jer se već bližio kraj. Bili smo tamo jedno dvadesetak minuta i već nam je bilo dosta. Ti gajdaši su jako dobri, ali na tim paradama bome znaju zabrazditi. Te bolničarke iz drugog svjetskog rata, te najmlađi gajdaš koji će odsvirati najdražu pjesmu kraljice, te neki tamo specijalci… :)

Ti Škoti su bome veliki militaristi…

 

 

18. Elgin Cathedral (The Lantern of the North)

Prva crkva je na tom mjestu bila već oko 1200. godine. Nakon katedrale u St Andrewsu, Elgin je (bila) najveća katedrala u Škotskoj. Spaljena je iz političkih razloga 1390. godine. Katedrala je dodatno urušena u 16. stoljeću.

Katedrala u Elginu je toliko impozantna da i dan danas, u ruševinama, ostavlja ljude bez daha. Pogled sa kupole je fantastičan!

 

 

19. Dallas Dhu Distillery

Da li ste se ikad pitali kako se radi originalni škotski singl malt whiskey? I ja sam! :) Ovo je pravo mjesto za dobiti odgovor na to pitanje. Audio-vodič vas vodi kroz cijeli kompleks i objašnjava ovaj nimalo jednostavan proces. Jako poučno štivo. :) Ovdje ćete saznati razliku između single malt i blended whiskeya. Kad sam ovo sve vidio, nije ni čudo što Škoti tako cijene to piće. Nakon što se prođe sav taj proces i 30 godina držanja u bačvi, stvar mora biti posebna! :)

Na kraju ture možete besplatno degustirati njihov blended whiskey. Imaju oni i single malt, ali kako je ova destilerija ne radi od osamdesetih godina prošlog stoljeća, razumljivo je da se single malt čuva. :)

 

20. Cawdor castle

Jako lijep prilaz dvorcu, lijep park sa ‘labirintom’, ali samo jedan dio dvorca je otvoren za javnost. A unutra je nekako domaća atmosfera, kao da u dvorcu netko živi. Ali dvorac nema ‘ono nešto’.

 

21. Fort George

Nakon bitke kod Cullodena, George II je htio stati na kraj prijetnjama divljih škotskih plemena sa sjevera. Kao rezultat toga nastao je Fort George, najveća i najmoćnija vojna utvrda u Velikoj Britaniji, možda čak i u Evropi.

Kasnije je poslužila kao potencijalna točka obrane od francuske mornarice.

Fort George je jedina stara utvrda u Škotskoj koja i dan danas funkcionira kao vojna utvrda. Savršeno je očuvana što možemo zahvaliti činjenici da nikad nije bila napadnuta. :)

Stvarno vrijedi prošetati ovom fantastičnom utvrdom i osjetiti sav taj prostor čuvarice Moray zaljeva i Inverness-a. Poseban osjećaj!

 

22. Culloden Battlefield

Na tom mjestu se 16.4.1746 godine odigrala strašna bitka između Škota (Jakobiti) i Engleza. Jakobita se skupilo oko 5000 a Engleza oko 8000. Jakobiti su tu doživjeli strašan poraz. Sa lica zemlje su izbrisani cijeli klanovi.

Stajao sam na tom polju, gledao u travi kamene spomenike klanovima i bio duboko svjestan koliko ljudi je tu izgubilo živote u samo nekoliko minuta. :(

 

23. Beauly Priory

Taj dan smo napustili Inverness i krenuli za Carbisdale Castle. Po putu smo namjeravali obići Beauly Priory, Fortrose i Dornoch.

Beauly je mali gradić u kojem se nalazi znameniti Priory izgrađen između 1223 i 1230 godine. Kraljica Mary (kraljica Škota) ga je posjetila 1564 godine.

Sad leži u ruševinama kao i mnogi drugi sakralni objekti u Škotskoj.

 

24. Fortrose, Rosemarkie

Simpatična mjesta uz obalu. Nalaze se na rtu koji je nasuprot Fort George-a. Kad ga se pogleda iz daljine, tek se onda vidi koliko je Fort George impozantna utvrda. Nije ni čudo da ga škotski klanovi nikad nisu pokušali napasti. Chanonry Point je vrh kopna na kojem postoji svjetionik (prvi svjetionik kojeg smo vidjeli u Škotskoj) i sa kojeg se lijepo vidi Fort George.

Tu se nalazi i kamp i neki golf tereni. Lijepa šetnjica. I pripazite se da vas golf loptica ne udari u glavu. :)

Zanimljive su mi tu bile i oznake sa zabranama i kaznama. Ako vas nađu da pijete na mjestu koje je alcochol free zone to će vas koštati £500. Ista kazna je ako vam se pas uneredi tamo gdje ne smije. :)

 

25. Dornoch

Dornoch je jedno predivno malo škotsko mjesto. Nije mistično ni magično, ali ima nekakav svoj mir koji se prenosi na stanovnike... Tu je crkva u kojoj se udala Madonna ako nekog slučajno zanima.

Dornoch slovi kao mjesto gdje je spaljena posljednja vještica u Škotskoj.

 

26. Carbisdale Castle

Dvorac – hostel u kojem smo spavali. Nalazi se malo van civilizacije duž jedne bregovite singletrack cestice. Originalno smo planirali tu ostati dvije noći ali nije bilo mjesta pa smo rezervirali samo jednu noć. Ovaj hostel je tako pompozno najavljivan da smo, iskreno, više očekivali od njega. Carbisdale Castle je izgrađen početkom dvadesetog stoljeća. Vrlo mlad dvorac. Kako takvih dvoraca po Škotskoj ima stvarno puno, ne čudi da je SYHA uspjela doći u posjed jednog od njih i od njega napraviti hostel. Hostel ovog tipa je više za obitelji sa djecom. Kad smo došli tamo na hodnicima smo zatekli djecu ludu od sreće što se mogu igrati u pravom škotskom dvorcu. Iznemogli od trčanja po hodnicima, nisu stajali nego su tumarali još i još… :) S jedna strane je to simpatično, a s druge, nakon cjelodnevnog putovanja i vrludanja po Škotskoj, malo je naporno…

Sobe su dosta loše. Ja sam bio u nekoj sa 7-8 kreveta. U tuševima nije bilo tople vode što je veliki minus.

