Jesus saves! :)

Današnju crticu bih počeo sa jednim geek-ovskim vicem:

Kladili se đavo i Isus ko je bolji programer i odluče se okušati u natjecanju u programiranju.
I tipkaju oni tako neko vrijeme, sve se zažarili od naprezanja, kad - nestane struje!
I urla đavo na sav glas, psuje sve u 16, kako je sudbina kleta, kako sad, šta sad.... Gleda đavo, a Isus se samo smijulji.
I pita ovaj njega: "A koji vrag se ti smiješ, vidiš da nam je struje nestalo?! Sve je otišlo u vjetar!"
Isus se i dalje smije i odgovara: "Jesus saves!"

Svakodnevno radimo sa kompjuterima, a da o podacima koje snimamo i ne razmišljamo previše. Jako puno ljudi nikad nije ni čulo za backup, kamoli da ga rade. Ono što često ne razmišljamo je da su diskovi skloni otkazivanju i to se može dogoditi bilo kada, čak u ovom trenutku. Pravo pitanje je: što ćete onda?

Lako je kupiti novi disk, ali, za razliku od ostalih komponenti u kompjuteru, disk čuva vaše podatke, a njih ne možete kupiti.

Na žalost, većina ljudi ovo shvati tek kad se problem dogodi, a onda slijedi mučan proces koji je lijepo opisan kao "Five Stages of Data Loss Grief". Ono što u tom slučaju možete pokušati napraviti je obratiti se nekom od studija za povrat podataka, ali budite spremni na guljenje dok koske! Ti studiji bez 1000 kn i ne mrdaju s mjesta a kad vam počnu naplaćivati spašene podatke po megabajtu, može se desiti da vas povrat podataka košta kao polovni auto.

Ljudi kad su očajni i kad nemaju izbora, spremni su i na takve gulikože, a previše je ljudi koji pokušavaju zaraditi na tuđoj nesreći. Što su vam podaci gore bitniji, to će vas više oderati, bez obzira na kompleksnost procedure za povrat podataka. Ovo je pod uvjetom da se povrat uopće može napraviti.

Meni se pred par dana desila zanimljiva situacija: otkazao mi je jedan 500 GB Seagate disk. Ovo samo po sebi ne bi bio problem da po prvi put u nekoliko godina nisam bio u situaciji da nemam backupirane sve bitne podatke. Kako sam u to vrijeme bio u fazi prešarafljivanja PC-a, u nedostatku vremena nisam si složio kompletan backup. I bilo je dovoljno samo nekoliko dana da se stvari pristojno zakompliciraju. Par dana, u sve ove godine... To se zove pasja sreća. :)

Nakon prve dvije faze žalovanja iz gore spomenutog linka, poslao sam mailove na neke Data Recovery firme. Naravno da su mi se javile odmah drugo jutro. Njihov žar u očima se dao isčitati iz konteksta njihovog odgovora - evo još jedne ovce za šišanje.

Bio sam ljut u prvom redu na sebe, jer sam se svjesno doveo u ovakvu situaciju, ali ko što naš narod kaže: "poslije j***nja nema kajanja". Iskopao sam zadnji backup dokumenata iz 2006 i to je manje-više sve što sam imao. Sreća u nesreći je da backupe fotki imam na tri mjesta i na dva tipa medija, tako da sam tu imao uglavnom sve sačuvano. Sad je došlo vrijeme da se spasi što se spasiti da sa diska koji se jednostavno - zaspao.

Dok sam kontemplirao o opcijama i mozgao kako mi ne pada na pamet dati puste novce za par dokumenata koji mi fale, na netu sam iskopao zanimljive informacije o problemu sa firmware-om jednom serijom Seagate diskova. Naravno da je moj disk bio iz te serije. Problem se manifestira tako da disk odjednom više nije vidljiv u BIOS-u, a samim tim je nedostupan za bilo kakve intervencije, uključujući i alate za analizu stanja diska i alate za nadogradnju firmware-a na disku.

