Workaround nad slovom zakona
| Produljenje jamstvenog roka Članak 425. (1) U slučaju manjeg popravka jamstveni rok se produljuje onoliko koliko je kupac bio lišen uporabe stvari. (2) Međutim, kad je zbog neispravnosti stvari izvršena njezina zamjena ili njezin bitni popravak, jamstveni rok počinje teći ponovno od zamjene, odnosno od vraćanja popravljene stvari. (3) Ako je zamijenjen ili bitno popravljen samo neki dio stvari, jamstveni rok počinje teći ponovno samo za taj dio.
|
Zašto ovo pišem? Pa doživio sam vrlo zanimljivu stvar nedavno. Na kompjuteru mi je krepalo vrlo skupo i (navodno) kvalitetno napajanje staro tek 5 mjeseci. Napajanje sam uredno odnio na servis u jednu zagrebačku trgovinu kojoj ovdje neću navoditi ime. Reći ću samo da sam imao vrlo visoko mišljenje o toj trgovini i godinama sam isključivo kod njih kupovao hardver, kako za sebe, tako za rodbinu i prijatelje. I dosta sam hardvera kod njih kupio...
Uglavnom, 2 dana kasnije sam ih nazvao da pitam što je sa tim i rekli su mi da dođem po novo napajanje u servis. Stižem u servis, momci mi vraćaju moju staru kutiju od napajanja gdje su samo zamijeniti napajanje kao takvo (kablovi su ostali isti). OK, sve mi to odgovara. Ali onda dolazi do problema. Momci su mladi i svi isprepadani, na moj upit o gore navedenom članku zakona samo sliježu ramenima i bacaju mi neke generičke floskule.
Kako ja nisam odustajao, jedan je rekao da će nazvati šefa i pitati ga. I telefonski je dobio slijedeći depešu: može mi zavesti u njihov sustav da garancija na to napajanje počinje teći od dana preuzimanja novog napajanja (kako veli i slovo zakona), ali ne može mi dati ništa napismeno.
Na to nisam pristao jer to meni kao kupcu ništa u životu ne znači. Osim toga, to smrdi na kilometre! I onda sam odlučio sačekati tog šefa 15-20 minuta. Sama činjenica da sam izašao s posla ranije da bih se uklopio u njihovo radno vrijeme i da sad moram čekati tamo nekog šefa kao da tražim da mi nešto poklone, ozbiljno su poljuljali ugled dotične trgovine u mojim očima.
Dok sam čekao provrtio sam u glavi svoja dosadašnja iskustva sa reklamacijama i zamjenom robe. Nikad dosad nisam naišao na takav problem. Svi trgovci s kojima sam imao priliku surađivati bili su svjesni tog zakona i držali ga se, tako da me je ovo poprilično iznenadilo.
Ali sačekao sam ja tog šefa. I ovako ide priča. On bahat, onako lokalni Tarzan, oko njega radnici, nitko da pisne. I izađe on sa ovakvom pričom:
„ Imate dvije mogućnosti:
Prva je da uzmete novo napajanje, a garancija se ne mijenja.
Druga je da mi damo Vaše staro napajanje na servis“
Vrlo zanimljiva konstrukcija. A obrazloženje je da oni izlaze u susret kupcu i mijenjaju robu koja bi inače trebala ići na servis. A, po njemu, sve se može servisirati: diskovi, matične ploče, sve...
Prva opcija je kršenje prava kupca (članak zakona s početka priče). Druga opcija je ucjena: Ili ćete pristati na naše uvjete, ili ćemo vam mi 'odservisirati' uređaj a to će trajati.. I trajati...
Zazivanje inspekcije u ovom slučaju ne bi urodilo plodom jer bi trgovac fino sve provukao kao nesporazum i kako je on samo htio pomoći, ali, evo kupac baš inzistira na popravku, neće novu robu, a mi izlazimo u susret, mi Vojska spasa, Karitas i Crveni polumjesec zajedno...
Pat pozicija. Sreća u nesreći je da se radi o napajanju koje ima još 2 ipol godine garancije. Zamislimo situaciju da se radi o disku kojem garancija istječe za tjedan dana. I da se kupac zainati i zatraži da ga odservisiraju. Ukoliko disk ima par bad sectora, proizvodjači diskova daju alate kojima se isti mogu zamaskirati i disk je opet prividno ispravan (provjereno). A kako je poznato da se bed sectori u većini slučajeva šire kad se prvi put pojave, ovakav "servis" je kratkog daha. Drži vodu dok majstori odu. A da ne govorim o gubitku podataka.
I sad dolazimo do iste dileme: uzeti novi disk bez obnove garancije uz ucjenu takvog nekakvog "servisa" ili dati disk na "servis" iz čiste znatiželje i čekati poslije kad će se isti problem ponovo pojaviti.
Nakon ovakvog nastupa jednog takvog Tarzana, ja uzimam svoje napajanje i jasno dajem do znanja da sam kod njih dosad kupio dosta hardvera i da sam ih cijeno kao trgovinu, ali da će se i tu stvari promijeniti.
Ovakvi razgovori bez drugih kupaca koji to mogu čuti, ucjene s jedne strane, a prikazivanje sebe kao dobročinitelja s druge, govore samo kako se tu posluje kad dođe do problema. Jer, uvijek je lako sa osmjehom čovjeku prodati robu. Treba biti fer i kad se dogodi reklamacija i kad kupac traži svoja zakonska prava. Ova trgovina očigledno ne posluje na taj način.
I nakon ovoga je naša suradnja završena. Ono što je još pod garancijom će odraditi jer su to dužni po zakonu. Ali mi smo završili.
Ovo je priča kako jedan lokalni Tarzan može uništiti sve ono što su njegovi momci u prodaji godinama stvarali i ugled koji je njegova trgovina stekla upravo zbog njih. Priča je ovo i o nedorečenosti hrvatskih zakona i ljudima koji ne prezaju da upotrijebe sve rupe bez obzira da li će izgubiti kupca ili ne.
E pa izgubili su. I više od jednog.