Krv: nevjerojatna ljepota davanja

"If you knew what I know about the power of giving,
you would not let a single meal pass without sharing it in some way."
-- Buddha

Neki kažu da su ljudi po svom rođenju sebični, da ne znaju dijeliti i da se to uči kroz život sa drugima. Vjerojatno su u pravu. Kažu i da oni koji imaju braću i sestre imaju više senzibiliteta prema drugima i radije dijele. Ja nemam brata, ni sestru. Kažu da nikad nisam bio škrt, ali isto tako mi je trebalo puno vremena da mi dođu neke stvari. To je, valjda, normalno.

U svakom od nas se krije to zrno davanja, kad smo više sretni kad dajemo nego kad uzimamo. Davanje krvi je nešto posebno jer dajemo dio sebe za nekog koga nikad nećemo vidjeti. Dajemo nešto bez čega ćemo se brzo oporaviti za nekog tko bez tog neće moći preživjeti.

U svijetu gdje sebični i bahati gaze sve oko sebe, gdje većina srlja u propast, jedu a ne mogu se najesti, piju a ne mogu se napiti, zgrću sve više, a sve su prazniji, teško je nekad naći motivaciju za napraviti pravu stvar. Ta motivacija se nađe na neočekivanim mjestima i kad prvi put osjetite poziv, to je kao gruda snijega koja stidljivo krene niz planinu. Svakim idućim okretom postaje veća i veća, sve brža i brža i onda više ne možete ignorirati. Onda znate.

U svijetu gdje oko nas hoda gomila ljudi, lako je pomisliti: tamo je puno ljudi, netko drugi će sjesti na tu stolicu. Vidi koliko ih ima. Netko drugi će. U tom trenu nam ne padne na pamet da velika većina tako razmišlja. Zato viđamo ostavljene ljude kako na cesti sami guraju auto po kiši dok oko njih svi prolaze i ne osvrću se. Netko drugi će pomoći.

Pa gledamo ozlijeđene oko nas i mislimo: netko drugi će im pomoći. Zašto ja?

Ipak, jednog dana možda ćete imati sreću da osjetite u sebi zrno onog božanskog i pomislite: nema nikog drugog! Vi ste ti koji možete, trebate i morate to napraviti. Vi ste ti koji ćete zaustaviti auto i pomoći čovjeku u nevolji. Vi ste ti koji ćete dati vode žednome i nahraniti gladnog. Vi ste ti koji ćete sjesti na tu stolicu i nekome spasiti život. Nema nikog drugog! I ništa materijalno nećete dobiti, možda vam neće reći niti hvala. Ali kad osjetite to u sebi, vi znate. Nagrađeni ste nečim što ne možete ni opisati, nečim sa čim možete kročiti goli i bosi kroz svijet i nećete se osjećati da vam nešto fali.

Da netko davno nije sjeo na tu stolicu, ja nikad ne bih upoznao svoju majku. Da netko nije sjeo i dao, ja danas ne bih imao baku.

O davanju krvi kruže svakakve priče: kako to može biti štetno, kako se može dobiti neka zarazna bolest, kako uzrokuje slabljenje srca... Ovo su, naravno, gluposti. Ja bih rekao da je upravo suprotno - darivanje krvi je opasno jer uzrokuje povećanje srca, inflaciju ljudskosti, ljubav prema čovjeku u nevolji.

Medicinski gledano, davanje krvi nema štetnih efekata. Može vam se desiti nagli pad tlaka (meni se to obično desi) i onda vam nije baš najbolje 5-10 minuta ali to se lako riješi i osim manje neugode, nema posljedica.

Kod sportova izdržljivosti, međutim, davanje krvi ima neke privremene posljedice o kojima možete pročitati ovdje. Ne radi se o ničem posebnom, samo ćete osjetiti privremeni pad performansi zbog manje željeza u krvi. Nemojte trčati maraton unutar mjesec dana od davanja krvi i sve će biti u redu.

Za normalni život, davanje krvi nema posljedica. Krv možete dati u Hrvatskom zavodu za tranfuzijsku medicinu u Petrovoj 3 u Zagrebu (ili najbližem tranfuzijskom zavodu u vašem  mjestu stanovanja), a jedan lijepi FAQ o davanju krvi možete naći na njihovim stranicama. Prije odlaska, morate nešto pojesti! Pazite da to ne bude nešto masno. Isto tako pazite da dan prije ne jedete masnu hranu jer masnoće u krvi mogu vašu donaciju učiniti neupotrebljivom. Ja volim pojesti zobene pahuljice sa nemasnim jogurtom i medom prije. I dosta vode. Dan u kojem ste dali krv nemojte se previše naprezati (nema jakih treninga, cijepanja drva i sl) i pijte jako puno tekućine. Tijelo mora nadoknaditi volumen koji ste izgubili a za to mu treba tekućina.

Ako se bojite igala, okrenite glavu na drugu stranu. Ako ne volite gledati krv, nemojte gledati. To i dalje ne znači da ne možete dati.

Ovo nije pokušaj da ikog na bilo što nagovorim. Ova odluka je na vama i samo na vama. Kad osjetite taj poziv, doći ćete. Nijedan čovjek nije otok, a spoznaja da ste pomogli nekom da vidi još jedan dan je nagrada koju vam nitko ne može platiti niti oduzeti.