Miris vinila

Ima nešto posebno ljudski u trenutku vremena dok igla grebe ploču. Nešto prolazno, trenutno, a opet jako kao sama vječnost.

Ljudi potroše cvijele živote tragajući i skupljajući "vrijednosti" da bi samo rijetki shvatili da je najveća ekskluziva - vrijeme. Ironično je što to uglavnom shvate prekasno.

Digitalno doba nam donosi nevjerojatne mogućnosti, stvari pod našim nogama gotovo trenutno, događaje i digitalno snimljena iskustva u treptaju oka. I prednosti su nebrojene. Mana je samo jedna, ali je izuzetno opasna.

U cijelom digitalnom dobu, često zaboravimo odgovor na bazično pitanje - tko sam ja? Tko sam? Ja.
Profil na društvenoj mreži, pretjerano dijeljena fotografija sa ljetovanja, osmjeh na licu kao zategnuta koža... Da li sam to ja?

Digitalizacija pomaže, digitalizacija je alat, ali nikako nije smisao. Niti poanta. Ona nam pokazuje vrhunce i samo vrhunce. Proces, trud, padovi prije uspona, tuga prije osmjeha... To se skriva pod "proces".

Cilj ili put? Gdje ste? Kako živite?

Slično je i sa muzikom... Spotify, deezer, youtube... Danas su i CDovi i mp3 format ostali u devedesetima. Nisu dovoljno brzi. Želimo sve, želimo odmah i želimo orgazmičko iskustvo na pritisak gumba. Ma kakvog gumba, želimo sve na samu pomisao!

Dobri stari vinil je kontrauteg tom trenutnom životu koji nam se prezentira. Digitalija je cilj, vinil je put. A put je, u konačnici, puno bitniji od cilja. Put traje, put je život, put ste vi. Cilj je trenutak, bljesak i - nestao je. Onda trebamo još jedan cilj. I još jedan... I prazno nam je između dva cilja jer ne razumijemo put. Nitko nam ga nije ni pokazao.

Za strast za iglom trebate odvojiti - vrijeme. Upaliti prigušeno svjetlo, otvoriti bocu vina... Odabrati ploču sa police... Uživati u odabiru... Pa je polako izvaditi... Dopustiti da vas osupne onaj miris vinila koji postoji samo ovdje i sada... Ovaj tren.... Udahnuti ga polako, dopustiti da nas obuzme, prezme, da postanemo jedno... Pa osjetiti rubove crnog sunca u rukama...Pokrenuti veliki gramofonski kotač života....Polako, nježno stavti iglu na vinil.. Sjesti i uživati u gutljaju vina i pogledu na iglu koja polako grebucka prvu brazdu... Pa onaj pogled na nesavršenost samog medija kad cijela ručica u ritmu polako pleše gore dole u brazdi zajedno sa pločom.

I onda krene zvuk... Dubok, pun ... Zvuk kojeg ne zanima vaš vrhunac, zvuk koji ima svoj početak, kraj i put po kojem će do njega doći... Vaše je da uživate u tom putu. Da se veselite trenutku kad ćete ponovo imati to vrijeme da sve skupa ponovite, bez žurbe i ometanja... Vinil je ovdje i sada. Ne postoji ni prije, ni poslije. Vinil je život, oko sebe okreće cijeli svijet.

To je ono što ja zovem vinil test. Ako niste u stanju naći si to vrijeme, znate da ste trenutno u bici, u oluji, na uzburkanom moru... Dok zatežete užad da vam brod ne okrenu valovi, nemate vrijeme za miris vinila. I fali vam. Dobra stvar je što vas je taj isti vinil naučio da svaka bitka, svaka oluja, isto kao i svaka gramofonska ploča ima svoj početak i svoj kraj, prvu i zadnju brazdu...

I proći će oluje, isto kao što su i došle. Vaše je da iz njih izađete spremni. Za što? Pa za onaj trenutak kad odabranu ploču budete vadili iz omota dok se vino ljeska u čaši na prigušenom svjetlu a sve vrijeme svijeta je pred vama...Da se niste usudili pomisliti da je to vrijeme bespovratno iza vas! Put, a ne cilj, sjećate se?

Toga se svaki put sjetim dok prebirem po pločama po vinil šopovima znajući da danas nemam taj trenutak, da oluja još traje... I ona je pjesma, na svoj način... Dok vinil ponovo ne preuzme kormilo.