Neobrazovni i nekulturni program

Danas sam roditeljima slagao ono sranje od digitalnog prijemnika za TV i, dok sam štelao tu malu kutiju, zgrozio sam se kakvo sranje se pušta na televiziji. Televizijske programe gledam jako rijetko, dijelom jer nemam vremena za njih, a dijelom jer na televiziji već dugi niz godina nema ništa pametno. Međutim, svaki put kad ga upalim, zgrozim se nad smećem koje se odašilje na sve strane.

Kad god upalim TV radnim danom u prijepodnevnim satima (u rijetkim trenucima kad sam u to vrijeme kod kuće) naletim na televizijsku sapunicu (temeljito ubijanje inteligencije bez popravnog), TV prodaju (evo ko će da misli umjesto vas), vijesti koje to uopće nisu ili jednostavno na još jedan mamutski blok reklama. Ah, da,umalo zaboravih na vrišteće crtane filmove gdje protagonisti skviče ko prasići kad ih se poteže za uške, vitlaju oružjem i ubijaju sve oko sebe. Prema njima je Konan barbarin dr. Klaić lično!

Ako povučem paralelu sa programom iz svog djetinstva, lako se prisjetim da sam, dok sam čekao popodnevnu smjenu u školi, svako jutro znao naći par sati kvalitetnih obrazovnih emisija. Emisije o učenju engleskog i njemačkog jezika, povijesne emisije, osnove fizike, biologije, kemije, emisije o filmskoj umjetnosti, legendarni "Opstanak"... Pa "kviskoteka" - kviz u kojem se stvarno moglo nešto i naučiti.Da ne govorim o emisijama o jeziku koje su bile itekako korisne. Nekad smo navodno živjeli u crno doba gdje nije postojao jedan jezik, ali je postojao jedan pravopis. Danas imamo jedan jezik, sa tri službena pravopisa i potpuno nepismene ljude. I sam sam svjestan koliko postajem nepismen kada dugo ne pišem, ali nepismenost koja se uredno pronalazi po našim internet forumima i news grupama je strašna! To je ispod razine prolaza drugog razreda osnovne škole! Pa vi sami zaključite da li su emisije o pravopisu i jeziku bile korisne ili ne.

Oni koji su imali sreću odrastati uz "Nedjeljni zabavnik" sa Zijahom Sokolovićem i Slavkom Štimcem znaju o čemu govorim... Legendarne fore sa izvlačenjem papira ispod čaše ili možete li presaviti list papira više od 8 puta, koje smo poslije prodavali vršnjacima koji su iz nekog razloga preskočili taj dan "Nedjeljni zabavnik" se ne zaboravljaju.

U to vrijeme sam uz TV naučio puno, a kad su puštali povijesne emisije o orguljama u koznakakvim samostanima, otišao bih vani igrati se sa društvom. Gledali smo iste emisije, igrali se istih igara i cilj nije bio odrasti kao nepismena kretenčina i obogatiti se u području sive ekonomije. Nemati osnovno znanje opće kulture je bila sramota, ne vrlina.

Gdje je nestao sav taj obrazovni program? Da li su nestala djeca kojoj je isti namijenjen? Ne, koliko ja znam - djeca su tu. Da li se djeca rađaju već obrazovana? Sudeći po ljudima u koje izrastaju, definitivno NE.

U čemu je problem?

Pojma nemam! Ono što postaje jasno kao dan je da se više znanje i obrazovanje ne cijeni. Proklamira se neznanje, brzi rezultati, novac po svaku cijenu, imovina umjesto znanja... Nije više bitno ni tko si, ni što si, mozak je nebitan (kila mozga je odavno procijenjena na 10 maraka), moral je suvišan i samo smeta... Samo je bitno koliko imaš, koliko si visoko na poremećenoj ljestvici vrijednosti današnjice.

Bunimo se da su škole za našu djecu previše zahtjevne, da su im knjige preteške, učitelji prestrogi. Potkapamo svaki pokušaj da se u škole uvede red, ljutimo se na korupciju, ali smo isto tako prvi spremni prijetnjama ili podmićivanjem utjecati da naše dijete na kraju ima bolju ocjenu iz matematike. Koga ćemo okriviti kad nam djeca izrastu u nepismene parazite?