U dvorac je stigao pun autobus Kanađana koji su u biti pripadnici ukrajinske manjine (njih smo vidjeli i u Dornochu taj dan). Oni su išli na nekakvo folklorno natjecanje i imali su probu u velikom holu dvorca. E to je bio užitak gledati! Vrlo kompleksni (dijelom akrobatski) plesovi koji su nas ostavili bez daha. Nikad nisam bio ljubitelj folklora (upravo suprotno), ali ovi su me svojim akrobacijama oduševili. Uz skromnu logistiku ( mali kasetofon koji je glumio svirače), uspjeli su napuniti cijeli hol ljudi i izazvati ovacije. Stvarno predivna večer!

Prije spavanja sam pokušao dočekati paljenje vanjske rasvjete na dvorcu, ali bezuspješno. Potpuni mrak po ljeti u Škotskoj pada iza 23h po lokalnom vremenu (iza ponoći po našem). Otišli smo spavati ne dočekavši svjetla, tako da nemamo noćnih fotografija osvijetljenog dvorca.

I ovaj dvorac ima svoju priču o duhovima. Ne sumnjam da duhova po škotskim dvorcima ima, ali da ih baš ima u svakom… :)

Drugo jutro smo ustali i bez doručka krenuli na put da stignemo sve obići što smo planirali taj dan. Imali smo trajekt za Orkney Islands popodne i nismo si smjeli dopustiti da ga fulamo.

 

27. Helmsdale

Povijest mu datira od doba Vikinga koji su na tom mjestu osnovali sklonište. Mjesto je nevjerojatno mirno. Tu smo doručkovali. Ničim izazvan, pridružio nam se i jedan prelijepi pas koji nam je pravio društvo. Kako nismo imali ništa mesa, dali smo mu kruha kojeg je pojeo sa zadovoljstvom. Kad smo odlazili, ispratio nas je pogledom, ali je nastavio sjediti uz klupu. U moru smo primijetili njuške tuljana ili nečeg sličnog…

 

28. Latheron

Neplanirano stajemo u Latheronu. Mjesto kao takvo nismo pošteno ni pogledali, ali je prilaz bio zanimljiv. Lijep pogleda na more i strme stijene koje se obrušavaju u more, ovce okolo pasu, a sunce izviruje iz oblaka i ljeska se na površini mora…

 

29. Wick

Wick je jedno od većih mjesta u okolici ali je tako malo da je to smiješno. :) Također je nastao kao vikinška nastamba. Riječ Vik na nordijskom znači zaljev. Tu smo stali samo da kupimo hranu. Usput smo malo prošetali uz obalu.

 

30. Duncansby Head

E ovo je jedan od dva svjetionika koji su me se jako dojmili u Škotskoj. Do svjetionika se dolazi strmom singletrack cestom. Tmurno nebo iznad nas, vjetar i kiša oko nas… Ali morali smo prošetati okolo. Pokisli smo ko miševi! Al je vrijedilo svake kapi. :)

 

31. John O' Groats

John O' Groats je najsjevernije mjesto britanskog otoka. Dok smo mu prilazili uz cestu je stajala tabla 'Welcome to the end of the road'. :)

Mjesto kao takvo se sastoji od par kuća. Ono po čemu je poznato je trajekt za Orkney. Trajekti su skupi. Točka. Za nas dvoje i auto povratka karta za trajekt košta oko £150. Za nas dvoje bez auta karta košta £50. Stoga smo se odlučili ostaviti auto na parkingu u John O' Groats i biti bez njega taj jedan dan na otoku.

U autu smo sjedili, grijali se, pokušavali osušiti, ali odjeća se sporo suši na temperaturi jedva iznad deset stupnjeva i dok je zrak pun vlage a kišica lagano kvasi. Posjetili smo nekakav 'The Last House' muzej koji nije bio ništa posebno zanimljivo, ali unutra nije bilo mokro.

Trajekt nas je doveo na Orkney do mjesta koje se zove Burwick. Od tamo nas je autobus dovezao u Kirkwall (uračunato u cijenu karte za trajekt).

 

32. Orkney Islands - Kirkwall

Kirkwall više liči na neki skandinavski grad nego kao dio škotske tradicije. Naziv dolazi od nordijskog Kirkjuvagr (engl. Church Bay). Tu je početkom 11. stoljeća sagrađena crkva sv. Olafa, a 1137. godine Earl Rognvald započinje gradnju St. Magnus Cathedral. Katedrala ima dosta vikinških ornamenata i stvarno je nešto posebno. Dok su ostale crkve i katedrale u Škotskoj relativno iste, ova odskače od tog kalupa.

Ostavili smo stvari u hostelu i izašli van u grad. Hostel je totalna rupa, više liči na neko radničko naselje, nego na hostel. Dobili smo dvokrevetnu sobu, ali na što je ona ličila… I u sobama (kao i u Carbisdale Castle uostalom) nije bilo utičnica. Dobro je da smo imali auto-punjače za ImageTank i baterije za foto aparat.

U cijelom mjestu postoje dva puba. Prvi je bio pun ko šibica, dok smo u drugom našli mjesto za sjesti. Uzeli smo neko njihovo lokalno tamno pivo Dark Island koje je bilo istovremeno gorko i kiselo. Zanimljivo iskustvo, ali ne bih išao ponovo piti to pivu ako baš ne moram. :) Odmarali smo se u pubu igrajući belu.

Mladeži u Kirkwallu je, čini se, toliko dosadno da autima bjesomučno kruže po gradu, a pritom glasno slušaju nekakav kičasti dance. Strašno! :)

U samom Kirkwallu postoje dvije znamenitosti koje se isplati vidjeti: St Magnus Cathedral i Bishop’s Palace. Bishop’s Palace je pod zaštitom Historic Scotland pa tu nismo platili ulaz na osnovi Explorer Pass-a, a ulaz u katedralu se nije naplaćivao.

