Trganje duše

Ima li većeg zločina od uzimanja života? Od uzimanja svijeta malom biću? Uzimanja ruke koja ga hrani?

Pogledati u te preplašene oči koje su vidjele smrt koju nisu smjele vidjeti... Pogledati i ne isplakati se duboko u sebi... Gotovo je nezamislivo.

Još su stari Latini govoriti da je čovjek čovjeku vuk. Ima nešto toliko neljudsko u ljudima, toliko svirepo, strašnije i od životinjskog instinkta... To nešto je u stanju uzeti živote ne trepnuvši. To nešto je u stanju ubiti i najmanje, najranjivije, potpuno nevine za sve što se u ovom svijetu dešava.

Gledajući ovu sliku djeteta siročeta, koje, suočeno sa kamerom, diže ruke u zrak misleći da je oružje koje će ga ubiti kao što mu je i oca ubilo...

Gledajući je, stidim se što sam čovjek. Jer mi smo ovo napravili svojoj djeci... Mi smo im ostavili ovakav svijet...

Na njima svijet ostaje. Kakav svijet će ostati nakon ovog svega?