London (25.3.2004 - 29.3.2004)

Za početak, treba istaknuti da su na ovom kratkom, ali vrlo zgusnutom i napornom putovanju, napravljene 853 fotografije. Kako bismo količinu fotografija sveli na nivo prihvatljiv prosječnom posjetitelju, napravili smo izbor od 306 fotografija koje ovdje predstavljamo. Fotografije su u rezoluciji 800x600 pixela i unaprijed se ispričavamo što su malo 'teže' po kilobajtaži. Galerije fotografija se nalaze iza svake od uvodnih slika.

Fotografije smo podijelili u 7+1 kategoriju. Ona dodatna kategorija je galerija sa slikama iz hostela, jer je on stvarno priča za sebe. Za nimalo nisku cijenu od 40 i kusur funti za noć, radi se o poprilično 'stajskom' smještaju uz tuševe ala 'veseli konjušar'. :)

Pa krenimo redom:

1. Putovanje u London

Naše putovanje je počelo 24.3. polaskom u 23 sata busom iz Graza. Bus je stigao u Graz nešto iza 3 sata ujutro. Onda je uslijedilo čekanje na autobusnom kolodvoru, pa onda na aerodromu 11 sati ujutro kad je bilo čekiranje za let za London. Vrijeme smo kratili spavajući na klupama na smjene, igrajući se 'kaladonta', čak smo i laptop uštekali u prvi slobodan šteker na kraju. :)

Letjeli smo Ryanairom. Let je prošao vrlo ugodno kad smo ga napokon dočekali. ;) Iako je ukrcavanje trebalo ići po principu tko se prvi prijavio, prvi se ukrcava, ukrcavanje je bilo totalni krkljanac i to nam se nije nikako svidjelo.

Irci čudno pricaju. Točka. Osim toga, pričaju brzo i ništa ih nisam kužio osim prve rečenice. Nakon prve se već zalaufaju i to je onda to.
Ono što sam dobro čuo je kad smo sletjeli u London. Pilot se oglasio ko Mladen Delić i promumljao nešto u smislu: "Poštovani putnici, pogledajte na svoje satove. Sletjeli smo 10 minuta prije vremena. Letite i drugi put sa Ryanairom!" :)

2. London

Jako lijep grad. Jarko crveni autobusi, telefonske govornice i poštanski sandučići i crni taksiji. I puno zelenila. Kad bih London opisao bojama bile bi to: crvena, crna i zelena. Englezi vole ukrasnu ciglu, bilo ona crvene ili smeđe boje. I kuće im jako lijepo izgledaju. Čak i ono malo okućnice od par kvadratnih metara je obično dobro iskorišteno pa se i tu nazire engleska tradicija i ljubav prema vrtovima.

Stvarno se nije lako naviknuti na činjenicu da Englezi voze 'krivom' stranom ceste i to treba imati stalno u krajičku mozga dok prelazite cestu. I njihova ideja da po Londonu na pješačkim prelazima napišu uz rub ceste 'Look left' ili 'Look right' (našli smo čak i 'Look bothways' :)) je jako dobra. Osim toga, u Londonu drugačije obilježavaju zebru i neiskusnom turistu ona nije jako uočljiva. Ja sam zebre prepoznavao uglavnom prema semaforima.

Kesington Garden se pokazao jako simpatičnim lijepo uređenim engleskim vrtom. Ulaz u palaču se plaća.

Iako je većina muzeja besplatna, mi smo stigli posjetiti samo Natural History Museum i Science Museum. Natural History Museum je fantazija za profesore i djecu željnu znanja iz područja povijesti prirode, evolucije, povijesti dinosaura... Science Museum se nas više dojmio sa svojim originalnim eksponatima.

Buckingham Palace. Moram priznati da sam očekivao više. Ili sam možda samo bio preumoran. :) Uglavnom, zdanje je impozantno, iako malo blijedo. Najviše me se dojmila ograda. ;) Houses of Parliament je već nešto drugo. Stvarno ostavlja dojam. Big Ben (tehnički Big Ben je samo zvono, ne cijeli toranj) je jako lijep satić.

