Once upon the time on SharaNet ...

"No one can be told what SharaNet is  ...", glasila je najveća istina koji je jedna generacija studentarije okupljene u trošnom domu na Šari davno sročila...

Generacija koja je samoinicijativno uvela intranet (čitaj: intraplet) opasavši paviljon BNC kabelima i koja je dane često provodila u natezanju istih (gdje je pukao konektor, bilo je pitanje za milijun dolara :)). I dok su kabeli visili po fasadi, a loše sprženi cd-ovi prekrivali prozore (jer roleti nije bilo a ljeto je bilo jako), kad bi pao mrak a Šarci išli prati zube, često bi to završilo posjetu kapelici Hisni Stajki, pa izvoru ljekovite vode Kiosk-žuja-kiosk.

I tako prođe dobar dio noći dok se okreneš...

net send "ide ko u pekaru?"
net send "UT?"
net send "piva kod Marina!"

Trebalo  bi pronaći te logove. Sigurno ih još negdje imam. :)

Za one koj se sjećaju, nagradno pitanje glasi: KEKS? :)

Bilo je to u vrijeme kad je telefon mogao slati sms, a MMS samo neki od njih, kad su se telefonske govornice sa pozivom nazad uveliko koristile, kad je internet bio rezerviran za aule fakulteta (živio FER :)), SRCE i stanove kod kuće, a u Zagrebu se živjelo svojim posebnim ritmom..

Raj je raj, al na Šari je ekipa! :)

Čast mi je da sam bio dio tog čopora mladih ljudi.

Dobro je pogledati ta lica i osmjeh koji je mnogima danas puno kiseliji nego onda. Jer puno lišća je opalo, puno buhtli je Hisni prodao, a potoci žuje otekli... Neke život nije mazio. Neki više nisu s nama. Ali svejedno je dobro pogledati ta lica i sjetiti se da je najvrednije što ste imali upravo onaj osmjeh.

Ukoliko ste zaboravili kako se smijati od srca i kroz suze....

Slijedi SharaVideo, potpuno uvredljivo gubljenje vremena. Svijet kojeg više nema. Dom koji više ne postoji. Možda se prepoznate. A možda, ako se opustite, uspijete i vidjeti taj davno srezani osmjeh na vlastitom licu.

Dobrodošli u daleko jučer. :)