Ispucavanje nad zdravim razumom

Da li ste skloni izazivanju incidenata? Tučnjavam u birtiji, šamaranju blagajnice u trgovini? mučenju malih životinja? Da li ste ikad bili privedeni zbog nasilja kod kuće? Izgubili posao jer ste šefa okačili na vješalicu za kapute?

Kako reagirate kad vam se u redu na blagajni netko ugura preko reda? 

Da li se od buđenja do dnevnika borite sa cijelim svijetom? Svi su vam nešto krivi? I glupi? I spori? Ili prebzi? neoprezni? Ma, glupi! I kreteni! Imbecili! I... Ma, šta me gledaš?!

 :) :) :)

Interesantna je pojava nasilnog ponašanja u ovom našem "modernom" svijetu. Nekad, u selu, kad vam je komšija išao na jetra, fino biste se našli na međi svoje i njegove njive, uzeli motike i - udri po leđima. Ma kako to smiješno danas izgledalo, tako se to radilo. I ti ljudi su, ako ništa drugo, imali muda jer su vlastita leđa stavili na panj onom drugom, e nebili možda izmarisali predmet svog gađenja.

Kako je danas? Ljudi su postali prevelike pičke da se konfrontiraju na poljima gdje trebaju, da se izbore za dobre stvari, pokažu primjerom kako se stvari trebaju raditi. Umjesto toga, gutaju i trpe po cijele dane u sustavu koji su sami napravili, samo su, eto, mnogi postali njegove žrtve, a ne eksploatatori. A rado bi bili eksploatatori.

I onda, tako, grcajući, šutke gledajući sve nepravde oko sebe, sjedaju u svoj auto, jedini bastion koji još imaju (dok benzin ne poskupi na 20kn po litri). I onda se desi  konstelacija "jebo me šef/pa me jebala djeca/pa me nije jebala žena/i puše jugo" i da vidiš veselja. :)

Kokošje sljepilo, nazvao bih ja to. Stanje u kojem su protagonistu iza volana svi drugi krivi što postoje, stanje u kojem jedino ima to malo vremena i prilike da se ispuca, sa lažnom idejom kako je zaštićen iza par milimetara lima. Ameri su definirali termin "road rage", za ovakve situacije. Nekako mi se čini da njegova pojava manifestira slabost društva, sistem u kojem pojedince dovode do pucanja u ime profita kao boga svih bogova i onda ih takve, izmučene, sustav pušta da tumaraju po cestama i poslije zbrajaju žrtve po crnim kronikama.

Nekako sumnjam da bi se doveli u takve situacije da se voze biciklom ili da pješače jer bi onda bili svjesni da ne postoji oklop koji ih štiti od drugih i da su itekako ranjivi. Osobno znam preko nekoliko ljudi koji jedva čekaju da im se ovakvi napenale ispred nosa i počnu mahati. Nisu jednom izvukli takve vruće glave iz auta i dobro ih izbubali. Sumnjam da su agresivci za volanom mislili da bi im se to moglo desiti kad su počeli divljati oko njih. :) A, na žalost, po novinama se da pročitati i puno gorih primjera. Korištenje vatrenog oružja u svrhu borbe za parkirno mjesto mi je i dalje broj jedan na listi debiliteta.

Sistem u kojem smo odrasli, a koji smo sami napravili je od nas napravio neosjetljive životinje. I u svom kokošjem sljepilu ne vidimo druge kao nekoga tko nam može život spasiti par kilometara dalje kad sletimo s ceste. Ne vidimo ih kao nekog tko je za našu djecu dao krv nebrojeno mnogo puta, samo ga nikad još nismo upoznali. Ne vidimo nekog tko nam je prošli mjsec pružio ruku kad smo zapeli u snijegu, izašao u susret u hladnom žrvnju birokracije, pomogao pronaći pravu adresu u stranom gradu...

Ljudu oko vas nisu neprijatelji. Oni vas liječe, odvoze vam smeće, spajaju vam struju u kuće, omogućuju vam da vam telefon radi, bolnice budu tu za vas, uče vam djecu...

Ako ikad zapadate u stanja kokošjeg sljepila s početka priče, probajte se sjetiti toga i zamisliti oko sebe sve ljude koji su kroz vrijeme bili dobri prema vama. Možda su oni upravo ti koji su sad pored vas u svojoj limenoj kutiji.

Isto tako, ljudi često ne razmišljaju o posljedicama svojih radnji. Bio je jedan slučaj u Njemačkoj kad je tako jedan pametnjaković žestoko blicao ženi na autoputu koja se preplašila, napravila par naglih pokreta i napravila višestruki sudar u kojem je nekoliko ljudi izgubilo život. 

Morate znati da, dok vozite, u rukama držite smrtonosno oružje. Želite li se u ogledalu ostatak života stvarno gledati kao ubojica samo zato jer ste imali loš dan i dopustili da vas izbace iz takta? Želite li do kraja života paliti svijeće djeci koju je pokosio jedan, vama sličan, u napadu moždanog sljepila? Vjerujte mi, nije vrijedno.

Ništa nije vrijedno vašeg osmjeha. 

I, ako pogledate oko sebe, ako stvarno pogledate oko sebe, vidjet ćete da imate sve razloge da se smijete, da pjevate od sreće. Jer danas ste tu, danas dišete i život je lijep.

Nemojte to nikad zaboraviti. 

Veliki Gandhi je rekao: "Nitko me ne može povrijediti bez moje dozvole".

Ako dozvolite da vas izbace iz takta, da se dovedete u situaciju da urlate na ljude koje nikad niste vidjeli, da kod kuće bacate tanjure, tučete ženu, komšiji bušite gume... Pobijedili su vas. Dali ste im dozvolu da vas povrijede.

Ako se samo sjetite da je danas lijep dan, možda nije idealno sunčan, ali je zrak sladak jer ga imate priliku disati. Tu ste, niste u bolnici. I imate sve što vam treba. Imate ono najbitnije.

Smijte se. Život je lijep. Smijte se, podijelite to s nekim nepoznatim. Iznenadit ćete se koliko će vam značiti ako izmamite osmjeh na njegovo lice. ;)