Od sakralnih objekata nismo bili u Westminster Abbey jer nas nisu pustili unutra. Žurili smo ko sumanuti preko cijelog grada i onda nas tip ne pusti unutra 5 minuta prije nego što službeno zatvaraju. Bezobrazno! St Paul's Cathedral je jako lijep izvana, samo je do pola u skelama jer su usred obnove. Ipak, našlo se par lijepih noćnih kadrova koje vrijedi pogledati. U samoj crkvi nismo ni bili. Ma jesmo, ušli smo, ali je bilo ljudi ko u disko klubu i nije to baš imalo smisla, pa smo otišli. Osim toga, upali smo posred nekog vjenčanja. I sad, gomila svatova i more turista unutra. Nije baš nešto za vidjeti.
Crkva koja me se najviše dojmila bila je Saint Bartholomew the Great. Mala srednjevjekovna crkvica. I taman smo upali na probu za koncert koji je bio tu večer. Izvodili su Bacha. Akustika crkve je fenomenalna! U blizini je i spomenik posvećen čovjeku po imenu Sir William Wallace. Za one kojima to ime ništa ne znači, evo jedan hint: Braveheart. ;)

Mostovi. London ih ima puno i gotovo svi su vrlo lijepi. Moj favorit je, naravno, Tower Bridge. Vrijedi spomenuti i Millenium bridge, most za pješake kompletno izrađen od metalne konstrukcije, ukusno osvijetljen i širok svega 5 metara. S jedne strane je jako lijep pogled na St Paul's Cathedral, a s druge na Tate Modern.

Pubovi. Nismo stigli. Odnosno, jesmo, ali baš i nismo. :) Toliko smo hodali okolo da smo jedva stigli posjetiti 2 puba. Jako ugodna atmosfera, dobro pivo i cider. Od cidera smo probali Strongbow. Od prije znam da je i Blackthorn jako dobar. :) Oprez; cider ima dosta alkohola iako je jako pitak i brzo 'hvata'. Pa da ne bi poslije bilo 'tko je ugasio svjetlo'. :)

Šoping. Ono što nas je najmanje na ovom putu zanimalo. Ipak, vrijedi spomenuti Harrods i Selfridge. Ubjedljivo najimpozantniji spomenici potrošačkog društva koje sam ikad vidio. Ma koliko nam se gade, moramo ih spomenuti. Điđe koje se tamo mogu naći su van svake mašte, to je nešto nevjerojatno. U jednom takvom centru čovjek može izgubiti 3 dana samo gledajući bez problema. Mi smo tamo samo zavirili i pobjegli u roku 15 minuta. :)

Kad smo već kod šopinga, vrijedi proći kroz Oxford Street četvrtkom oko 20 sati. Trgovine su taj dan otvorene duže i treba doživjeti kad oko sebe imaš košnicu ljudi. U toj gomili se nemoguće kretati slobodno već se mora ići u struji ljudi. Osim toga, vidi se tu i raznih hvalisavaca: limuzine, pa Hummer verzija limuzine od 12 metara i sl. Vrijedi to doživjeti.

Baker Street. Tu je išla prva podzemna željeznica u svijetu. Čitav Metro u Londonu je jako dobro organiziran. Izgubiti se može jedino onaj tko ne zna engleski. Sve stanice su manje-više iste. Osim ove u Baker Street-u. Stanica odiše starim ugođajem. Hint: Sherlock Holmes. Kad smo kod njega, u Baker Street-u je i muzej posvećen Sherlocku Holmesu. Na žalost, mi smo se tamo zatekli po noći pa je bilo zatvoreno.

Ljenčine. Ne mogu se oteti dojmu da su ti Englezi jako komotan narod. Većina muzeja, galerija i sl. se ne otvara prije 10 sati ujutro a zatvaraju već oko 5 popodne. Kad smo mi oko 7 ujutro počinjali razgledanje, obično smo sretali samo tinejdžere koji su se trijeznili od sinoć. ;)

Kultura i tradicija. Premda je London apsolutno izmiješan što se rasa i religija tiče, u njemu se na svakom koraku osjeti dašak stare engleske tradicije i kulture. Jako ugodni ljudi. Ponosni sa svoj grad i zemlju. Prema onome što smo vidjeli, imaju na što i biti ponosni!

