VCM 2010 - popravni u Beču

VCM 2010: 33000 pari nogu u pokretu

Kaže se da se razbojnik uvijek vraća na mjesto zločina. Ja sam imao čast da prošle godine na ovom polumaratonu napravim sve moguće taktičke greške zbog kojih sam popucao na 2/3 utrke i u bolovima (iskreno, više me boljela duša nego tijelo što sam tako glup :)) grabio prema cilju.

Grešaka je bilo mnogo i u glavi sam ih posložio tek ove godine dok sam trčao istu utrku. Pa, krenimo redom. Evo kako ne valja krenuti na utrku:

• doći na start bez bočice vode i u pola sata čekanja na jakom suncu ožedniti ko pas prije nego je utrka i počela

• na drugi polumaraton u životu doći sa brojkama u glavi za koliko se treba poboljšati rezultat (po principu: šta dete zna šta je 2 tone, uzme i nosi :))

• ne piti  tekućinu u toku utrke

• ne izbjegavati pruge, kocke, rinzole i ostale neravnive po putu (šta, to meni ne smeta)

• odmah u startu se našiljiti na laktatni prag i onda otići kvragu nakon 13 km (kao, biće bolje u drugoj polovini utrke :))

Zbog svega toga sam prošle godine išao ovaj polumaraton 1:50:21h i riknuo sam. Jedan pogled na graf u Polaru je dovoljan da se vidi kako sam loše procijenio teren, vremenske prilike i svoje fizičko stanje.

Ove godine sam odlučio otići ponovo, u prvom redu zbog fantastične organizacije i velikog broja trkača iz cijelog svijeta koji dolaze na ovu manifestaciju. Beč je jedan od gradova u kojem se maraton, polumaraton i štafete trče u isti dan i u isto vrijeme. Zbog toga je ove godine nastupilo oko 33000 trkača iz cijelog svijeta. U Berlinu je bilo puno ljudi, ali u Beču je stvarno gužva. :)

Prošle godine je VIPnet preko Mobilkom Austria grupe sponzorirao svoje radnike za odlazak na bečki (polu)maraton sa plaćanjem kotizacije, prijevozom i smještajem, ali to je ove godine izostalo. Čini se da je "kriza" duboka i svi se hvataju za džepove i stišću srca junačka. Ne kužim se u marketing i motivaciju zaposlenika pa neću ništa reći. To je njihov problem. :)

Ja sam htio trčati i lako smo se dogovorili sa par ljudi koji su htjeli ići. Prvo bih zahvalio Željku na smještaju u Beču, a ujedno i čestitao mu na još jednom otrčanom maratonu. Željko, glavu gore, ne može svaki slijedeći biti sa boljim rezultatom. Mlad si, uporan i voliš da se mažeš blatom. Daleko ćeš dogurati. :)

Iz Zagreba smo Krenuli Dario i njegova Ivana, Doki i ja. Doki i ja i dalje imamo taktiku da zajedničke polumaratone idemo kao treninge i to se pokazuje kao stvarno dobra ideja. Za bečki sam mu ja napričao kako sam si zabio autogol prošle godine i kako mi je bilo teško. Osim toga, činilo mi se da ima nekih dugačkih blagih kosina koje su se ove godine misteriozno ispeglale u ravnine. :)

Kad se razbiješ prije vremena i dehidriraš, svašta ti se čini. ;)

Zbog toga smo startali konzervativno, ali smo se vrlo brzo našli na tempu od 4:50 i to je išlo ko po loju. Vrijeme nam je isto išlo na ruku i nije bilo vruće kao prošle godine. Čak su se i neki oblaci izmjenjivali sa suncem i pirkao je neki vjetrić. Kilometri su prolazili brzo i uz laprdanje. Atmosfera je bila na nivou. Jedino što je bila stvarno gužva, od početka, pa do samog kraja. Prvih 8-9 kilometara smo držali svoj tempo i nismo trzali na ove koji se rano pale pa žure, ali kako su kilometri prolazili, sve smo više prestizali ljude. Zadnja tri kilometra smo ih fino rješavali, a zadnjih 500 metara smo bez problema pustili noge da idu koliko mogu.

Vrijeme: 1:42:21h, prosječni tempo 4:51 min/km.

Interesantno je da sam prošle godine u Beču napravio svoje najgore vrijeme na polumaratonima, a ove godine najbolje. Kasnije smo analizirali utrku i zaključili da bismo dobili sigurno par minuta bolje vrijeme da nije bila tolika gužva kroz koju smo se morali doslovno probijati i šarati cik-cak po trasi utrke. Cijelu utrku smo imali tempo pod kontrolom i prolazi na svakih 5 kilometara pokazuju ubrzanje (za razliku od mog jurcanja prošle godine).

Službeni graf također pokazuje da je ove godine to bilo kako treba, za razliku od pucanja po šavovima prošle godine.

Bečki polumaraton 2009: potpuno uvredljivo negiranje realnosti :)

Bečki polumaraton 2010: to, konju! :)

Ovim završavaju proljetna švrćkanja. Sad slijedi jedan period treninga na kojima ću poraditi na nedostacima koje sam uočio ove zime i na zadnja tri polumaratona, pa ćemo vidjeti kako će to ići. Ispred mene je nekoliko biciklističkih utrka i plitvičkih 16 km. I puno zanimljivih treninga, naravno. :)

Imam cijelu listu detalja koje treba popraviti. Samo se nadam da ću znati izabrati prave metode. Bilo kako bilo, na jesen ću znati jesam li dobro birao. ;)