Dodatna oprema

"I think it would be a good idea."
- Mahatma Gandhi, when asked what he thought of Western civilization

Dugo godina sam odbijao kupiti auto. U početku mi nije trebao, a kasnije sam odbijao iz nekih svojih razloga (šatro ekologija, pretrpanost grada autima..). Upravo zbog prevelikog broja auta u Zagrebu sam se i patio sa promjenom 3 tramvaja i jednog busa da bih došao na posao. Pa sam dnevno gubio dva sata na putovanje na posao i nazad. I gubio živce, vrijeme, energiju...

I na kraju sam, naravno, pukao i kupio. Moram priznati da mi se kvaliteta života poboljšala i mobilan sam koliko želim biti. Nakon godina jurcanja za tramvajima, teglenja hrane u rukama, smrzavanja na tramvajskim i autobusnim stanicama.. Napokon malo mira.

A da li je to baš stvarno mir? Paaaa, ovisi kako se prema tome postavite. Biti vozač motornog vozila u Zagrebu stvarno budi ono najgore u čovjeku, a vaš je zadatak da se izdignete iznad toga i ne postanete jedan od onih... U ovih kratkih godinu dana sam po Zagrebu vidio stvarno svašta. O pacijentima za volanom bi se mogla napisati jedna cijela knjiga, ali zanimljivo je da, gledajući ponašanje vozača motornih koturala, lako možemo dobiti presjek društva jer automobile danas vozi baš svatko: bogat i siromašan, šljaker i sveučilišni profesor, muško i žensko, mlado i staro...

Za razliku od skupina ljudi koje povezuje isti hobi, sport ili rekreacija i koji su u pravilu dosta specifične društvene skupine, kod automobila situacija nije takva. Gledajući kulturu u prometu stvarno možemo dobiti sliku o društvu u cjelini.

Ono što sam, landrajući po bijelom svijetu, skužio je da su Slaveni kao takvi poprilično agresivan narod. Izuzetak su jedino Česi. Njih nikako ne mogu prokljuviti, a bome ni naš GSS im ne može dati dijagnozu dok ih svako ljeto skida sa planina na kojima su zaglavili u boroletama.:)

Dakle.. Agresivan narod... I bahat, ja bih rekao. Kad god se vratim iz neke strane zemlje, iznenadi me ta naša agresivnost.

Što se automobila kao pojave tiče, ovdje se sad neću vezati na mentalne sklopove ljudi kojima je auto statusni simbol, produžetak pimpeka i alat za lov ženki sičnih mentalnih sposobnosti. Naravno da je taj aspekt itekao utkan u naš društveni milje, ali to je tema za diplomske radove studenata psihologije i nema smisla načinjati je u jednom ovakvom osvrtu.

Ovdje ćemo se dotaknuti "dodatne opreme": što je to, može li se stvarno kupiti i ne bi li nešto od toga moralo biti "osnovna oprema" u svakom društvu -  u automobilu i izvan njega.

Pa, pogledajmo par primjera sa zagrebačkih cesata (što bi rekli Minja i Azer):

1. U drugoj traci je "trava zelenija"

Klasičan primjer na cestama sa po dvije trake u svakom smjeru gdje se dešava ono što najviše podsjeća na fliper: nekolicina mnogo pametnih momaka (i djevojaka) šamara lijevo, pa desno, pa opet lijevo, pa nakon 50 metara desno.... Pa tako nadrkaju ostalih zilijon ljudi u koloni pa su svi fino neurozni i spremni za svašta. Idealno za sikiraciju u jutarnjoj špici.

2. Ubaci mi se nježno

Čim se u koloni otvori prostor veličine getribe od fiće, eto ti nekog mudrijaša koji će da uleti i popuni prazninu. Ovo naravno vrijedi samo ako je zadovoljena gornja premisa da je u dotično traci trava zelenija. Nije bitno da li je uglavljivanje do kraja uspješno ili je protagonist zblokirao obje trake. Važno je da on smatra da je dobro prošao. Nije bitno ni da li će pri tom manevru pogoditi jednog od mnogobrojnih motorista koji se provlače između automobila u koloni.