3. Hampstead Heath, Highgate Cemetery

Hampstead Heath se nalazi na rubu druge zone metroa i nije ga teško naći. Nevjerojatno kako smo se zapravo malo odmakli od centra grada a kako se već osjeća dašak mira, prirode. Sve je ležerno, ljudi nigdje ne žure, puno je zelenila...

Kenwood House & Estate. Staro englesko imanje, sad u vlasništvu grada Londona, jako lijepo sređeno. Ulaz u kuću je besplatan. Šteta samo što fotografiranje nije bilo dozvoljeno. :( Ovo se isplati vidjeti. Mene je jako podsjetilo na 'Zvonili ste milorde'. Kuća je izvana izgledala orgomna, ali tek unutra... To je nešto o-g-r-o-m-n-o! I jako dobro očuvano. A najbolje od svega što je dotičnom bogatašu to bila tek vikendica. :) Do kuće se dolazi kroz park-šumu preko fino uređenih zemljanih puteva. Iza kuće je veliki park, u daljini se vidi mostić preko rječice... Predivno!

Highgate Cemetery. Jedno od najdojmljivijih mjesta koje sam u životu vidio! Podijeljen je na istočni i zapadni dio. Ulaz u oba dijela se odvojeno plaća. Istočni dio je noviji, tu se još ljudi pokapaju, dok je zapadni dio davno zatvoren za pokapanja. U istočnom dijelu se nalazi i grob Karla Marxa. 'Workers of all lands - unite!' :)
Međutim, zapadni dio je ono što je na nas ostavilo najdublji dojam. Ulaz je ograničen samo na posjete sa vodičem. Zabranjeno je nositi kamere i stalke za kamere, ali može se koristiti obični fotoaparat ako se za njega dodatno plati. Groblje je zaraslo u mahovinu, spomenici su kameni (nema granitnih spomenika kao kod nas) oronuli, iskrivljeni, tu je i tzv. egipatski dio koji je poprilično spooky. Tu su čak snimali neke scene za horrore. :) Groblje nije mirno kao neka druga groblja, već zbog svih tih iskrivljenih spomenika i vegetacije izgleda živo i ostavlja poseban dojam na posjetitelja. Definitivno najbolje groblje koje smo ikad posjetili! Fotografije ne mogu dočarati daj ugođaj. Obavezno posjetiti!

4. Oxford

Prvo što smo tražili je bio Tolkienov grob koji je u Oxfordu. Na našu veliku žalost, nitko nam nije mogao reći na kojem groblju se njegov grob točno nalazi jer u Oxfordu ima puno manjih groblja. ni potraga u knjižarama i listanje Tolkienovih biografij nije pomogla. Sve je pisalo, samo ne gdje je pokopan. Na internetu sam poslije bez problema našao: Wolvecrote Cemetery, North Oxford. Šteta što tu informaciju nismo imali na vrijeme. :(

Fakulteti. Ima ih puno, čitava gradska jezgra je praktično sveučilište, zgrade izgledaju kao sakralni objekti. U većinu njih se ne može ući što je i logično: da ja platim gomilu para i imam čast da studiram tamo, ni ja ne bih volio da mi ludi turisti sa fotoaparatom zure preko ramena. :) Ipak, u jedan kompleks smo uspjeli ući, čak i u dio koji nije za posjetitelje. Omeđeno zgradama, u sredini je malo groblje pokriveno jarko zelenom travom. Predivno izgleda! Jest, da smo skoro ostali zaključani u tom kompleksu zbog svoje radoznalosti, ali ne smeta. ;)