 

33. Orkney Islands - Standing Stones of Stennes

Kako nismo imali auto, drugo jutro smo trebali isplanirati nekakvu turu da vidimo što više toga u jednom danu. Autobusne veze na Orkney-u postoje, ali nisu baš neka premija, pa se oboružajte strpljenjem. :) Postojala je jedna veza koja nas je vozila do 3 lokaliteta s tim da je autobus čekao taman toliko da se ti lokaliteti posjete. Prvi od njih je bio Standing Stones of Stennes.

Standing Stones of Stennes je nekad bio prsten od 12 kamenova a potječe iz doba 3000. – 2500. godine prije Krista. Danas se nema tu nešto posebno za vidjeti jer je samo nekoliko kamenova od tog prstena ostalo u stojećem položaju, ali se isplati posjetiti i dodirnuti to drevno kamenje.

 

34. Orkney Islands - Ring of Brogar

Smatra se da je sagrađen između 2500. i 2000. godine prije Krista. Kad je podignut, sastojao se od 60 kamenova u savršeno oblikovanom krugu promjera 104 m. Danas je samo još 36 kamenova u uspravnom položaju. Svejedno, mjesto koje izaziva duboko poštovanje, naročito dok kišica kvasi a svjetlo probija kroz oblake. Poseban osjećaj!

 

35. Orkney Islands - Skara Brae

Jednog zimskog dana 1850. godine velika oluja je pogodila obalu Orkney-a. Oluja je otkrila ostatke drevnog naselja na imanju čovjeka po imenu William Watt of Skaill. Istraživanja su pokazala da se radi o naselju koje datira između 3200. i 2200 godine prije Krista (kasni neolitik). Radi se je jednom od najočuvanijih naselja iz tog perioda na svijetu.

Ostaci naselja su stvarno posebni. Otkriveno je 8 nastambi međusobno povezanih ograđenim hodnicima. Pijesak je sačuvao naselje staro 4000 godina. Nevjerojatan osjećaj je dodirnuti danas te zidove koje su naši preci tako davno izradili.

Odmah uz nalazište je obala Sjevernog mora. Šetajući tu uspio sam se previše približiti i valovi su me pokvasili po nogama. Nisam se uspio osušiti cijeli dan. Na fotografijama se nalaze bezuspješni pokušaji da osušim čarape. :)

Na Orkney-u se je vrijeme još nestabilnije nego u ostatku Škotske. Kiša i sunce se izmjenjuju doslovno iz minute u minutu. Nešto nevjerojatno!

 

36. Orkney Islands - Stormness

Iz Skara Brae smo odlučili sačekati drugi bus koji nas je odvezao u Stormness. Naselje zanimljivog naziva, ali kad smo došli tamo, shvatili smo da se nema baš nešto za vidjeti. Obično ribarsko naselje po kojem smo prošetali pola sata i onda žurili na bus. Bus koji je trebao doći se jednostavno nije pojavio pa smo morali čekati slijedeći. Dobro je da nas je na kopnu čekao auto jer ne bismo puno vidjeli od sjevera Škotske da smo bili osuđeni na javni prijevoz.

 

37. Povratak na mainland

Nakon dva dana na Orkney-u, vrijeme je za povratak natrag u John O’ Groats gdje nas čeka naš auto (bome nam je falio ovdje, ali nije se isplatilo platiti £100 za to zadovoljstvo). Nakon doručka odlazimo iz hostela i žurimo na autobus koji nas vozi u Burwick na trajekt. Trajekt je kasnio u dolasku oko 40 minuta. More je bilo vrlo nemirno. Sjeli smo gore na palubu i držali se rukama, nogama i zubima da nas ne odnese. :) Valovi su bili tako jaki da su dizali cijeli trajekt. To dizanje je još relativno lako podnijeti, ali kad se prednji kraj broda naglo počne spuštati a valovi počnu špricati po licu... Imao sam osjećaj da ćemo se pramcem zabiti na dno mora. :) Priznajem, nisam morski vuk, ali ovi valovi su stvarno bili veliki. Da se radilo o nekom većem brodu, vjerojatno se to ne bi toliko osjetilo, ali ovdje...

Došli smo u John O' Groats i bilo mi je muka od ljuljanja naredna 2 sata. :)

Auto nas je dočekao gdje smo ga i ostavili. Pred nama je bio dug put. Iduće spavanje je bilo u Ullapoolu.

 

38. Dunnet Head (Northern Light)

Najsjevernija točka britanskog otoka. Fantastičan svjetionik na rubu stijena koje strše 150 metara iznad površine mora. Kad sam došao na rub i pogledao nepreglednu morsku površinu ispred sebe… A more je sve samo ne pitomo. Valovi se pjene i razbijaju o stijene ispod, točno se osjeti snaga te vode. Osjećao sam se kao mrav na slamčici na rubu uzburkanog jezera.

Dunnet Head je utažio moju žeđ za svjetionicima Škotske. To je ono što sam tražio!

Općenito, bez auta je gotovo nemoguće vidjeti te svjetionike i proći sjever Škotske jer tamo busova – nema. Moguće je nekoliko puta tjedno uhvatiti poštanski kombi i sa njima se povesti, ali to je nesigurnije od lijepog vremena u Škotskoj. :) Ne preporučujem.

 

39. Putovanje sjeverom

Put od John O’ Groats do Ullapoola je najljepši put koji sam u životu odvezao. Iako je gotovo sve singletrack cesta, priroda je prekrasna. Vrijeme je bilo mistično, maglovito, kišica je počinjala, pa stajala, pa opet počinjala… Ali nije smetala. Ovce po putu su nas gledale, blejale, škotski brežuljci su nam se smiješili na svoj način… Taj predio mi se urezao u sjećanje da ću ga pamtiti dok sam živ!

Na toliko mjesta smo stajali da bismo se divili krajoliku ili samo da bismo fotografirali, da je čudo što smo uopće stigli u jednom danu do Ullapoola. :) Taj dan je bio vrhunac, definitivno vrhunac našeg putovanja! Toliko prirode moj mozak nije mogao ni upiti. Preplavilo me! Odnijelo se! Jedva sam vozio koliko sam blejao okolo kroz prozor u te divne prizore…

Želio bih svakom da jednom u životu odvede komad puta od Toungea do Ullapoola. Put od kojeg zastaje dah! Fotografije su samo blijeda kopija tog mističnog kraja!

