Obilazeći cijeli svijet, često ne vidimo puno lijepih stvari koje su nam pred nosom. Iako ne mogu reći da sam smucalački nepismen kad je Hrvatska u pitanju, ipak su neki jako lijepi dijelovi godinama ostajali "za neki drugi put".

Jedan od tih krajeva je u dubrovačko područje gdje sam bio vrlo kratko 2001 godine u sklopu ITI konferencije dok sam izlagao rad u sklopu magistarskog znanstvenog studija. Kako to tamo obično biva, za lunjanje i nema puno vremena, tako da sam u to vrijeme Dubrovnik vidio samo na dva sata uključujući i obilazak gradskih zidina.

O Mljetu tada nisam stigao ni razmišljati.

Ove godine se dosta nenadano ukazala prilika da se tri dana provedu u Dubrovniku i odlučili smo to iskoristiti.

1. Dubrovnik

Iz Zagreba se u Dubrovnik može autom što danas i nije prenaporna opcija, s obzirom na autocestu, ali nije ni baš jeftina opcija (s obzirom na autocestu :)). Druga vrlo elegantna opcija je avion čija karta i nije skupa ako se kupi dovoljno rano. Jedina mana aerodroma u Ćilipima je da je vrlo vjetrovit i zna se desiti da avioni zbog lošeg vremena ne mogu sletjeti, niti poletjeti. Ovo sa sletanjem je nezgodno ako vas umjesto u Dubrovnik spuste u Split pa vas onda 4 sata još drndaju autobusom do Dubrovnika.

Mi smo imali malo turbulentno, ali nimalo neizvjesno sletanje i taj petak, prije doručka, našao sam se u Dubrovniku.

Moram priznati da nije loš taj Dubrovnik u rano jutro. Onako je miran, puno tiši nego sam ga zamišljao. I trgovci nisu ni naporni, ni bahati. Dobro, nađe se  papreniih cijena, ali se nađu i pristojne birtije i pokoji restorančić. Priznajem, očekivao sam opake gulikože koji prodaju deci vode za 50 kn, a kad tamo...

U Dubrovniku je danas rijetkost čuti naš jezik. Sve sami stranci. Trgovci po inerciji pričaju na engleskom, a kad čuju naš jezik, skoro da vas prihvate kao najbliži rod.

U starom gradu danas skoro nitko ne živi. Ljudi su prodali kuće i iselili u novije dijelove grada, tako da je stara jezgra Dubrovnika danas praktično mrtav grad. Samo apartmani nastali u bivšim drevnim kućama.

Istina je, Dubrovnik se orijentira na malo skuplji vid turizma, ali, ponavljam, nisam primijetio bahatost karakterističnu za dobar dio Dalmacije. A ako zagrebete površinu, i dalje možete za nevelike novce popiti kavu, pojesti negdje nešto...

Grad najviše okupiraju horde turista sa kruzera koji besciljno i bezvoljno tumaraju Stradunom. Baš me zanima šta im rade na tom kruzeru da su tako ispijenih lica. :)

Ono što sam načuo je da je za većinu tih kruzera Dubrovnik jedna od zadnjih stanica i da turisti uglavnom dolaze u grad bez prebijene pare, tako da mit o nekom elitnom turizmu u tom slučaju možda stoji na klimavim nogama. Možda su to sve samo priče i te horde zombija značajno doprinose gradskom budžetu, ali ja nekako nisam dobio takav dojam.

2. Dubrovnik - zidine

Gradske zidine su jedna od stvari koje stvarno vrijedi obići u miru. Ako budete imali sreće da se nađete na njima dok nije jek turističke sezone i kad vam ne iskipaju stotine ljudi sa nekog od kruzera u grad, moći ćete uživati u relativnom miru i tišini u pogledu na gradske krovove i more okolo.

Iako ulaznica košta pristojne novce, zidine se stvarno održavaju. Nema tu nešto da klima, da propada, da po noći neka od lampi ne radi... Stvarno ih održavaju i vidi se gdje odlaze novci od ulaznica.