5. Windsor, Eton

Vlak iz Slougha vozi za Windsor svakih pola sata. Vožnja traje 5 minuta. :) Ulaz u dvorac se plaća 12 funti po osobi što je dosta para, ali vrijedi svakog penija! I opet, na moju veliku žalost, unutar dvorca se ne smije fotografirati. Nije se mogla ni prošvercati poneka fotografija jer je u svakoj prostoriji bio po jedno 'službeno lice'. Ipak, za nekih 5 funti smo kupili knjižicu o dvorcu koja sadrži puno informacija i fotografije većine dvorana. A dvorane su prekrasno očuvane, kićene, velike, pompozne... Lijepo je vidjeti kraljičin tron, metak koji je ubio Lorda Nelsona, kraljevu spavaonicu, dvorane za primanja...
Dvorac je toliko velik da ne stane nikak u kadar i fotografije ni izbliza ne mogu pokazati njegovu veličinu i raskoš.
U 17 sati je bila misa u dvorcu u anglikanskoj crkvici. I na nju smo otišli. Nikad nismo vidjeli anglikansku misu, pa je bilo jako zanimljivo. Troglasno pjevanje, 'god save the queen' uredno kao dio molitve... Poseban osjećaj! Ova misa je bila tzv. 'evensong'. Baš smo htjeli otići na jednu pjevnu misu jer smo čuli da je jako lijepo. I bili smo u crkvi u koju su dolazili engleski kraljevi. :) Neponovljiv osjećaj!

Eton je s druge strane rijeke kao pompozno prestižno sveučilište odakle izlaze budući političari. Na žalost, kasno smo došli pa je ulaz u sam sveučilišni kompleks bio zatvoren.

6. Graz

U Grazu smo, na povratku, imali par sati za razgledati grad. Simpatičan gradić sa puno bicikla, nekoliko čudnih modernih građevina i dvorcem na brdu do kojeg se može doći pješice ili liftom koji vozi kroz srce tog istog brda. Probijen je 70 i kusur metara dubok okomit prolaz za lift od vrha brda do podnožja. Dvorac je dobro očuvan i sa vrha puca lijep pogled na sam grad.

7. Putovanje natrag

Let iz Londona do Graza, opet Ryanairom. U povratku je vrijeme bilo vedrije pa je pogled iz aviona bio super! Onda navečer busom za Zagreb. Došli smo kući umorni ko životinje. 4 dana na putu, 13 sati dnevno hodanja, puno dojmova... Shvatio sam šta je Einstein mislio pod teorijom relativnosti vremena; imao sam osjećaj da smo na putu 3 tjedna a ne 4 dana. Iako fizički iscrpljeni do zadnji granica, psihički smo se pošteno odmorili. :)

8. *** van kategorije: Astor's Hyde Park Hostel :) ***

Dakle, van kategorije u svakom pogledu je bio naš hostel. Odmah po dolasku kad mi je tip, uz ključ, dao i posteljinu, bilo mi je čudno. :) Ko da ponovo useljavam u studentski dom. Sobe je neki veseljak išao brojati odozgo prema dole, tako da je naša soba, broj 16, bila na 4. katu. A kad smo otvorili vrata od sobe... Skučen prostor, željezni kreveti na kat, oronuli zidovi kričavo plave boje, polutruli tepih pod koji se nisam usudio ni zaviriti, umivaonik sa odvojenim pipama za toplu i hladnu vodu od kojih radi jedino ona sa hladnom... Na podu nekakva plastična kutija na kojoj je upozorenje da se ne dira. Nisam bkio siguran radi li se o otrovu za štakore ili mišolovci. U svakom slučaju, nisam htio gurati prst u rupu koju je imala da ne bih ostao bez njega. :)

Tuševi su isto bili veselje. Kao kabine u trgovini, sa stropa ide voda, pod je običan, neki plastikaner, ko linoleum, odvod je jedan zajednički za sve tuševe ispod... Ma za krepati od smijeha! :)

I sve to za samo 40 i kusur funti za noć. Za 450 kn za noć kod nas se može naći pristojan hotel, ali u Londonu su hoteli inače užasno skupi. Ako zanemarimo visoku cijenu za naše prilike, nije smještaj bio ni loš, s obzirom da smo tamo samo odspavali svojih 6 sati, a cijele dane smo proveli vani.

Vrijedi istaknuti da na kraju nisam vidio nijednog štakora ni žohara bilo gdje u hotelu, niti su nam nametnici pojeli hranu. Hostel je čist koliko može biti, s obzirom da oronulost iznutra. Šteta, jer izvana izgleda stvarno dobro!

Sandra & Mario