 

40. Ullapool

Stižemo u mjesto oko 20:30 preplavljeni dojmovima. Tu smo samo prespavali, a drugi dan smo odmah nastavljali za Isle of Skye. Checkirali smo se u hostel, večerali, malo prošetali po mjestu, nadisali se friškog zraka pa na spavanje. Sobe su masovke. Moja je imala 9 kreveta. Ali nije smetalo – zaspao sam ko beba. :)

 

41. Putovanje za Isle of Skye

Ujutro smo nakon doručka i šetnje po Ullapoolu, krenuli dalje zapadnom obalom prema Isle of Skye. Opet nas čekaju mahom singletrack ceste i ovde po putu. :) Predjeli su predivni, mada su mi se oni od dana prije urezali u sjećanje kao neponovljivi.

U jednom trenutku stajemo na obali mora. Šetamo po pješčanoj plaži i skupljamo školjke. Kupača naravno, nije bilo. :) Samo su neki turisti bili tamo. Tata je za opkladu ušao u more do iznad koljena ali je brzo zgiljao van. :)

Cijeli taj dan, kao i onaj prije, po putu ne nalazimo na puno ljudi. Uživamo u putu u tušini jer na radiju nema ništa vrijedno slušanja. :)

Usput smo stali na Torridonu. Lijepo brdašce. Malo smo hodali po njemu, na vrh nismo išli jer nismo imali vremena, a i trava je bila mokra i smočila nas propisno. :)

 

 

42. Eilan Donan Castle

Najslikaniji dvorac u Škotskoj. Nalazi se neposredno mosta za Isle of Skye. Sagradio ga je 1220 godine Alexander II kao uporište za obranu od Vikinga. Kasnije je postao utvrda Mackenzie klana. Na žalost, dvorac je uništen 1719 godine u vrijeme borbi Jakobita. Restauracija je počela dvije stotine godina kasnije a završila je tek 1932. godine.

Dvorac je stvarno predivan i ima ‘ono nešto’, kako izvana, tako i iznutra. Tu smo se zadržali preko sat vremena. Jedan od mojih omiljenih škotskih dvoraca.

 

43. Isle of Skye

Isle of Skye se smatra najljepšim škotskim otokom. Sa kopnom je povezan mostom na kojem se nekad plaćala skupa mostarina, ali su to, na sreću, ukinuli. Isle of Skye je stvarno predivan! Imali smo sreću da smo imali stvarno lijepo vrijeme za škotske pojmove. Imali smo jedan cijeli dan da obiđemo cijeli otok i to smo dobro iskoristili.

Ovdje smo po prvi put i naletjeli na poznati prometni čep u Škotskoj: cesta puna blesavih ovaca, a pastir i pas ovčar ih pokušavaju maknuti u stranu. :)

Otokom dominiraju Cullinsi, predivne planine vulkanskog porijekla. Postoje crveni i crni Cullinsi i kažu da je penjanje na njih zahtjevno zbog terena. Mi nismo išli na njih, iako nas je vuklo… Na žalost, nismo imali vodonepropusnu odjeću i obuću za tako nešto, a gore stalno kvasi. :(

 

 

44. Isle of Skye – Glenbrittle

Hostel koji više liči na planinarski dom, a nalazi se 7 (slovima: sedam) milja od mjesta gdje staje autobus. Autobus prođe tamo dva put dnevno. Kako sam hostel ja odabrao, mislim da bi mi se Sandra napila krvi da smo morali pješačiti taj komad puta. Tu smo pokupili dva momka iz Glasgowa i odvezli ih do plaže (sveukupno smo im uštedjeli oko 9 milja hodanja sa teškim, teškim ruksacima). I dok su se oni pokušavali utrpati u auto sa tim ruksacima, mi smo upoznali midgeve. Midge je jedna jako jako zločesta krilata neman veličine vinske mušice koja voli gristi poprilično jako. I nakon dva dana iskoče neki plikovi koji svrbe (bar je tako meni bilo). Fora je što ne grizu čim slete nego se prvo malo gnijezde.. A onda čape… Klasični sprejevi protiv komaraca na njih baš i ne djeluju – brzo se prilagode. Midgeva ima svugdje gdje je vlaga po Škotskoj. Interesantno je da, za razliku od naših komaraca, midgevi ne vole ulaziti u prostorije bez obzira na otvorene prozore i upaljeno svjetlo.

Sam hostel je bio vrlo simpatičan – kao neki planinarski dom. Na recepciji su imali za kupiti i nešto konzervirane hrane, što je vrlo pohvalno kad se zna da je najbliži dućan negdje kod Portree-a najmanje 20 milja daleko. :)

Ali užitak je spavati podno Cullinsa uz žubor planinskog potočića. Ni midgevi to nisu mogli pokvariti.

 

45. Isle of Skye – Beag Broch

Najočuvaniji broch na otoku. Lijepo se vide ostaci 4 metra debelih zidova i stepeništa. Oko brocha pasu ovčice. :)

 

46. Isle of Skye - Dunvegan Castle

Dunvegan Castle je utvrda klana MacLeod skoro 800 godina i dan danas je njihov dom. Ovo je dvorac koji je najdulje bez prekida u posjedu iste obitelji.

Dvorac je naizgled neugledne fasade, ali se nalazi na predivnom mjestu. Na prvu loptu sam negodovao zbog cijene ulaznice od £7, ali kad sam ga obišao iznutra i izvana promijenio sam mišljenje. Stvarno je predivan, unatoč naizgled neuglednoj fasadi.

 

 

47. Isle of Skye - Flora MacDonald's Grave

Kad smo već bili u blizini, otišli smo pogledati grob Flore MacDonald koja se proslavila tako što je pomogla Bonnie Prince Charlieu da pobjegne nakon poraza Jakobita.