Pokušavam se prisjetiti 2001 dok sam sa velikom putnom torbom hodao po zidinama, ali mi ne ide baš. Ne prepoznajem nijedan jedini detalj, kako sa zidina, tako ni iz samog grada. U magli se sjećam Straduna i to je sve.

Na taj način gledajući, ovo je moj prvi posjet Dubrovniku.

3. Mljet

Realno gledajući za Dubrovnik vam je dovoljan jedan cijeli dan ili dva ako ste baš sporog hoda i volite da guštate na svakom gradskom kamenu. Mi smo u Dubrovniku bili tri puna dana i jedan dan smo odlučili napraviti izlet na Mljet. Ja na Mljetu nisam nikad bio, a Sandra je prije znala ići često, ali i to je davno bilo, pa...

Da biste iz Dubrovnika stigli na Mljet, morate stići na trajekt u Prapratno (Pelješac). Javnim prijevozom nema šanse da stignete do popodneva na taj trajekt, a taksi je po cijenama gori i od zagrebačkih taksija, tako da je rent-a-car jedino suvislo rješenje.

Meni je trebalo par sati da složim križaljku trajektnih linja i buseva u odnosu na doba godine i raspoloženje velikog oposuma u sezoni parenja i shvatim kako stvari stoje. Mogu misliti kako je prosječnom strancu koji se nađe na ovim prostorima i poželi iz Dubrovnika otići na Mljet. Prije bih u Indiji stigao iz Kashmira u Sikkim nego iz Dubrovnika složio suvislu rutu za Mljet.

Originalni plan je bio preći na Mljet kao pješak i tamo uzeti rent-a-car, ali s obzirom na javni prijevoz, to jednostavno nije išlo. Dobra stvar je da se prijatelj od prijatelja bavi rent-a-car-om i da nam je izašao u susret sa vremenima preuzimanja i vraćanja auta tako da smo stvarno imali ležerno riješen prijevoz do i po Mljetu. Jedina "mana" je bila što smo dobili automatik mjenjač pa je bradonja uveseljavao jedan par plavih očiju koje bi ponekad zalijepio na šajbu kad bi onako muški odvalio po kočnici misleći da stišće kvačilo.  Ipak sve je dobro što se dobro svrši, a ovdje se dobro svršavalo i svi dijelovi su nam i dalje na broju. :)

Na Mljetu smo bili već prije 8h ujutro i imali smo cijeli dan da lunjamo po otoku i auto da se dovezemo kud god nas je volja. A dan je bio izmišljen...

4. Mljet - Saplunara

Sve je na moru nekako ljepše kad imate mir i tišinu oko sebe, a danas je na Mljetu bilo pusto i mirno. Saplunara je pješčana plaža sa neobično plitkim morem. Nisam siguran koliko je zanimljiva za brčkanje koliko je lijepa za šetanje i uživanje.

5. Mljet - crkva sv. Marije

Uz cestu između Saplunare i Sobre nalazi se putić koji vodi do male kapelice. Izgleda potpuno napušteno, ali je očigledno održavana i redovito posjećivana od najmanje jedne osobe.

6. Mljet - Odisejeva špilja

Legenda kaže da se Odisej nasukao na ovom mjestu i sam boravio u špilji. Legenda također kaže da je na otoku bila nimfa Kalipso i da je Odisej opčinjen njenim čarima na otoku boravio sedam godina.

Nismo vidjeli ni Odiseja, ni Kalipso, ni tragove orgijanja, ali smo u stijenama našli tragove penjača, oznake smjerova i neke grafite koji imaju značenje samo onima koji su ih napisali.

