18 godina progonstva

10.3.1993 - 10.3.2011

Davno je to bilo kad me je jedan hladnim suncem okupani zimski dan odveo daleko od kuće... Jutro puno nade, a hladno ko smrt. Sati koji prolaze kao minute, sekunde kao godine... Bio je to dan koji se samo nijemo pamti.

Ne, nisam imao iluzija da ću se ikad vratiti. Niti sam očekivao ne znam što. Ali dijete, kakvo sam bio - sanjao sam. Sanjao sam ulice pune svjetla, oči pune osmjeha, ruke u kojima nema pušaka, noge na kojima nema crnih čizama...

Sve su mi uzeli i sve sam morao graditi ispočetka. Ono najgore, sebe sam morao graditi ispočetka. Što sam postao na drugima je da procijene. Meni je samo bitno da nikad nisam bio kao oni zbog kojih sam morao to hladno jutro stati u konvoj.

Danas je moje progonstvo postalo punoljetno. Samostalno. Odraslo...

"Dom je tamo gdje je srce", a ja sam danas ponovo beskućnik. Drži me ovdje nešto dovoljno jako i ja odlazim u šareni svijet i dalje se vraćam. Nemam dom, nemam sidra i jednog dana, znam... Neću se vratiti... Tamo daleko je nešto izgubljeno, nešto što mora ponovo da se nađe. Da li je to sjever, jug, istok ili zapad, nije važno. Tamo nema strana svijeta, tamo nema vremena... Ima samo to što mora da se nađe i praznina u meni koju će to ponovo ispuniti.

I jedna pjesma koja me prati od malih nogu. Jedna pjesma o jednom martu.

Osamnaest godina progonstva... I nastavlja se, vrijeme teče...

Kad mi dođe da idem,
mnogo moram da idem.
Nije važno kuda ću.
Nije važno dokle ću.
Došlo mi je da idem
i ja idem kao lud
- unutra u mene.

Vetar mi je gudalo.
Ja sam violina.
Vetar svira na meni
u „E“ žicu kad plačem,
u „E“ žicu kad pevam,
u „E“ žicu kad sanjam,
jer ja nemam drugu žicu
osim „E“
- unutra u mene.

Za travu se tabanima hvatam
da me vetar nikud ne oduva.

Al kad dođe da idem,
strašno moram da idem.
Nije važno kuda ću.
Nije važno zašto ću.

Krv se sva u žeravicu pretvori.
Nebo dlanom poravnava puteve.
Široko me kiše zaobilaze.
Obuva mi sunce žute cipele.
Kad mi tako strašno mnogo dođe
samo idem, idem kao lud
- unutra u mene.

-- Miroslav Antić, "Mart" --