Izlazeći iz jedne kripte sam prekasno spustio glavu i osjetio sam kako je tvrd taj škotski kamen. A možda me to duh nekog ljutog Škota dokačio jer mu se muvam po kripti? :)

 

48. Isle of Skye - Duntlum Castle

Jako lijepa ruševina od dvorca koju su MacDonaldi napustili oko 1730 godine. Od tada je prepuštena zubu vremena. Dvorac se nalazi na stijeni pokrivenoj travom a ispod more… Tu smo fino prošetali i odmorili dušu na suncu. Općenito, sunce treba iskoristiti i hvatati ga dok ga ima. Već za pet minuta može padati kiša. :)

 

 

49. Isle of Skye - Trotternish Ridge

E ovo je nestvarno dobro! Biti na Isle of Skye a ne otići na Trotternish Ridge je genocid! Nakon strmog uspona singletrack cestom auto ostavljamo nekih pedesetak metara od parkinga (koji je bio pun). Lagani ručak, pa tjeranje midgeva, pa šetnjica…

Predjeli su nestvarno dobri! Sad znam gdje je Tolkien našao inspiraciju za Gospodara prstenova.

Svako rasipanje riječi na ovaj jedinstven krajolik je suvišno. To se mora doživjeti! :)

 

 

50. Isle of Skye – Portree

Portree je glavni grad Isle of Skye. Naziv mjesta dolazi sa gaelica Port-an-Righ (engl. King’s Port). Gradić je tako mali da se u njemu nismo zadržali više od sat vremena u što je uključeno vrijeme potrebno da se kupi hrana u trgovini. :)

Tu smo se dvoumili da li da probamo njihov fast food (čitaj: mast food) fish&chips. Na kraju nam se nije davalo skoro £5 za nešto što izgleda tako masno. Možda smo trebali. ;)

 

51. Dun Telve, Dun Troddan

Ovo su najočuvaniji ostaci brochova na koje smo naišli. Kad su bili cijeli, bili su preko 10 metara visoki. Jedino je prilaz malo nezgodan – 4-5 milja po užasno nepreglednoj singletrack cesti. Samo sam gledao kad će mi netko izletjeti iza zavoja pa da vidimo ko će u jezero. :)

Tu je sunce fino upeklo. Za naše pojmove je to luk i voda, ali mi smo došli sa +9 stupnjeva sa sjevera i ovo nam se činilo dosta vruće. Sandra je usput naišla na maline pa je počela brstiti. :) A maline neke jadne, jedva da su dozrele a već je osmi mjesec.

 

52. Glen Nevis

Put nas je dalje vodio na jug. Putovanje se lagano bližilo kraju, ali je još bilo dosta stvari za pogledati. Cilj je bio Fort William. Dvije milje od njega je Glen Nevis gdje smo imali rezerviran hostel za dvije noći. Kako smo se približavali Fort Williamu, sve je više auta bilo po cesti. Da se razumijemo, to je kod nas vrlo umjeren promet, ali mi smo tjedan dana putovali sami singletrack cestama i jedino društvo su nam bili oblaci, brda i ovce. Zbog toga nam se ovo činilo previše ljudi, nikako nam nije pasalo. Ja sam imao jaku želju da se okrenem i vratim se na sjever. :)

U hostel smo stigli oko 4 sata popodne. Čekirali smo se i ostavili stvari u sobe a onda smo počeli proučavati letke koji su opisivali uspon na Ben Nevis. Sudeći po tim lecima, uspon je bio težak ko da se ide na Himalaje, tzv. North Face je ubijao ljude ko muhe… Sumnjivo je to nama bilo, ali smo odlučili povećati dozu opreza kad budemo išli gore.

Kako je bilo već kasno, za uspon smo se odlučili za drugi dan ujutro, nadajući se lijepom vremenu. A mamilo nas je gore. Ben Nevis iz doline izgleda impozantno. I gore smo vidjeli ljude koji su izgledali kao mravi kako gmižu. :) Bio je lijep sunčan dan, ali smo se othrvali porivu da odmah krenemo gore.

Umjesto toga smo sjeli u auto i odvezli se do Glenfinniana.

 

53. Glenfinnan

Uz Loch Shiel se nalazi Glenfinnan Monument. 19.8.1745. godine je tu malim brodićem stigao Bonnie Prince Charlie i našao se na pripadnicima klana MacDonald. Tu je začeta pobuna Jakobita koja je završila krvavim gušenjem u bici na Coulodenu.

Nasuprot jezera se nalazi željeznički vijadukt. Oni koji su gledali filmove o Hary Potteru, sigurno će ga se sjetiti kao most preko kojeg prođe onaj parni vlak. :) Parni vlak vozi i dan danas a zove se Jackobite Steam Train. Karta košta dvadesetak funti, ali mi, na žalost, nismo imali vremena da se provezemo tim vlakom.

U samom mjestu smo obišli malu simpatičnu katoličku crkvu ( Church of St. Mary).

 

 

54. Inverlochy Castle

Pri povratku u Fort William smo zastali kod još jedne ruševine od dvorca. Ništa posebno, ali Sandru je veselilo što se mogla verati po zidovima. :)

 

 

55. Fort William

Fort William je turističko mjesto. Nema onaj mir i tišinu kao mjesta na sjeveru. Malo nam je to smetalo, ali nam je više bilo smiješno što smo se tako brzo navikli na mirnoću sjevera Škotske i kako nam je tako brzo počela faliti. :)

 

 

56. Ben Nevis (1344 mnv)

Napokon je došao i taj dan da se popnemo na krov Velike Britanije. :)

Po nekima, Ben Nevis dolazi od gaelica a znači otrovan. Planina je poznata po svojoj ćudljivosti i naglim promjenama vremena.

Nama je osvanulo predivno sunčano jutro. Nakon doručka smo se spremili i krenuli. Sva ona upozorenja kako se radi i opasnom i napornom usponu možete zanemariti. Radi se o stazi za babe. :)

Duga je 7.5 km, krajolik je prelijep, ali… Staza za babe. :)

Po putu smo naišli na prometni znak radova na putu. To je bio prvi šok. Jedva sam se prestao smijati! :) Kasnije opet kao neki radovi po putu. Stvarno nisu normalni. :) Ti bi na Velebitu izginuli samo zato što nigdje nije pisali ‘pazi, provalija’. :)

Pred vrh teren više nije travnat nego je kamenit. Mjestimično izgleda kao da je na nekom drugom planetu. Sam vrh je tubast prekriven nekim čudnim kamenjem. North Face na koji su nas upozoravali nije ništa vrijedno spomena – obična provalija. Doduše, na Ben Nevisu su uglavnom magle i lako je u magli otići preko ruba.

