Zagrebački polumaraton 2010

Još u vrijeme kad sam tek počinjao trčati rekli su mi: ako budeš planirao na maraton - odi negdje vani. Nemoj ići kod nas.

Istina je da su gradski (polu)maratoni u evropskim gradovima spektakli. Istina je isto tako da se i HR može naći predivnih (polu)maratona gdje se stvarno može uživati i koji stvarno ostaju u lijepom sjećanju.

Zagreb nije jedna od takvih utrka.

Ali krenimo redom...

Dan utrke je osvano hladan i u magli. Na startu je temperatura bila +6 stupnjeva. Kako se dnevna očekivala i do +15, startao sam u kratkim rukavima i kratkim hlačama. Samo sam na ruke stavio neke razvaljenje stare tanke rukavice koje su mi na biciklu hladne ko smrt, ali ovdje su odlično poslužile.

Prema popisu prijavljenih, danas smo imali 410 ljudi na 5 km utrci građana, 572 na polumaratonu i 317 na maratonu. Za Zagreb je ovo stvarno lijepa brojka.

Organizacija je imala nekoliko ozbiljnih propusta. Odmah na startu su nas utjerali u neki mali koridor gdje je bilo teško trčati a svako malo su posred tog koridora bile prigodno postavljene "ograde" od neke debele žice - idealno da se netko natakne u onoj gužvi. One kao dijele nešto lijevo od nečeg desnog ali je malo kome bilo jasno što se tu dijeli jer se trčalo ko je kuda mogao proći. Trasa je dosta nezanimljiva - trči se na istok na Dubravu gdje je okret, pa onda nazad do Trga J. Jelačića i još dalje na zapad negdje do Trga francuske republike gdje je ponovno okret. Nakon toga slijedi povratak na start/cilj. Što se trase tiče, Zagreb ima za ponuditi puno više, ali više o trasi i mentalnom sklopu prosječnog Zagrepčanina dalje u tekstu.

Dodatna zavrzlama je bila oko postavljenih brojki sa kilometrima. Ako organizator već nije mogao složiti okrete tako da je okret na punom kilometru (tada bi s jedne strane oznake bio jedan broj, a s druge drugi), trebali su oznake tako postaviti da se broj vidi samo ako mu se prilazi sa prave strane. Ovako smo imali loto pa su između naših brojeva ulijetali brojevi za povratak i brojevi za maraton. Kako se za puni maraton ista staza trči dva puta, a neki dijelovi se prolaze četiri puta (po dva u svakom smjeru), zavrzlama sa brojevima je bila potpuna.

Doki i ja smo opet startali zajedno. Doki se oporavlja od neke prehlade, pa smo išli paradno, mada smo morali u startu malo stisnuti da se maknemo iz gužve. Magla nas je pratila prvih 16 km a onda je izašlo sunce. Ovaj put sam ja bio pacemaker i vukao sam malo Dokija kojeg je napala "životinja mikroskopska", ali ništa strašno. CIlj nije bio obarati vrijeme nego otići trčati.

Što se atmosfere i navijanja tiče... Vidio sam više navijanja na pogrebima nego ovdje. Sve skupa sam vidio dvoje ljudi sa navijačkim instrumentima, nekoliko ih je pljeskalo kad smo prolazili... Ali zato nam su nam desetine i stotine bijesno trubile iz sporednih ulica i psovale nam sve po spisku. Pričali su mi o tome, ali ovo treba osobno vidjeti i doživjeti.

U drugom dijelu utrke - tiha misa. Trkači su se dovoljno razišli tako da sam slušao samo naše korake kako odzvanjaju po praznim ulicama. I na svim križanjima bijesno trubljenje. Tu i tamo sam gledao kako se vozači raspravljaju sa murjacima i uvjeravaju ih da ih puste da prođu. Negdje na 18. km je jedan izašao van i počeo psovati na sav glas. Dok sam njegov bijes pratio sa nesusdrživim smjehom čuo sam ga kako urla: "na glavu ste nam se popeli!..." :)

Sad usporedimo to sa jednim Bečom gdje doslovno zatvore uži centar grada večer uoči utrke i gdje nastupi 30000 trkača, a 300000 ljudi ih dođe bodriti i gdje umjesto psovki i sirena odzvanjaju ovacije i živa muzika na ćoškovima... Zagreb jednostavno nije mentalno spreman za ovakav jedan događaj. Samim time ne može biti spreman ni logistički jer i ovakva trasa dovodi ljude na rub uličnih borbi, a da zatvore grad kao npr u Budimpešti gdje su dva velika mosta preko Dunava u potpunosti van funkcije za cijelo vrijemje trajanja utrke, mislim da bi bilo krvi do koljena.

Divim se svima koji dolaze tu iz godine u godinu da im lokalni "budući europljani" je**u majku. Pozdravljam organizatore koji se trude da naprave najbolje u nenormalnim uvjetima. Želim im puno sreće u mijenjanju mentaliteta sugrađana, ali posao im neće biti lak. Treba malo obratiti pažnju na dio sa oznakama kilometra i uskim koridorom na startu, ali, osim toga, na samu organizaciju nemam nekih primjedbi.

Ono što je jako bitno je jasnije i glasnije najaviti ovu manifestaciju. Ja nigdje u medijima nisam vidio bilo kakve vijesti da će danas biti na snazi posebna regulacija prometa i nigdje nije bilo popisa ulica koje će biti zatvorene. S obzirom na sve to, ne mogu tek tako bacati kamenje na bijesnu braću u automobilima kojima je skupina "pedera u uskim gaćama koji trče po gradu" prepriječila put iz crkve u birtiju.

Opet, nakon ove utrke osjećam se tako "voljeno" i "produhovljeno" da se usereš! :) Dok smo mi ovdje trčali, u jednom ne tako dalekom gradu se dešavala manifestacija koja je iz tamošnjih sugrađana uspjela izvući sav onaj bijes i mržnju koji su tako prisutni svud na Balkanu. Samo pogledajte današnje vijesti po news portalima. "Princip je isti, sve ostalo su nijanse", rekao bi Đole.

Ali dobro. Nadajmo se da će se stvari ipak jednog dana promijeniti i da neće uskoro morati maratoncima na startu dijeliti lake pancirke umjesto gelova. :)

Što se samog trčanja tiče, imali smo jako lijep dan. Malo prohladan start, ali u biti idelano vrijeme. Nije mi bilo hladno, a ni vruće u bilo kom dijelu. Ruta mi jeste bila malo dosadna, ali lijepo je bilo trčati dijelove grada koje sam toliko puta prošao u trmavaju ili na biciklu. Lijepo je bilo vidjeti da se prijavio lijep broj ljudi i da, bez obzira na sve, postoji optimizam, želja za sportom i druženjem.

Kako sam ja pred kraj bio taj koji je vukao, imao sam malo više milosti od Dokija u Budimpešti pa smo u cilj ušli sa vremenom 1h40min40sec (po mom Polaru). Prosječni tempo 4:46min/km. Prosječni puls mi je bio cijelih 7 otkucaja niži nego u Budimpešti. Da sam stiskao, napravio bih ovdje vjerojatno bolje vrijeme nego pred mjesec dana, ali to danas nije bilo bitno. Danas smo se odlično zabavljali gledajući kako nas gomila policije mora braniti od nasrtaja vlastitih sugrađana. "To su jedni divni ljudi", Stipe bi rekao. :)

Dok ne dođu službene slike, evo jedna prigodna melodija, idealna za zagrebački maraton i zagrebačke "navijače". :)