Plitvičkih 16km

plitvičkih 16km: "ravno ko tepsija" :)

Jučer je održan 25. po redu Plitvički maraton u sklopu kojeg su bile i utrke na 5 i 16km.

Još prošle godine sam planirao otići na plitvičkih 16km ali me nešto omelo (više se i ne sjećam što), ali ove godine sam si to na vrijeme stavio u raspored. Šteta samo što je Sandra završila u Kanadi baš u to vrijeme, pa nije mogla s nama.

Zato smo Doki i ja stigli na Plitvice već u 7 "da izbjegnemo gužve" na prijavama. Kad sam vidio da je 900 prijava za 5km, 500 za 16km i 260 za puni maraton, odluka je pala da se iz Zagreba krena nako "malo ranije". :) Tako smo imali jedno dva sata za ubiti prije utrke, a nakon prijava(jer gužve na prijavama u to vrijeme nije bilo). Jutro je bilo prohladno i jedva sam čekao da se napenalim negdje na sunce da mi nije hladno. Sva sreća da nisam ponio flis, pa mi nije bilo dosadno. :)

Šteta je što umjesto 16km nisu složili 21,1 km, pa bi se trčao polumaraton u svojoj punoj dužini. Ovako smo dobili malo neuobičajenu duljinu od 16km. Trči se po asfaltu, osim na par prijelaza i dijelom se trči po NP Plitvička jezera. Profil staze je sve samo ne ravan. :) Organizator nudi neke minijaturne grafove sa profilom staze na kojima dijelovi izgledaju potpuno ravni. Uvjeravam vas da je većina onog što je na tom profilu ravno ustvari hupserasto. :)

Utrka počinje laganim spustom i, uz par hupserčića koji nisu vrijedni spomena, spušta nas po cesti prvih 7 km. Iako je ujutro bilo prohladno, do starta u 9:30 sunce je već pristojno zagrijalo. Zbog toga smo startali konzervativno (ko i obično :)). Kad je napokon krenuo taj uspon, vidjeli smo da smo dobro napravili. Po ravnom i nizbrdo smo laprdali, ali razgovor je malo zamro kad je krenuo uspon. A trajao je. Sunce je pičilo i davalo ritam. :) Meni je sunce ponovo radilo probleme, iako manje nego prošle godine. Puls mi se ponovo našiljio na laktatni pa malo gore, malo dole. Razmišljao sam kako ću morati treninge po ljeti raditi u podne (neizvedivo zbog posla) ili sa užarenom kapom na glavi i termoforom u gaćama. :) Jedino tako bih se mogao naviknuti na ovakve uvjete. Interesantno je da, iako mi je puls bio relativno visok na usponu, nisam disao ko prasić na izdisaju. Ajde, bar nešto. AKo padnem mrtav, misliće da sam umro od dosade, ne od napora. :)

Po onom grafuljku je nakon 10 i kusur kilometara trebalo postati nekako ravno. Naravno da to nije bilo baš ravno nego je bilo malo gore, malo gore, ali, na svu sreću, blago. Na ovoj utrci sam iskreno bio zahvalan organizatoru na bočicama vode od pola litre koje su dijelili na okrepnim stanicama. Jedan deci u želudac, četiri deci na glavu. I tako na svakoj. :) Čarapa na glavi se pokazala kao dobra zaštita od sunca, pogotovo kad je natopljena vodom.

Nakon što smo prošli cestu iznad velikog slapa i spustili se dole da bismo pregazili nekakav mostić, do kraja je ostalo oko 2 km. Na ruti je svaki kilometar bio obilježen, osim zadnja dva. Ne znam zašto, ali tako je ispalo. Sve do zadnjih 500m sam držao neki tempo i tek onda sam krenuo ubrzavati. Nije da je bitno za rezultat, ali je dobar osjećaj da se može, a da nisam u samrtnom hropcu. :)

Inače, na ovoj utrci me je iznenadilo koliko smo ljudi po putu prestigli, pogotovo uzbrdo. I koliko je ljudi doslovno hodalo na usponu između 8. i 11. km. Što im se dogodilo, ne znam. Ja sam stvarno spor uzbrdo i poštujem tu svoju sporost, ali malo je jajoliko da sam najviše ljudi prestigao upravo uzbrdo.

Službeni rezultat kaže 1:24:36h i prosječni tempo 5:17min/km.

Još jedna fina utrka napravljena u duetu i uz laprdanje, barem dok nije stislo brdo. :) Teren stvarno nije lagan i divim se svakom ko je jučer istrčao puni maraton na onom terenu i po onom vremenu. Thumbs up! ;) Ako bude sreće, vidimo se i iduće godine!

Kako je to zabilježio GPS. Za one koji vole secirati detalje, KML file je ovdje.