Na vrhu nema planinarskog doma, pive niti žiga. Nije fora! :) Nema čak ni točke na kojoj piše visina. Jedva sam našao neko planinarsko sklonište veličine kućice za pse gdje sam nalijepio naljepnicu HRB-a.

Ali mora se priznati da je odozgo predivan pogled! Imali smo sreću da nas je sunce pratilo cijelo vrijeme. Ali moram konstatirati da je spust dosadan do bola!

I skakućući po kamenju sam se okliznuo i dočekao se na fotoaparat. Preživio je, ali sad ima ožiljak sa Ben Nevisa.

Neki službeni podaci:
Ukupno hoda: 14.5 km
Duljina: 5:15 sati
Ukupno uspona: 1410 mnv
Najviša točka: 1344 mnv
Najniža točka: 20 mnv

GPS tracklog i waypointi su ovdje.

 

57. Neptune Staircase, Commando Monument

Nakon uspona na Ben Nevis nismo imali šta raditi popodne pa smo se odvezli da vidimo što još ima u okolici Fort Williama.

Neptune Staircase je završetak Kaledonskog kanala i sastoji se od 8 vrata unutar pola milje.

Commando Monument je 5.1 metar visok spomenik škotskim komandosima poginulim u drugom svjetskom ratu. Uz Ben Nevis u koji su im uprti pogledi, stvarno izgleda impozantno.

 

58. Loch Leven

Na putu prema jugu smo ose odvezli oko Loch Leven jezera. Lijepi krajolici, ali nakon zasićenja prirodnim ljepotama na sjeveru, sve nam se sad činilo blijedo…

 

59. Glencoe

Za Glencoe se veže neslavni pokolj MacDonaldsa od strane Engleza (tzv. Glencoe Massacre) kad su engleski vojnici, nakon što su danima pili i jeli sa Škotima, jednostavno jednu noć pred zoru pobili svoje domaćine. Od toga dana Škoti Englezima više ne vjeruju. I dan danas to nepovjerenje postoji mada su trenutno u prividno dobrim odnosima.

Glencoe je vulkanski prsten koji danas leži prekriven travom. Kroz njega prolazi cesta (tzv. Pass od Glencoe) i nestvarno je lijep! Mi smo se kroz njega provezli dva puta i stajali smo još sa strane. Pass of Glencoe je nešto što se mora vidjeti! :)

 

60. Castle Stalker

Izgrađen je 1320 godine. Naziv dolazi iz Gaelica: Stalcaire (lovac). Dvorac je originalno pripadao klanu MacDougalls koji su u to vrijeme bili gospodari Lorna. Kao i svaki dvorac, i ovaj ima svoju prilču koju neću ovdje prepričavati. Ukoliko nekog zanima, može pogledati ovdje.

Mi smo bili na putovanju za Oban a ovo nam je bilo usput pa smo svratili. Dvorac je u blizini ceste i birtije gdje smo po prvi put otkako smo u Škotkoj kupili sladoled. Na sjeveru je bilo jednostavno prehladno. :) Ovdje smo našli sladolede dukačkih i čudnih imena i kremaste strukture. Zanimljivo je što razni sladoledi imaju isti okus. :) Ali nakon toliko puno vremena, i to je sjelo ko šaka na oko. ;)

 

 

61. Dunstaffnage Castle

Nalazi se u blizini Obana. Još jedne ruševine od dvorca. Ovdje smo počeli osjećati zasićenost sa dvorcima. Sam dvorac je bio lijep i zanimljiv, ali mi smo bili toliko zasićeni da nam se činilo da ćemo se izgirati ako vidimo još jednu jedinu ruševinu. :)

Činilo mi se da smo godinu dana na putu i da smo u Glamisu i Blairu bili prije godinu dana..

 

62. Oban

Došli smo popodne u hostel, složili si ručak a poslije sam morao prileći na sta vremena. Bio sam kronično umoran i potrgan od cjelodnevnih vožnji u zadnjih nekoliko dana.

Pred večer smo prošetali po mjestačcu. Oban je odskočna daska za okolne škotske otoke i važna trajektna luka.

Obišli smo malu ruševinu od utvrde. Prije toga smo, naravno, morali malo gacat po trnju da nađemo ulaz. :)

Oban je zanimljiv po tome što sadrži nedovršenu kopiju (umanjenu, naravno) Koloseuma iz Rima, tzv. McCaig's Tower. Stanoviti McCaig je platio da se napravi ta građevina kao spomenik svojoj obitelji. Na žalost, McCaig je umro prije završetka radova i ona nikad nije dovršena. Zanimljiv i pomalo bizaran projekt. :)

Drugo jutro je osvanulo maglovito i neveselo. Doručkovali smo i krenuli put Loch Lomonda sa usputnim zaustavljanjima. Nedugo nakon što smo izašli iz Obana naišli smo na zastoj. Razlog je bila strašna prometna nesreća – direktan sudar u zavoju. :(

 

63. Bonawe Iron Furnace

Ljevaonica željeza iz doba indurstijalizacije koja je u periodu od 1753 do 1976 godine proizvodila do 700 tona željeza godišnje. Sad je pretvorena u jako lijep i poučan muzej na otvorenome. Audio vodič vas vodi i objašnjava postupak proizvodnje željeza iz željezne rude od početka do kraja. Moram priznati da mi je ovo bilo osvježenje nakon svih onih silnih dvoraca. :)

 

64. St Conan's Kirk in Loch Awe

Crkvu je izgradio Walter Campbell kao obiteljsku crkvu jer je najbliža crkva bila u Dalmally-u. Crkva je predivna, neki dijelovi me podsjećaju na vitezove okruglog stola. :) Na nekim mjestima sam stajaoi divio se simetriji prostora, dok na drugima ona uopće nije bila bitna i sve je bilo tako skladno... Jako lijepa crkva koji obavezno treba posjetiti ako se nađete u blizini.

 

65. Inverary Jail

Jeste li se pitali kako je bilo biti zatvorenik u tamošnjim zatvorima u 19. stoljeću? E pa ovdje to možete doživjeti iz prve ruke. Zatvor je živi spomenik jednom dobu, jednom načinu izdržavanja kazne, običnim ljudima i zorno prikazuje surove uvjete u škotskim zatvorima u to doba.

