Materija i antimaterija: hvala na batinama

Prošlost je davno izgubljena.
Budućnost ne postoji.
Ovdje i sada je sve što imamo.

Ni manje, ni više. Sutra se možda neću probuditi. Jučer ne mogu promijeniti. Danas ne želim gubiti ni na jedno ni na drugo.

I ne volim pričati o prošlosti, ne zato jer nisam načisto s njom. Ne zato jer je se bojim. I ne zato jer imam nešto za sakriti. Šta je bilo, bilo je. Da skrivam, ovaj web danas ne bi postojao. Da nisam načisto, ovaj članak danas ne bih pisao.

Ono što većini nije jasno je da sam stariji nego što izgledam. I da vrijeme ne ide linearno. Da sat može trajati cijeli vijek, a pola života samo sekundu. Puno sam stariji nego što ljudi misle.

Imao sam čast da u životima upoznam cijelo čudo upravo fantastičnih kretena. I pokoju predivnu osobu. I oni su me gradili. Puno više kreteni nego ovi drugi.

Jebali su mi milu majku. Ubili sve što se ima ubiti. I to ne jednom. Oni su me gradili. I danas nisam ovo što jesam zbog onih koji su me čuvali nego zbog onih koji su me nemilosrdno gazili.

I svima koji su se našli u toj podužoj listi mogu samo reći - hvala.

Godine teške depresije, usponi i padovi. Usponi lagani, padovi nagli. Bijes, srdžba, stisnute šake, Mad Dog faze. Patologija u četiri zida, prijetnje i sjene u mraku. To me je gradilo. Miris krvi u nosu, okus gnoja na usnama. Oni su me gradili.

Hvala im na tome. Na svakoj modrici, svakoj suzi, kapi krvi koju sam ispljunuo u prašinu. To me je gradilo.

I kad sam ustao i shvatio koliko sam jak, kad sam mogao da ih pobijem kao zečeve i nisam to napravio. To me je gradilo.

Kad sam u prašini svog života ocrtao krug i čekao da vidim koji će ući da više nikad ne izađe. I nijedan nije ni pokušao. To me je gradilo.

I hvala im na tome. Hvala im što su mi pokazali kakav ne želim biti, što ne želim raditi, kako ne želim živjeti, pa makar ne živio uopće.

Nekad sam tukao šakama, danas smijehom. Um iznad materije. Ogledalom protiv demona.

Šta je bilo, bilo je. Ne volim pričati o tome. Davno je to bilo. Nad svakim tim sam napravio humku. I ima ih puno. Ne dirajte moje grobove. Neki od njih nisu prazni. U nekima i dalje čuči stari bijesni vuk i rado bi pregrizao svoj plijen, samo ako ga se dočepa. A svaki zna ko mu je kriv. I rado bi, jako bi rado okusio to meso.

Davno je to prošlo vrijeme. Neka prošlost ostane prošlost. Na groblje se ide sa svijećom, ne sa lopatom. Krv, suze i blato se ne iskapaju. Ne želim ja poslije da idem i zakopavam za vama. Nisam ja za to danas ovdje.

Želite stvarno znati što me je gradilo? Manite se lopate i samo gledajte. Nema ništa za vas tamo ispod zemlje. Nije ono za vas. Ako znate gdje gledati, vidjet ćete. Ako ništa, uživajte u sunčanom danu. Vjerujte, ne želite otvarati grobove. Bilo moje, bilo svoje. Dan je prekratak za to.

Izaberite nastajanje, ne nestajanje. Materija i antimaterija. Izbor je u vašim rukama.