3. JA prvi na semaforu

Najčešće se dešava na semaforu za skretanje ulijevo. Kolona se napravila, a naš protagonist šeretski dolazi s desne strane (traka za ravno) i samo se posadi na čelo kolone ispred semafora i posred pješačkog prelaza. I pravi se budala jer mu to najbolje ide. S obzirom da ne vidi semafor čeka da mu se iza počne trubiti da se upalilo zeleno i spominjati familija kako bi opalio po gasu i sav bitan otperjao dalje.
Za ovakve slučjeve postoji lijek - riskantan, ali postoji: prvi iza njega klepi po gasu i trubi kao da je zeleno, iako još nije. Protagonist tada ošine po gasu i uleti u križanje i napravi pičvajz. Moram priznati da ovo nisam nikad napravio, niti planiram zbog kolateralne štete, ali znam neke koji redovito rade ovakve odgojne mjere. Nekad zbog ovoga dolazi i do fizičkih obračuna što zorno govori o mentalitetu našeg semafor-prvaka kojem ni na kraj pameti nije da je u krivu jer on ne može biti u krivu.

4. Žmigavac - istina ili mit?

Gledam ljude kako puni sebe objašnjavaju drugima o svoj silnoj opremi koju imaju u autu: ventilator, cincilator, klima, bazen, veš mašina, grijač za jaja, hladnjak za pića, radio, TeVe, satelitska, navigacija, krila, mlazni pogon...Sve pršti od te silne opreme, a nisu im dali najobičniji - žmigavac!

Legende kažu da je kazna za prestrojavanje i skretanje bez žmigavca 300 kn, ali ja nisam vidio nikad da je to netko platio (osim kad murci popiju pola vijagre pa krenu prcati tamo nekog jadnog dedu u stojadinu). A ja bih, čini se, trebao imati kristalnu kuglu da znam kuda je netko naumio ići. Čini se da je u glavi prosječnog Hrvata sjedi trol koji druka da žmigavac pale samo babe koje idu na pijacu i da nikako ne priliči jednom kitu za volanom da pali žmigavac. A i auto puno bolje izgleda kad ne gori to trepteće sranje.

A možda su im stvarno od sve te silne opreme, zaboravili ugraditi žmigavce. Pazite da i vama, kad kupujete auto, ne uvale model kojem ne rade žmigavci. ;)

5. Magla oko nas...

Kad smo već kod izgleda, favoriti su mi pacijenti koji zašilje maglenke usred grada, često i po danu. Jedini veći jadnici bi bili oni koji si metnu neonske lampe ispod auta i glume Knight Ridera, ali to je toliko jadno da ne vrijedi trošiti riječi. Maglenke su već druga stvar. Po gradu stvarno smetaju drugim sudionicima u prometu što mudrijašima koji ih pale, naravno, nije jasno, ali to se od njiih ni ne očekuje. Od takvih se očekuje da ispoštuju sve točke ovog članka i dobiju službenu potvrdu "ortodoksni kreten". Šteta samo što ne postoji institucija koja bi im takvu potvrdu izdala (po mogućnosti istetovirala na čelo).

6. Moj je veći od tvog ...

Klasičan primjer bahatosti.Naravno da nije pravilo, ali često vrijedi "što veća kola, to veća budala za volanom". Unaprijed se ispričavam svim normalnim ljudima sa velikim autima, ali najvolim kad vidim "biznismena" u ogromnoj limuzini (ili još bolje tzv terencu) kako uzima svima oko sebe prednost i uvaljuje se gdje god mu padne na pamet jer misli da "on to zaslužuje". Posebno volim kad mu se da do znanja da će da ostane bez pola limarije ako isti tren ne odustane od svog nauma jer se natakario na ludog dedu u Ladi Nivi kojem ni na kraj pameti nije da stisne kočnicu i da ide direkt na njegovu, kreditom opterećenu, pokretnu imovinu. Pa da vidiš kako erekcija učas splasne i naš biznismen u nevjerici odustaje od svog cilja. Iz toga naravno ništa ne nauči, jer da uči, ne bi bio biznismen tog kalibra.