Ulaznica se plaća i nije ni jeftina, ali se isplati otići i doživjeti dio te atmosfere. Nije to nikakav Disneyland sa klaunima i strašilima, nego mirno mjesto u kojem se može osjetiti atmosfera jednog davnog vremena i duh ljudi koje odavno više nema...

Nakon posjeta zatvoru smo još malo prozujali po Inverary-u. Vidjeli smo i lijepo dvorac, ali smo se okrenuli i pobjegli. :) Pukli smo već od dvoraca!

 

66. Dumbarton Castle

Za razliku od paradnih dvoraca kao što je Blair, ovo je dvorac – utvrda a sagrađen je na vulkanskoj stijeni pored Dumbartona. I ima puuuno stepenica. :) Fino smo se zapuhali dok smo se popeli gore. Odozgo puca predivan pogled na Dumbarton.

 

67. Loch Lomond

Poslijepodne smo stigli u Loch Lomond. To je bio zadnji hostel gdje dolazimo autom. Plan je auto ostaviti kad budemo išli u Stirling i vratiti se javnim prijevozom. Kasnije će se ispostaviti da je to lakše reći nego učiniti. ;)

Hostel je stara lovacka loža i odlično izgleda! Ispred je lijepi parking sa vodoskokom (koji doduše nije radio). Tu smo se malo odmorili pa smo otišli pogledati još neka okolna mjesta. Trebalo je iskoristiti vrijeme dok smo imali auto.

 

68. Baloch

Sasvim obično mjestašce uz obalu Loch Lomonda po kojem smo prošetali. Već smo oboje bili umorni od ovog putovanja i zasićeni toliko da više nismo mogli upijati ništa. Na parkingu smo malo stali da čujemo pipe band koji je dosta dobro svirao.

Navečer, vozikajući se okolo, u povratku umalo nismo završili u Glasgowu. :) Ovome sam, naravno, ja kumovao. :) Sandra je malo zažmirila a ja navalio kroz zavoje ko mutav: lijevi, desni, lijevi, desni... Vid sa lijeve strane neki motoristi (u sebi: ti nisu tu bili kad smo dolazili..)... Lijevi, desni... I tabla: Glasgow i neka sitna kilometraza. :) Došli smo na nekih 15 km od Glasgowa kad je postalo jasno da sam se zaigrao. :)

 

69. Inchmahome Priory

Zadnji dan koji smo još imali auto smo odlučili iskoristiti da po putu do Stirlinga vidimo još nekoliko znamenitosti.

Inchmahome Priory je opatija na otočiću na jezeru Menteith. Dans u ruševinama, sagradio ju je 1238 godine Walter Comyn. Do opatije se dolazi čamcem. Karta se plaća ali smo mi imali to uključeno u cijenu Explorer Pass-a pa nam je dobro došlo. Predivna mirna voda čiji mir narušavaju jedino malobrojni ribiči i mi koji idemo u posjet na otok. Kako smo došli rlativno rano, samo nas četvoro je stiglo u toj turi na otičić. Imali smo ga samo za sebe i fino smo se po njemu prošetali. Kad smo se vraćali gomila ljudi je čekala ukrcaj. Ko im je kriv što se ne dižu ranije. :)

 

70. Doune Castle

E ovo je šlag za kraj. Monthy Python's Search for the Holy Grail je sniman u tom dvorcu (između ostalih lokacija, naravno). Jedan od malobrojnih dvoraca koji nisu ruševine a da se može ući u svaki kutak. Fino smo se umorili dok smo istabanali sve one zavojite stepenice u kulama. Tu sam kupio i bocy Mothy Python's Holy Ail piva (kao što sami kažu: tempered over burning witches :))

 

71. Stirling Castle

Nakraju dolazimo u Stirling. Nevelik grad vrlo spetljane prometne strukture, naročito ako nemate kartu. :) Parkiramo auto u jednoj ulici i dalje šibamo pješice. Dvorac je jako lijep, velik i pun turista. Nama, koji smo do prije 5 dana bili na sjeveru i viđali 3 čovjeka dnevno, ovo je bio poseban šok. Dvorac se nalazi na vulkanskoj stijeni i stvarno je užitak biti na tom mjestu. Pipe band je bio posebno dobar. Ovo je najbolji i najuštimaniji pipe band koji smo čuli u Škotskoj. Ipak, Stirling Castle nije impozantan kao Edinbourgh Castle.

Još smo malo prošetali po gradu prije nego što smo otišli vratiti auto. Jedino nismo stigli obići Wallace Monument. Vremena nije bilo dovoljno.

Auto smo vratili bez problema a onda smo se uputili na bus za Drymen.

U Drymenu čekamo 2 sata autobus za Balloch. Otišli smo u pub na pint piva jer je vani počela padati kiša. Kako nismo jeli ništa cijeli dan, bili smo gladni ko vukovi. Na klupi vani smo nešto pojeli a onda je došao lokalni pipe band (koliko sam skužio radi se o obiteljskom bandu) i počeli su svirati pa smo njih malo pogledali. Tu smo po prvi put vidjetli škotski narodni ples. Moram odmah reći da nema ničeg poetičnog u tom plesu. Sve je nekako istrzano. Ali je zanimljivo za pogledati. :)

Gledajući njih dočekali smo i bus koji nas je dovezao u Balloch. Od Ballocha do hostela Loch Lomond smo krampali pješice sat vremena uz brzu cestu po mraku. Potrgali smo se dok nismo došli u hostel. Ne moram naglašavati da sam zaspao ko zaklan čim sam dotaknuo krevet. :)

 

72. New Lanark

Ujutro ustajemo, pokušavamo telefonom dobiti informacije o busevima za Glasgow ali bez uspjeha. Večer prije smo pokušali ispitati tipa na porti, ali tip pojma nije imao. Internet vouchera nije imao tako da nismo mogli ni na internetu pogledati vozni red.

Međutim, znali smo da postoji bus za Balloch, pa smo sišli dole na stanicu i dovezli se u Balloch da ne moramo krampati sav onaj put koji smo prešli sinoć.

Od Ballocha hvatamo vlak za Lanark sa presjedanjem u Patricku (predgrađe Glasgowa).

