Travelbug

"It's a dangerous business, going out your door.
You step onto the road, and if you don't keep your feet,
there's no telling where you might be swept off to."
-- Bilbo Baggins, Lord of the Rings --

Pojam "travelbug" je dobro poznat svim štovateljima geocachinga. Ako ne znate što je to geocahcing, još bolje - ovo ionako nije priča o njemu. :)

Pojam "travelbug" me podsjeća na nešto što nam je rekla jedna cura iz Kanade koju smo 2007 upoznali na Inka Trailu. Po zanimanju farmaceut, običava raditi nekoliko mjeseci u godini da si zaradi dovoljno novca, a onda ostatak godine provesti lutajući po bijelom svijetu. U trenutku kad smo je upoznali stigla je iz Afrike direktno u Južnu Ameriku i na putu je bila već dva mjeseca.

Sjećam se da je rekla kako je "travelbug" nešto čim se zaraziš jednom i takav ostaješ dok si živ jer to jednostavno ne možeš istjerati iz sebe. Uđe ti u krv.

Nama je to bio prvi odlazak van Evrope. Također se sjećam da mi je Sandra govorila da će nam nakon ovoga Evropa postati dosadna i monotona. Nisam joj vjerovao. Trebao sam.

Nisam siguran ni koliko sam vjerovao curki iz Kanade. Trebao sam.

Danas, kad gledam unatrag, mogu reći da su bile u pravu. I jedna i druga. Nakon što se otisnete van Evrope i vidite neke potpuno drugačije svjetove, Evropa postaje vrlo obična, sigurna kao vlastiti dom i potpuno predvidiva. Ima u Evropi odličnih stvari, naravno. Samo ništa više što će vam zaustaviti dah, izazvati žmarce, dati onaj poseban osjećaj...

Što se priče o travelbugu tiče, ona je itekako istinita. Uhvatilo nas je i ne pušta. I ne želimo da nas pusti. Problem je jedino ubiti vrijeme između dva odlaska. Problem je što ovaj svijet ima toliko prekrasnih stvari, a tako je malo vremena. Ipak, ja bih rekao da je ovo prednost, jer je izbor velik, opcije su razne i ne može postati dosadno. Nezgoda je što su najbolje i netaknute oaze svakog backpackera daleke zemlje trećeg svijeta. Požari, poplave, nemiri i demonstracije, blokade cijelih dijelova zemlje, zarazne bolesti, otimanje zapadnjaka od strane paravojnih formacija, samo su neke od "ljepota" na koje ćete naići na svom putu. Njihov je zadatak da vam se ispriječe na putu. Vaš zadatak je da ih uspješno zaobiđete i svejedno stignete na cilj. I vratite se kući naravno. Zašto? Pa toliko toga ima za vidjeti, nemate vremena izgubiti glavu na jednom mjestu. :)

Niste svugdje dobrodošli, neće vas svi primiti objeručke. Morate znati da idući u zemlje gdje ljudi godišnje zarađuju manje nego što ste vi platili avionsku kartu da dođete tamo, predstavljate vrlo zanimljivu metu za pljačku, iznudu i ostale pokušaje prevara. Ne možete ih kriviti, oni samo pokušavaju preživjeti. Njihov je zadatak da vas pokušaju "oženiti". Vaš zadatak je da to izbjegnete i , ako je moguće, ne izazovete incident. Ono što je sigurno je da ćete postati jako dobro svjesni koliko u životu puno imate i koliko vam je u biti dobro. Spoznat ćete da mjerila vrijednosti s kojima ste odrasli nisu univerzalna niti jedina ispravna. Ako ste imali u sebi izraženu crtu bahatosti, ona će otupjeti.

Toliko je predivnih mjesta na ovom svijetu... I kad se jednom zarazite ovim virusom, više nema natrag. Ne želite natrag, a i da poželite, ne biste mogli. Otići na kraj svijeta i gledati kako sunce uranja u Pacifik dok vjetar oko vas kovitla smeće u siromašnom peruanskom gradu, a psi lutalice se motaju oko vaših nogu je neprocjenjivo. Zavući se duboko u pustinju na Bliskom Istoku, grijati se u beduinskom kampu na suho pustinjsko raslinje, slušati beduine koji govore o životu u pustinji... Probuditi se u 2 ujutro na vulkanu  na visini Mont Blanca, na drugoj hemisferi na -3 stupnja u šatoru pitajući se koji vam je vrag ovo trebalo dok se borite da uhvatite rijedak zrak... To traje sekundu. A kad izađete iz šatora i vidite ono nebo i milijune zvijezda koje nikad prije niste vidjeti. Zaboravite i na hladnoću, i na kisik, i na cijeli svijet. Postoji samo to nebo iznad vas i vi ispod njega.
Sporazumijevati se rukama i nogama sa lokalnim stanovništvom da biste saznali kako ćete se izvući iz zabiti u koju ste se uvalili i pri tome uživati u toj neobičnoj komunikaciji.... Osjetiti kako vas pere adrenalin, osjetiti nesigurnost, tjeskobu, zabrinutost, slobodu, sreću i ushićenost, sve u isti tren...

Nakon toga, otići na odmor na nekakvu tamo plažu Jadranu jednostavno nije opcija. Udaviti se među hiljadama drugih turista na poznatim evropskim lokacijama je neprihvatljivo. Nakon što osjetite onu slobodu, tako daleko od svega...

Biti zaražen travelbugom je progresivna bolest bez lijeka. Mogu pokušati, ali ne mogu vam opisati kako je nositi to u sebi. I kako su vam egzistencijalni prioriteti skroz pomaknuti. I kako je to prezirati turističke agencije jer vam oni svijet pokazuju kroz staklo, lažno i sterilno. Biti backpacker je nešto puno više od toga. Ne bojati se spavati u prljavim sobama, družiti se s ljudima koje bi većina koje znam u najmanju ruku smatrala nečistima... Pored svih sređenih, sterilno sređenih destinacija, odabrati daleke krajeve za koje vas pripreme prvo tako da vas izbodu cjepivima ko zadnjeg narkomana i svejedno ste svjesni da ćete se vjerojatno razboljeti... I svejedno idete tamo jer te tamo ima ono nešto što vam nijedna turistička agencija ne može ponuditi, što vam ljenčarenje na suncu ne može dati, nešto što vam ne garantira nikakvu sigurnost, a obećava veliku vjerojatnost da obolite od neke boleštine, da vas pokradu, da zaglavite u zabiti danima bez mogućnosti povratka, otmu vas ili uvuku u gotovo ulične borbe demonstranata i policije...

I svejedno idete. I tu cijenu rado plaćate. I napravit ćete sve što je u vašoj moći da se vratite natrag, ali sve to vas neće pokolebati i nećete odustati.

Travelbug je prokletstvo isto koliko je i blagoslov. Travelbug je ovisnost, bolest bez lijeka. Pomjerit će vam prioritete, sustav vrijednosti i budućnost, ali će vam dati nešto puno vrednije, nešto što se ne može kupiti novcem, osigurati u osiguravajućem društvu ili čuti od drugih.

Želite li saznati što je to? Uzmite ruksak, napravite plan i usudite se izaći na vrata svog stana. Usudite se otisnuti u daleki svijet... Samo, nemojte reći da vas nisam upozorio na posljedice. ;)