Komercijalno ili OpenSource

Baš jučer na ircu sretnem starog frenda i u jednom tretnutku u šumi razgovora dođemo do teme održavanja Linux/UNIX sistema.

I tu smo se razišli. Ono, totalno. :) Čovjek je inače vrlo sposoban i vrlo vrlo stručan. I definitivno zna o čemu priča. Ali po meni ovdje je malo zabrazdio. Ne zato što je rekao nešto što nije istina već jednostavno zato što nije uzeo u obzir cijelu sliku.

OpenSource je fantastičan koncept koji se pokazao vrlo vrlo uspješnim. I ja mislim da je on pun pogodak za manje firme.

Ali u jednoj korporativnoj okolini gdje se broj servera mjeri u stotinama, gdje sistem sala izgleda kao PowerPlant iz Matrixa i gdje se koriste Enterprise Storage sustavi čija cijena održavanja godišnje premašuje ukupni kapital mnogih manjih firmi... E tu se ne bih baš složio da je OpenSource OS dobro rješenje.

Zamislite okolinu u kojoj se točno zna koliko se novca po satu gubi ako neki servis ili stroj ne radi a ti iznosi se mjere u stotinama hiljada nečega, gdje storage sustavi vrijede milijune nečega... U takvoj okolini se radi bitno drugačije.

Ne smije se dogoditi je procedura za eskalaciju sigurnosnog ili funkcionalnog propusta mail maintaineru koji radi iz entuzijazma. U takvoj okolini UNIX sistemac radi na ugovoru i po njemu ima X sati da riješi nastali problem. NE X+1 sat, upravo X sati. Performace contract je nešto kao predbračni ugovor. I kao takav si prvi on ne smije dopustiti da response time ovisi o vremenskoj razlici, jednoj osobi ili neprofitnoj organizaciji. Ili da se dovede u situaciju da rekompajlira kernel i radi downtime na troznamenkastom broju masina svako malo. Tako nešto se ne može dopustiti u okolini gdje se za bilo kakav donwtime mora dobiti odobrenje 2 managera iznad a dotični se mora napraviti noću.

Ma koliko ja volio i cijenio OpenSource, to je nešto što se ne može dopustiti. U takvoj okolini se potpisuju debeli ugovori o održavanju gdje se zna točno ako se u 2 ujutro nešto raspadne što korporativni UNIX sistemac ne može riješiti zbog prirode problema tko se alarmira i koliki je response time.

To je čisti posao, vrijeme je novac, a svaki dodatni sat otklanjanja problema poslodavcu smanjuje profit, a korisnike čini nezadovoljnima.

Radi se o kompleksnim i dobro dokumentiranim sustavima koji čuče iza LoadBalancera, hardverskih clustera, redundancija je na svakom koraku.... Skup hardver, skupo plaćen softver koji donose dobru zaradu... Tu nema igranja gurua, točno se zna što je čiji posao i u kojem vremenu se to mora napraviti, postoje dobro definirani komunikacijski i eskalacijski kanali i to mora funkcionirati.

Stres? O itekako, ali se navikneš na to. Buđenje u 2 ujutro? Naravno, ali navikneš se. Noćne akcije od 1 do 7? Svakako, ali navikneš se. Činjenica da nisi guru već profesionalac? Zvuči kao poraz entuzijazma, ali ja to vidim kao logičan korak naprijed. Naravno, to je samo moje mišljenje. :)

Ne pokušavam pokretati svete ratove. Neka svatko koristi što želi. Samo sam dao jedan aspekt kojeg možda mnogi nisu svjesni. Iako, osobno mislim da je to stanje uma i da čovjek treba raditi neko vrijeme u takvoj okolini da bi u potpunosti shvatio kako stvari stoje.

Tokom vremena sam naučio razlikovati posao i zadovoljstvo i za mene je to jedini način da opstaneš dugoročno. Jedini način da te ne pojedu korporacijske zvijeri.

Zato si ne razbijam glavu ovakvim detaljima. Kad se radi, radi se. Kad se zabavlja, posao me ne zanima. Nimalo. Kad sam on-call, ustajem u 2 ujutro i rješavam problem. Kad nisam, ne zanima me. Odem u planine. :)

A možda sam ja samo stari zabludjeli sistemac ispranog mozga koji brljezga bez veze. :) Anyway, BIG respect OpenSource zajednici koja je uvijek bila i ostat će u mom srcu, bez obzira na komercijalne UNIXe.