Treći savski polumaraton

Jučer je na stabilnoj temperaturi od oko nula stupnjeva održan treći savski polumaraton u organizaciji AK Sljeme. Ovo stabilno znači da ste mogli lizati sladoled bez bojazni da će vam se otopiti. ;)

218 muškaraca i 35 žena je trčalo 21.1 km, dok je na utrci od 5 km nastupilo 65 muškaraca i 33 žene. (Gledam još uvijek neslužbene rezultate.) Primjećujem veliki  kontrast u odnosu muškarci/žene na 21.1 km. To nije lijepo. Drugarice, potrudite se malo pofutrati tu brojku. Nije lijepo da nas optuže da organiziramo peder-bal. :)

Za razliku od prošle godine, dan nije bio ni topao, ni sunčan, ali nije bilo kiše/snijega. Najbolja stvar je da je staza bila dovoljno smrznuta da se ne upada u blato.

Ove godine su prijave bile u balonu, što je humanije za ljude koji su radili na prijavama, a i lijepo je vidjeti da se ova manifestacija diže polako na jednu višu razinu. Imali smo i sponzora koji je (nadam se) dovoljno odriješio kesu da se ovaj polumaraton po njemu i nazove.

O organizaciji sve najbolje, ja nisam primijetio nikakve poteškoće. Kako ove zime Doki i ja trčimo dosta sa Sljemenašima, ovdje smo se osjećali kao kod kuće. Sve neka poznata lica. U organizaciji nismo mogli sudjelovati s obzirom da smo trčali, ali je Doki doveo Jelenu da pripomogne.

Start je ove godine bio oko 200m istočnije nego ranije jer je prošle godine bilo prigovora da je trasa polumaratona manjkava za tu udaljenost, pa...  Na, trčite! :)

Meni je ovo jako draga utrka jer je upravo savski polumaraton bio moj prvi polumaraton prije dvije godine. Osim toga, on  označava dolazak proljeća i svojevrsni je lakmus test što se radilo preko zime i kako tijelo funkcionira.

Prije same utrke smo se Doki i ja zagrijali jednim krugom od 5 km. To mi je odlično sjelo jer sam na startu bio "budan". Od samog početka smo krenuli relativno jako i tempo je cijelo vrijeme bio između 4:40 min/km i 4:30min/km. Svaki kilometar sam stiskao prolaze pa je bilo lako držati tempo utrke pod kontrolom.

Nakon prelaska Jankomirskog mosta nas je malo vjetar zezao, ali ništa strašno. Više je bio hladan nego što je bio jak.

U cilj sam ušao za 1:37:30 sa prosječnim tempom 4:37min/km što je moj osobni rekord, ali puno bitnije je dobar osjećaj koji sam imao tokom cijele utrke. I prosječni puls je bio relativno nisko.

Cijenim Čičara što me rajca da gazim sve pred sobom pred ciljem, al u ovom dijelu godine konkurencija nije ono što trebamo nabiti. Obojicu čeka jedan malo zajebaniji i podmukliji neprijatelj. Čičar, ako ti ne pada na pamet ko bi to bio (ne, nije u ogledalu :)), dođi u utorak na trčanje pa ću ti kažem. ;)

Sve u svemu, fina utrka, lijep rezultat, dobar osjećaj. Ako nastavim kako sam počeo, mogla bi ovo biti dobra godina. Samo se trebam prilagoditi na proljeće i naglo zatopljenje. Ove godine imam pakleni plan kako se prilagoditi na treninge po vrućini čak i da ne trčim u podne. Ima jedna soba mala, a u sobi kugla spava... ;)

Službene rezultate i fotografije potražite na webu od Ak Sljeme.