Rješenje je postojalo, a sastojalo se od jednog specifičnog kabela koji se spaja direktno na kontrolne pinove na disku. Na taj način  ste u mogućnosti sa nekim od terminal servera komunicirati direktno sa kontrolerom na disku, te pažljivim upisivanjem određenog seta komandi možete restartati kontroler na samom disku i vratiti ga među žive. Kako disk nije puštao nikakve čudne zvukove koji bi ukazivali na fizička oštećenja glava, firmware bug je bila vrlo vjerojatna dijagnoza.

• prvi
• drugi

Jedini problem je bio što nisam imao dotični kabel. Trebalo je uzeti lemilicu u ruke ili razbucati stari Nokia komunikacijski kabel. Sa lemilicom sam vješt ko sa umjetničkim klizanjem, a Nokia kabel nisam imao.

Da se razumijemo: ovo nije "rocket science". Procedura je puno puta isprobana i stvarno radi. Ono što vam treba je dotični kabel i osnovno znanje o načinu rada diskova. I treba dokumentaciju pažljivo pročitati i još pažljivije pisati komade u terminal. Pogreška može dovesti disk u trajno zablokirano stanje i onda ćete ga moći koristiti samo kao držač za papir. Ako radite pažljivo, ništa ne bi trebalo poći po zlu.

Ono što je nezgodno u ovoj situaciji je ljudska pohlepa. Kao što sam rekao, ljudi imaju neobičnu navadu da što više zarade na tuđoj nesreći. Tako bi se cijene oživljavanja ovog diska kretale od 1000+ kn u nekom od službenih Data Recovery studija, pa do 500 kn kod privatnih "poduzetnika" koji su isto tako sa interneta skinuli upute i složili si dotični kabel.

Igrom slučaja sam se preko jednom domaćeg PC foruma upoznao sa vrlo OK tipom koji mi je pomogao oživjeti disk. Čovjek je odmah rekao da mu dam nešto malo, koliko mislim da to vrijedi. Bez rip-off metoda i u vrlo prijateljskoj atmosferi, riješili smo sinoć taj disk,stavili gore novi firmware i ja sam dobio natrag potpuno ispravan disk sa svim podacima, a da nisam morao prodati bubreg nekim data-reketarima.

Kad je netko u govnima, treba biti čovjek i pomoći ako se može, ne uzeti mu zadnju paru. Drug Brko se ovdje pokazao stvarno ljudina. Danas je takvih malo. Skidam kapu! :)

Elem, kako se ne biste našli u situaciji kao što sam ja ili još nekog goroj, sjetite se ovoga: "postoje dvije vrste podataka - oni koji su backupirani i oni koji još nisu izgubljeni".

Razmislite dobro imate li bitnih podataka i što će se desiti kada (ne ako) medij koji ih nosi otkaže. Izrada backupa je gnjavaža i nitko to ne voli raditi, ali vjerujte mi na riječ - obilazak specijaliziranih data-lihvara je nešto puno puno gore.

Ako slučajno imate Seagate disk, provjerite dva puta da li je vaš disk podložan 0LBA ili BSY bug-u u firmware-u. Dok je disk još živ, možete bezbolno staviti gore novi firmware i riješili ste problem (prije toga bitne podatke izbackupirajte, za svaki slučaj). Kad vam se desi BSY greška kao meni, pro ćete ga morati vratiti u život, a tek onda stavljati novi firmware.

Kako ne biste prolazili 5 stupnjeva žalovanja za izgubljenim podacima, mrdnite dupe danas i napravite si backup bitnih podataka. Filmove i muziku ćete lako nadomjestiti, ali vaše osobne fotografije, planove, dokumente, treninge i analize vam nitko neće moći isisati iz prsta i njih ne možete downloadati sa interneta.

Zapitajte se: koliko vam ti podaci vrijede? Sami ćete sebi odgovoriti na ovo pitanje kad vam disk ili DVD medij na kojem vam je (možda) jedina kopija kaže: "hastalavista, baby"!