Cijeli sistem je nasađen naopako. Uzgajamo naciju kretenoida i kad ta nacija stasa iz djece u ljude i počne da piša po dvorištu, što ćemo onda? Onda će nam netko drugi biti kriv, naravno. Nama je uvijek netko drugo kriv.

Ova tragična vizija bliske budućnosti ipak nekome odgovara, to je sigurno. Inteligentni ljudi koji razmišljaju svojom glavom sistemu ne trebaju, koče ga, prijetnja su mu. Kako im prodati priču o rastućem nacionalizmu jedan mjesec, a onda priče o jedinstvu i slozi već slijedeći? Ako im ne usadimo sustav vrijednosti meksičkih sapunica, TV kvizova gdje se umjesto znanja cijene milijuni kuna, sustav vrijednosti po kome je biti najveća seljačina u okolici dozvoljeno, čak i poželjno, sustav po kojem ženama ne treba mozak, već samo sise, guzica i sposobnost da se prikrpaju nekom lokalnom điberu... Ako im ne usadimo takav sustav, mogli bi odrasti u ljude i početi stvarno misliti svojim glavama. Ako počnu misliti svojim glavama, možda će prestati dolaziti na rasprodaje beskorisnih stvari i doslovno obarati jedni druge kako bi baš oni bili ti koji će svoj krvavo zarađeni novac potrošiti na nešto što im u životu ni najmanje ne treba.

Mogli bi prestati uzimati kredite, patiti na slavu i novac, početi nedajbože cijeniti znanje... Tko će ih takve izmanipulirati? Od takvih se neće moći dovoljno zaraditi. Pa prestat će kupovati skupe nepotrebne automobile da si međusobno pokazuju ko ima veću kitu. Prestat će gutati reklame koje ih vrte u našem potrošačkom kolu...

Mogli bi se pobuniti da ih tjeramo da rade 12 sati dnevno, a za to vrijeme nećemo moći indoktrinirati njihovu djecu preko TV ekrana puštajući im sapunice, tzv celebrity emisije i smišljene reklame u slobodno vrijeme.

Čak bi mogli, apage satanas, početi misliti svojim glavama!

Nitko ne voli robove koji puno misle, niti mase koje znaju što hoće.

A znate šta je najgore od svega? Poslušni šarafi u velikoj mašineriji ovog trulog sistema naivno misle da su to nečija tuđa djeca koja će se sa 17 godina međusobno ubijati po narodnjačkim klubovima, da su to nečija tuđa djeca koja će poslije raditi tih 12 sati dnevno sa ugašenim umovima trpajući u sebe sve smeće koje im sistem servira... Tuđa djeca koja će prodavati svoja tijela jer zakržljalim mozgovima neće moći ništa doprinijeti. Tuđa djeca...

To su naša djeca! To je naša budućnost! To je naša sudbina!

Destrukcija koja se iz dana u dan provodi u (ne)obrazovnoom sustavu, sustavu (ne)moralnih i (ne)ljudskih vrijednosti je gora od svih atomskih bombi ikad bačenih na ovaj izmučeni planet.

Jasno je da više nema obrazovnog sustava, nema moralne vertikale u bilo kojoj sferi društvenog ili vjerskog života oko nas. Srljamo u ništavilo, u postupku je evolucija u kontra smjeru - vraćamo se u smjeru svojih prapredaka.

Planet majmuna, samo bez one iskre inteligencije. Nju ćemo temeljito zatrti.

Ima li nade? Ne dok god trujemo i mentalno ubijamo svoju mladost. A kad stasa takva mladost, pogađajte tri puta, kakvu će šansu imati slijedeća generacija.

Razumijete li o čemu govorim? Razumijete? Odlično! Mala zagonetka za besane noći: jeste li sigurni da će i vaša djeca imatu tu sreću da će moći razumjeti?