7. Vještina parkiranja

U gradu koji ima automobila daleko više nego što to njegova infrastruktura može podnijeti iznenađuje broj onih koji bez pardona aute parkiraju tako da zauzimaju dva parkirna mjesta. Teško mi je odlučiti se što bih o takvima mislio. Da kažem da su slaboumni, doveo bih u pitanje instituciju koja im je dala vozačku dozvolu. Da se radi o slijepima, onda ne bi mogli uopće dobiti vozačku dozvolu. Mogu samo zaključiti da im je mozak ugašen ili da se radi jednostavno o nevjerojatno bahatim i sebičnim bićima. Vrlo vjerojatno je u pitanju i jedno i drugo.

Specijalan slučaj čini onih par šampiona koji su izvukli pištolje i napucali drugog čovjeka zbog prepirke oko... Tadaaa! ... parkirnog mjesta. Kako glup način da se završi u ćuzi. Šampiona je malo ali izazivaju posebne osjećaje u svima nama.

8. Čikom protiv inteligencije!

Moj omiljeni soj: pušači. Definitivno broj jedan.Na stranu sad i žmigavci, i maglenke, i parkiranje (dobro, ovi koji oružjem rješavaju pitanje parkiranja su ipak posebna kategorija), ali ovo su carevi nad carevima (a nađe se i pokoja carica).

Njih dosta pažljivo motrim dok kratim vrijeme u gradskoj vožnji. Ne sjećam se da sam dosad vidio ijednog koji nije bacio opušak kroz prozor. Baš nijednog! Siguran sam da ima i takvih, ali rijetki su kao Jeti - priča se o njima, ali ih je malo tko vidio, a ako i jeste, tome nitko ne vjeruje.

Ovi ostali elegantno uz poluotvoren prozor otresaju svoju cigaretu van vozila i kad završe, samo je frknu sa strane. Da li je podloga na koju čik odleti asfalt ili suha trava, nije im bitno - ionako će se odvesti dalje dok se požar ne rasplamsa. U svojoj usavršenoj varijanti, ovi gnolovi počnu koristiti pepeljare u autu, ali iste uredno prazne na parkingu ispred trgovina, po mogućnosti da ih nitko ne vidi.

Moram priznati da sam na sve dosta imun, ali na ove koji bacaju opuške iz auta  imam neki trigger. Ne mogu se odlučiti da li bi primjerenije rješenje bila kazna od nekoliko prosječnih plaća ili društveno korisni rad u vidu čišćenja gradskih ulica kroz nekoliko tjedana. Za ponovljeni prekršaj trostruka kazna, naravno!

Ima još puno primjera, ovo su samo neki od najočitijih. Čitava koncepcija nepostojanja bilo kakvog kulturnog standarda u našoj populaciji nije neobična. Ljudi su po svojoj prirodi dosta nekvalitetna i sebična bića koja po svojoj prirodi idu linijom manjeg otpora. Da li su zbog tog sretni -neki nisu. Ipak, većina njih nisu ni svjesni samih sebe, a kamoli svoje okoline. U svojoj besvijesti su u stanju nanijeti nepopravljive štete sebi, drugima i planetu na kojem žive. Kad netko takav sebi oduzme život nije mi drago, ali nekako to smatram prirodnom selekcijom. Ali kad netko takav sa sobom povuče majku sa djetetom u kolicima, baku na pješačkom prijelazu ili pobije cijelu obitelju drugom automobilu, to je tragedija.

I kasno je poslije razmišljati kako se ovo moglo izbjeći. Stanje u prometu jasno odražava stanje u društvu. Kućni odgoj i moralne vrijednosti nisu nešto što se usađuje preko noći niti se mijenja preko noći. Ovo društvo je iznjedrilo ovakve predstavnike. I novac može kupiti automobile koji su sigurniji, koji imaju klimu, ABS, ESR, kuhalo kave, TeVe sa daljinskim, bluetooth i xenon svjetla. 

Ali postoji dodatna oprema koja odvaja ljude za volanom od bezglavih debila, a ona se ne može kupiti novcem. Niti se generacije odgojene na krivim moralnim vrijednostima mogu preko noći promijeniti drakonskim kaznama koje se ionako ne provode. Stara narodna kaže "što siješ, to ćeš i žnjeti". A gledajući presjek društva preko volana automobila, vidim puno više kukolja nego žita.