Strast za neubijanjem

Ne kaže se bez razloga: radite onako kako želite da vama rade. Vodite onako kako želite da vas vode. Volite onako kako želite da vas vole. Praštajte onako kako želite da vama praštaju.

Svakom od nas se desi da nam se u život ušeta netko tko je možda tu zalutao. Možda je s razlogom tu, samo je taj razlog u tom trenutku nejasan. Možda je tu jer tako mora biti, samo ne zna što bi s tim što ga je snašlo.

Vi jednostavno vidite nešto što ni on sam ne vidi. Vidite nešto dobro, što možda drugi ne vide na taj način. Možda ni on sam to ne vidi. I taj netko je u vašem svijetu potpuno izgubljen. I ne smijete ga previše dirati da ga ne promijenite, jer ako ga promijenite... To neće više biti ta osoba, to će biti netko drugi. A vi biste htjeli da baš ta osoba ostane u vašem životu.

I da biste pokazali ono bitno, da biste dali fer šansu, morate se izložiti, morate date mogućnost da vas povrijede, da vam naprave loše stvari. Morate im dati mogućnost da vas probodu, a nadati se da to neće napraviti. Jer drugačije nije dobro, drugačije nije iskreno.

I ako se na kraju desi da vas ipak probodu, morate imati snage maknuti se na vrijeme i preživjeti. I, što je najvažnije, ne osvećivati se, svjesno ili podsvjesno. Morate biti u stanju "ne ubiti" bližnjeg svoga, iako je pogriješio prema vama. Nije on kriv, on nije znao drugačije. Ljudi rade samo ono što mogu i znaju i to nekad jednostavno nije dovoljno. Nekad rade ono što jedino mogu i to je loše po vas. Da im niste dali blizu sigurno vas ne bi povrijedili ali onda im ne biste dali ni šansu da ih upoznate. Nekad ljudima morate dati šansu. Šansu za nešto dobro, nešto loše. Nema garancija, nema sigurnosti.

Prva instinktivna reakcija na prst u oko je ugristi prst, zar ne? :) E pa, možete li to ne napraviti? Možete li ne ubiti bližnjeg svoga jer je pogriješio? Maknuti se mirno, pustiti da živi i ne željeti ništa loše.

Ljutnja je ona prva reakcija. I napad kao najbolja obrana. Osveta samo korak dalje. A nekad ljudi nisu krivi što su takvi. Oni jednostavno ne znaju drugačije. Možda nikad nisu znali. Možda još spavaju, možda nisu zli kako se nekome izvana čini. Treba im dati šansu da žive, da nauče, da možda jednog dana isto tako daju šansu za život nekom drugom tko im je napravio nešto krivo.

Lako je nekog zatrti u korijenu, tući slabije oružjem koje nikad nisu vidjeli i ne razumiju. Lako je osuditi, prezreti i odbaciti. Biti jači ne znači imati druge pod svojim nogama. Biti jači ne znači ostaviti ih u lokvi krvi i same u mraku. Biti jači znači nešto potpuno drugo.

Uvijek kad se tako nešto desi treba se pitati: a kako bih ja htio da netko napravi meni kada pogriješim? Da li bih htio i ja imati pravo na ponovni pokušaj, na priliku da učim, da se promijenim, pa šta bude?

I umjesto da ugrizete nazad, samo se nasmijte, recite istinu, recite je jasno i glasno i pustite druge da žive. Ljudi uglavnom nisu krivi što su takvi. Možda ih je okolina takvima napravila. Možda oko sebe imaju takve uzore. Možda su gledali krive idole, možda su im radili krive stvari i od njih napravili to što su sad.

Ništa nikad ne stoji. Sve se mijenja. Svijet se mijenja, iz dana u dan... Ljudi se mijenjaju... Dopustite im da se mijenjaju. Svojim primjerom pokažite put. Nitko umjesto njih samih tim putem ne može kročiti, ali dajte im priliku za to. Pa neka odluče i krivo. Vi im pokažite svojim primjerom. Ako vide dovoljno takvih primjera, možda jednog dana počnu na život gledati drugačije.

Možda ste svojim činom baš vi bili kap koja je prelila čašu i zbog koje je netko krenuo malo drugačijim putem. Zar vam ne bi bilo drago da ih jednog dana vidite kao bolje osobe? Da duboko u sebi znate da je jedan mali dio vas u njima ostao i da sjaji. I svaki put kad pogledate vlastiti ožiljak da se samo nasmijete i pomislite kako je to nikakva cijena za priliku za život koju je netko dobio.

Možda je nekad lakše osvetiti se, povrijediti i vratiti ugriz za ugriz, ali nećete postati bolji čovjek ako napravite isto što su vama napravili. Ako napravite ono što ne očekuju, nešto jednostavno i ispravno, možda vi budete promjena koju tražite na ovom svijetu. Možda baš vi...

Završit ću sa odličnim citatom sa kraja Pulp Fictiona, scenom koja i od najvećeg negativca na kraju napravi ljudsko biće.

Na kraju krajeva, nikad nije prekasno za promijeniti loše navike. Počnite od vlastitih.

"There's a passage I got memorized. Ezekiel 25:17. "The path of the righteous man is beset on all sides by the inequities of the selfish and the tyranny of evil men. Blessed is he who, in the name of charity and good will, shepherds the weak through the valley of the darkness, for he is truly his brother's keeper and the finder of lost children. And I will strike down upon thee with great vengeance and furious anger those who attempt to poison and destroy My brothers. And you will know I am the Lord when I lay My vengeance upon you."

Now... I been sayin' that shit for years. And if you ever heard it, that meant your ass. You'd be dead right now. I never gave much thought to what it meant. I just thought it was a cold-blooded thing to say to a motherfucker before I popped a cap in his ass. But I saw some shit this mornin' made me think twice. See, now I'm thinking: maybe it means you're the evil man. And I'm the righteous man. And Mr. 9mm here... he's the shepherd protecting my righteous ass in the valley of darkness. Or it could mean you're the righteous man and I'm the shepherd and it's the world that's evil and selfish. And I'd like that. But that shit ain't the truth. The truth is you're the weak. And I'm the tyranny of evil men. But I'm tryin', Ringo. I'm tryin' real hard to be the shepherd."