U Lanarku hvatamo lokalni bus za New Lanark (bus koji košta £1 – najjeftiniji prijevoz koji smo imali :)). Prije smo u trgovini kupili neku hranu da pojedemo nešto toplo u hostelu. Međutim, kad smo stigli u hostel, naišli smo na cedulju da se hostel otvara u 17:00. A mi smo stigli oko 13 sati. Ludi od gladi i umora uspijevamo barem stvari ostaviti unutra i idemo ubijati nekoliko sati.

Problem sa New Lanarkom je što nema normalnih trgovina sa hranom i jedino što smo mogli pojesti bilo je u lokalnom bljutavom sintetičkom restoranu. Ali pojeli smo, bilo smo ludi od gladi. Za saku funti smi dobili juhu (koja je jedina bila dobra btw), kuhani krumpir napunjen tunom, malo salate i – čips!? Nevjerojatno loša hrana!

Nakon tog tzv. ručka smo odlučili kupiti karte i obići objekte u New Lanarku. Ulaznica košta £6 po osobi i vrijedi za ulaz za sve objetke koji se naplaćuju.

New Lanark je gradić iz 18. stoljeća u kojem su bile češljaone pamuka u blizini Clyde slapova. Gradić je postao poznat kad je na mjesto upravitelja češljaone pamuka došao Robert Owen i počeo provoditi svoje ideje. Ukinuo je rad djece i poslao ih u školu, ukinuo je fizičko kažnjavanje, stanovnicima je osigurao pristojne domove, besplatnu zdravstvenu njegu i hranu po prihvatljivim cijenama.

Rezultati njegovog rada su postali uzor mnogima koji su težili za pravednim društvom.

New Lanark je bio u potpunosti zapušten. Velika sredstva su uložena u njegovu restoraciju i danas predstavlja jedinstven spomenik kulture. Definitivno ga vrijedi posjetiti.

U hostelu smo dobili svoju dvokrevetnu sobu što je bilo lijepo. Tip koji je bio na recepciji tamo je bio pljunuti Nick Cave. Ma kako bio umoran i ljut, nisam se mogao ne nasmijati kad je tip otvorio vrata sa gumenom rukavicom i kantom. Nick Cave koji riba klonje. :)

Tip je bio jako dobar, nazvao je taxi službe i dogovorio nam taxi na dan odlaska za Glasgow Prestwick.

Naš zadnji dan u Škotskoj smo proveli u šetnji do Clyde slapa. Kiša je padala, slap nije bio ništa posebno, ali smo uživali u miru, a u mislima bili spremni za odlazak. Ionako nismo mogli u hostel jer je 'Nick Cave' sam čistio hostel pa mu je trebalo vremena. Hostel se otvarao u 15 sati.

Pred večer smo pojeli ostatke ostataka od hrane što smo imali i opalili po kartama. Putovanje se bliži kraju, bilo je fantastično (možda čak malo i predugo ;)), a sad je vrijeme da se vratimo kući.

 

73. Put natrag

Ustali smo u 3 sata ujutro, u 4 sata je po nas došao taksi i za nešto više od sat vremena nas dovezao na Prestwick aerodrom. Letovi u povratku nisu kasnili. Sve je išlo kao po loju. Na Stanstedu smo, dok smo čekali avion za Graz, kupili smo sendviče kod Pret-a. I čitamo mi šta on piše na čituljama koje dobismo uz hranu a on tamo namljeo da se njegovi sendviči ručno slažu, da se jako pazi na kvalitetu hrane, da se sve što nije svježe baca.. I smijuljimo se mi na to sve, kad, dolazi jedna cura koja tamo radi i istrese gomilu kroasana u smeće. I mi gledamo i ne vjerujemo! Prvo, da to netko stvarno napravi, drugo, da to baci a ne pošalje u javnu kuhinju. Čini se da Pret provodi svoje reklamne slogane dosljedno, ali nisam se mogao oteti osjećaju da je toliko gladnih u svijetu a oni bacaju hranu. :(

Let do Graza je prošao mirno, osim nekoliko engleskih tinejdžera koji su išli na festival žonglera u Ljubljanu. :)

U Grazu je moj ćale došao po nas ( u pratnji bake, naravno :)) pa smo putovali po lordovi do Zagreba. Čudan osjećaj je voziti opet po desnoj strani. :) Morao sam se kontrolirati na kružni tokovima da ne zaorem u krivom smjeru. :)

 

74. Rezime

Vrhunac ovog putovanja je bio na krajnjem sjeveru Škotske. Ako netko planira ići u Škotsku, sjever mora posjetiti. Isle of Skye je bio točka na I. Tko jednom u zjenicu oka osjetu Cullinse, to nikad ne zaboravi. :)

Putovanje je bilo predugo nekih 5 dana po mom mišljenju. Toliko toga smo vidjeli da smo pred kraj pukli – više u nas jednostavno nije stalo. :)

Cijela Škotska, 2 otoka, 24 dana, 2000 milja u autu i još puuno sredstvima javnog prijevoza...

Troškovi? Sve skupa nas je koštalo oko 23000 kuna. Na kraju nas je auto najmanje i koštao. Potrošili smo £80 goriva na oko 2000 milja a iznajmljivanje na 13 dana je koštalo oko £270. Za usporedbu u tjedan dana smo potrošili £100 na buseve u £130 na vlakove. Tako se ispostavilo da smo sa autom još i uštedjeli. :) Druga stvar je što po sjeveru nema javnog prijevoza. Možete se probati utrpati u poštanska kola koja idu svakih nekoliko dana ali ne bih preporučio. :)

Ono što je nepobitna činjenica je da je Škotska predivna zemlja, idealna za backpackere. Turizam im je glavna djelatnost (pored proizvodnje whiskey-a) i to rade jako dobro. :) Lanci hostela su odlični, ceste uređene, priroda netaknuta... Imao sam velika očekivanja kad samo išao gore, ali nisam otišao razočaran. Upravo suprotno! Ako je netko želio otići u Škotsku i dvoumio se u vezi toga, nadam se da sam mu uklonio sumnje i da već sad gleda kako rezervirati kartu za RyanAir do Glasgowa. :)