Amsterdam (26.8.2010 - 28.8.2010)

Jedan malo zakašnjeli report iz Amsterdama. Posjet od par kišnih dana koji je u startu bio malo isforsiran, a vremenske prilike su pratile atmosferu, tako da je doživljaj bio potpun.

Mislio sam napisati nešto više o samom gradu i mojim dojmovima, ali neke druge stvari su u međuvremenu uzele maha i pojele moje dojmove iz Amsterdama, tako da malo što danas imam za reći.

Ovo je trebao biti jedan kraći izlet prije putovanja u Vijetnam i Kambodžu u 11. mjesecu, ali je na kraju sve skupa otišlo u smokve. Vijetnam i Kambodža me neće vidjeti ove godine, a bome ni iduće, ali zato imam jedan drugi plan, pa ako bude sreće...

Ali vratimo se Amsterdamu. Grad nadaleko poznat po coffie shopovima i legalnom uživanju trave, grad poznat po legaliziranoj prostituciji i psihodeličnim gljivama koje se mogu kupiti na svakom koraku.... Grad u kojem je seks toliko izlizan da umjetne kite, lanci, kože i bičevi vise iz svake druge trgovine i nitko više nije impresioniran. Poznati "Red Light District" nije ništa drugo nego niz mesnica gdje protagonistice prodaju vlastito meso u buksama veličine veće pseće kućice, na pločicama (da se lakše opere), na krevetima u visini poda i sa stropnim ogledalom. Strast - nula bodova. Čisti kanibalizam. Šta ti vrijede legaliziran plaćeni seks i narkotici ako ti se kita diže još jedino na labudove u kanalu?

Grad veličine Zagreba sa 600000 bicikla. Amsterdamci voze bicikle i po kiši i po suncu. Biciklisti su više zaštićeni od ostalih sudionika u prometu.

Grad sa nebrojenim kanalima po kojima krstare čamci.

Grad ispod razine mora (navodno do 12m). Kažu da potiče depresiju, ali depresiju doneseš tamo ili ne. Ne vjerujem da je to uzrok. Može biti samo poticaj.

Grad u kojem nam je 90% vremena curila kiša. Grad u kojem je vremenska prognoza odražavala i naše mentalno stanje. Grad u koji se ne vraćam bez vijenca bijelog luka oko vrata. :)

Ogromni plus: vidio sam prijatelja kojeg znam od malih nogu. Rat nas je rasuo po svijetu, ali na kraju sve dođe na svoje mjesto. Olivere, hvala što si u pismima bio sa mnom 1993 kad sam plivao u najdubljim govnima. Ti to naravno ne znaš, ali dobrim dijelom si zaslužan što sam ja danas još ovdje gdje jesam. Druže, bila mi je posebna čast vidjeti te tamo bez obzira na sve druge probleme koje sam imao. Za tebe jedna stvar iz davnih dana:

U startu sam imao puno toga za reći o Amsterdamu, ali sve mi je isparilo. Kako stvari stoje, morat ćete otići sami pa ćete vi reći meni.

Fotke sam nekako uspio pročešljati. Tri kategorije. Neka slike govore umjeto riječi. Možemo ovo kratko putovanje nazvati jednostavno - nijemi film.

Amsterdam

bicikli naši svagdašnji

želja iz djetinstva: vjetrenjače