Tamnozeleno more je smirivalo, mada, dok sam ga gledao dole u rupi, sa stijene, nešto mi je govorilo da ne bih trebao biti tu. Biće da su zaostaci strahova od visine iz djetinjstva u neki svojim manifestacijama i dalje sposobni podsjetiti me kako je to nekad bilo. :)

7. Nacionalni park Mljet

Nacionalni park Mljet, za razliku od nekih drugih nacionalnih parkova (npr Plitvice) nije toliko impozantan po svojoj vanjskoj ljepoti i posebnosti već se rado o posebnom ekosustavu kojeg se htjelo zaštititi kad je ovaj park formiran.

Danas možete po njemu švrljati bez da platite kartu, ali ako želite na otok sv. Marije, trebat će vam karta čija cijena je poprilično visoka, ali kad je bal...

Dok smo toćali noge u moru i uživali u pogledu, gledali smo trekere (danas se održavao Mljet treking) kako plivaju na otočić i s njega. Čak štoviše, dok smo autom dolazili ovamo, jednog koji je odustao od ultre smo i povezli do cilja da ne hoda bez veze.

Lijepo je bilo chillati uz more i pozdravljati ekipu koja je dolazila i odlazila. Samo sam ih prepoznavao kako su se približavali.

8. Mljet - Polače

Malo mjesto, ni po čemu posebno značajno, ali svejedno jako lijepo kad je ovako mirno i bez ljudi... Ponovo smo naletjeli na birtiju sa potpuno normalnim konobarom. Uvijek se iznenadim kad se to desi.

9. Mljet - Sutmiholjska uvala

Predivna uvala, fantastično čisto more, ali... Do nje su probili poprilično široku cestu a kasnije smo saznali da tu planiraju napraviti neko oveće naselje. Nešto mi govori da bi se tu moglo naći poprilično puno betona kroz koju godinu i pitanje je da li će se ova uvala uskoro moći pohvaliti svojom netaknutom zelenom divljom bojom ili će utonuti u sivilo apartmanizacije na hrvatski način.

Dok smo se vraćali prema Sobri, stopirala nas je jedna baka pa smo je odvezli s polja do kuće. Moram primijetiti da su na Mljetu ljudi puno prijazniji nego na sjevernim otocima na kojima sam bio (Cres, Lošinj, Krk). Osjećali smo se baš ugodno, nekako dobrodošli.

10. Dubrovnik sa Srđa

Prije nego smo navečer vratili auto, odvezli smo se na Srđ sa kojeg puca predivan pogled na Dubrovnik i otvoreno more. Stigli smo taman kad je pao mrak, pa smo uživali u osvijetljenom starom gradu i besprijekorno održavanim zidinama.

Na Srđ inače vozi i žičara po bezobrazno visokoj cijeni. Ako vam nije mrsko hodati, ima i pješački put, ali su nam rekli da ne silazimo sa utabane staze jer i dalje postoji rizik od neke zalutale mine iz ratnih dana. Šalili se ili ne, vrijedi biti na oprezu. Ne treba vam let u zrak na starom punjenju od JNA. :)

11. Dubrovnik - groblje

Prolazili smo pored i morao sam malo navratiti. Ponešto grobljanske arhitekture za lijeni zadnji dan u Dubrovniku.

. . .

Jako puno se može vidjeti u tri dana ako imate auto koji će vam riješiti logistiku. Za Dubrovnik vam je dovoljan jedan dan i eventualno još jedan za chillanje.Još smo zadnji dan stigli na izložbu fotografija Steve McCury-a. Posebno jake fotografije iz Azije nikog ne ostavljaju ravnodušnim, a meni su posebno značenje imale one iz područja u kojima sam bio.

Za Mljet vrijedi potegnuti autom. Dan na Mljetu ću pamtiti kao jedan od boljih dana koje sam proživio.

Uvijek sam imao averziju prema Jadranu jer sam ga zamišljao prepunim nauljenih turista koji se prže po plažama i zagušenim cestama, ali ako odete debelo van sezone i na malo zabačenije otoke... Slika je potpuno drugačija. :)

Imaju naši otoci potencijala i za bradate Robinzone kao što sam ja, a siguran sam da ću ih, u dobrom društvu, imati i priliku u budućnosti istražiti.