Introspekcija kao projekcija

Kako vam izgledaju dani? Da li su prenatrpani, rastrgani, ponekad košmarni? Da li prečesto poželite da imati priliku čuti vlatite misli?

Što ako vam to netko ponudi na dlanu i vaše je samo da uzmete? Da li biste razmislili ili samo zgrabili? Da li biste se sjetili zapitati možete li vi to podnijeti? Da li ste, možda previše navikli na batinanje da možete samo tako promijeniti život?

Nedavno sam dobio priliku promijeniti sve. I promijenio sam. Da li sam znao kako će izgledati? Nisam. Da li sam stigao dobro promisliti o svemu? Mislim da jesam.

Ma koliko vi promislili i pripremili se, sam događaj je skok bez padobrana. Kao trenutak prije nego osobi koja vam se jako sviđa uvalite jezičinu i možete se samo nadati da nećete dvije sekunde kasnije dobiti koljenom u jaja. Tako nekako. :)

Ono što se dešava poslije tog skoka se ne može predvidjeti. Ako ne napravite slijedeći korak, nikad nećete stvarno moći saznati što je iza.

Možda vam se svidi, možda bude totalno sranje. Kao i sve u životu, najblje stvari dolaze nepredvidivo, kao ljetni pljusak.

...

Nekad sam puno više čitao vijesti koje me ustvari nisu ni zanimale. Bio sam u okolini koja je puno više sklona kamenovanju sviju koji nisu kao oni. Nisam ni primjećivao koliko je to loše sve dok se nisam maknuo iz nje.

A maknuo sam se... I kako je vrijeme prolazilo, primijetio sam da sve manje imam potrebe reći očigledno, osvrnuti se na nešto, komentirati stvari koje me se ustvari ne tiču.

Ovdje je tišina. Nije neugodna. Mirno je. Nije mrtvo. Ljudi gledaju svoja posla i rade ono što ih zanima. Rijetko osuđuju. Još manje bacaju kamenje. Ako im nešto nije u redu, okrenu se na peti i krenu dalje. As simple as that.

I kad to vidite, točno znate o cemu se radi. Nema potrebe za dramom, podizanjem tona, stisnutom šakom. Vrata su vam zatvorena. Možete probati kucati, ali nitko vam neće otvoriti. Možete probati ući bez poziva, ali to vam ne bih savjetovao.

Ovdje se pije polako i na dugo. I ne odlazi se dok ima alkohola. To je onaj čudni dio, ali ako odete prije, nitko vas ne osuđuje.

Ovdje, kad zima dolazi, na bicikle se stavljaju čavlerice. Kad je duga noć, pale se svijeće i uživa u trenutku. Jer vrijeme ne može biti toliko loše, koliko vaš osmjeh može biti širok. A nakon dugih noći dolaze dugi dani. I uvijek se ima čemu radovati.

Iznenadio me uporni optimizam Sjevera. Nisam ga očekivao. Iznenadila me i ljudskost ispod hladnoće kojom su pokriveni, a koja je 90% predrasuda s kojom sa ovdje došao. I neko iskreno poštenje koje je utkano u kulturu. Izgubite li nešto, gotovo sigurno ćete to tamo gdje vam je ispalo. Ako je moguće, netko će vam to podići na vidljivo mjesto.

Lijepo je u takvom okruženju djecu učiti dobre stvari. Nekako, ima smisla.

Kako je tendencija okoline da se ne gleda u tuđi tanjur, krevet i um, tako je i empatija na nekom sjevranjčki decentnom ali visokom nivou. Očekuje se da niste plačipičke, da napravite sve što je u vašoj moći. Jer vi ste jedini odgovorni za svoje postupke. S druge strane, okolina će vam pružiti više nego se naprvi pogled čini. (A nije dužna to napraviti. To je bitna promjena mindseta - vi ste kovač svoje sreće.) Možda to neće biti ono što ste si zamislili, ali ne postoji mjesto gdje dobijete sve što poželite, zar ne? :)

Ponekad se osjećam kao dio sociološkog ekeprimenta i samo čekam kad će netko pokucati na vrata i reći da je gotovo i da se vraćam u realnost na koju sam navikao. Ako pokuca, pravit ću cu se da nisam čuo. Znam da neće ući bez dozvole. :)

Ovo je drugi svijet. Nije savršen, bilo bi loše da jeste. Isprepleten je brigom društva i osobnom odgovornosću. Naglasak je na ovom drugom.

Ako ste skloni kompliciranju, naći ćete način da komplicirate gdje god se nalazili. Ako ste u duši dramaturg, nastavit ćete to biti gdje god se nalazili. Samo, ne očekujte da će ovdje nekoga biti briga za to.

I dok polako klizite rijekom svog života i uživate u mirnoj površini vode, u stanju ste sagledati svijet iz jednog drugačijeg, mirnijeg kuta. I lijepo je to - za promjenu ne hodati kroz epicentar, ne hvatati zrak kojeg nema. Lijepo je jednostavno samo - biti.

Bez kakofonije želja i regula, bez garancija, bez osuda.

Sjever.