Tvoje lice

Godinama sam bježao od tebe, sakrivao te u podsvijesti, utapao u domaćoj rakiji, pokušavao te otpuhati na vrhovima planina...

Godinama sam mislio da sam siguran... Da mi ništa ne možeš... Da sam te provario, zaboravio, ostavio...

Večeras, u gluho doba noći došla si kriomice, tiho, na prstima... I kad sam se najmanje nadao, kad sam mislio da sam jak, slobodan od tebe, slobodan od te želje koja tinja u meni od onih krvavih godina...

Ugledao sam Tvoje lice. I osjetio tvoju krv u svojim venama. I ponovo vidio slike za koje sam mislio da su zauvijek nestale. I ponovo dobio želju a mislio sam da je zauvijek umrla...

I kako da živim da Te još jednom ne vidim. Kako da dišem bez tog još jednog pogleda... 15 godina si me grlila, davala mi sve... 15 lijepih godina... Kako da te pustim tek tako...

Nakon ove noći, pitam se mogu li uopće...