Voljom protiv bljutavosti svakodnevnice

Ako sam od ičeg bježao u životu, to su dvije stvari: mlaki ljudi i neiskrene žene. Na žalost, previše sam vidio i jednih i drugih.

Ako sam se ičeg plašio da će me snaći to su smrt volje i bljutavi dani. Na sreću, osjetio sam i jedno i drugo na vlastitoj koži i ne želim si to nikad više ponoviti.

Nekad mi kažu da imam previše energije, previše sam im aktivan, ko bi ga znao šta mi pokušavaju reći. "Lako tebi kad...", čuo sam toliko puta.

Vani je mrak - ideš na bicikl. Pada ledena kiša - ideš na bicikl. Led je pet mjeseci u godini - voziš ko da si na Ilici usred ljeta.
Umoran si od hendlanja djece - dižeš željezo kad zaspu. Bude te po noći - svejedno ustaješ u 6 ujutro... Ko te pita?

Teško ti je - sjedim pored tebe. Punim te dok me prazniš - nitko ne pita na kraju dana ima li još šta u tim baterijama. "Lako tebi kad...". I onda novi dan, novi krug, reload, repeat - drain. I dok god ide. A ide dugo, intenzivno i u nedogled.

I nisam ja jak, već ste vi slabi. Nemam ja previše energije, nego ste vi ispuhani balon. Nisam ja ništa poesbno aktivan - ja samo radim ono što volim i što osjećam da treba. Jebeš izgovore!

...

Ima jedan čovjek, čija životna priča diže iz mrtvih. Ako imate srce da je čujete. Ako nemate... Nisu uši ono što vam fali...

Nemojte me krivo shvatiti - ja prvi nisam netko ko promovira bildere niti se palim na to. Ovu priču gledajte kroz prizmu - volje, usmjerenosti i jebenog truda. Ako vas stvarno zanima, naći ćete detalje o njegovoj priči.

Nemojte me krivo shvatiti - ovo nije ni priča o sebičnosti i stavljanju sebe na jedino mjesto. Ovo je jednostavno - pitanje volje da napravite nešto. Bilo što osim da kukate.Vi, ti, ja, bilo tko i svi mi.

Jer... Bljutavost seže daleko van okvira tamo nekog fizičkog treniranja.
Ako vas netko treba, da li ste tu? Ako klonu na vas cijelim svojim bićem, imate li snage da držite? Da li vam je stalo?  Dali vam je stvarno stalo ili se sve raspada na prvom povjetarcu? Kako držite? Kao sto tona na šipki iznad glave ili mlohavu čunu na emo festivalu?

Da li držite obećanja? Stvarno? Ili se samo pravite i poslije se raspadate kao da ste vi jebena stranka? Imate li snage reći "Pička sam, imao/la sam figu u džepu. Ponovo".

Gdje vam je volja? Gdje vam je ljubav? Gdje je sva ta deklarativna snaga kad nije sve sunčano i idealno?

Ogledalo nije samo sa češljanje, druže moj.

Fotelja je mekana, ali tamo negdje, na tvrdom, hladnom i neudobnom pluća žele da dišu.