Zavižan 2009: silovanje velebitske bure

zavižan 2009 profil

 

Svake godine u pravilu odem na uspon na Zavižan koji se već sedmu godinu zaredom održava u organizaciji TZ Senj. Samo sam jedne godine izostao zbog puta u Italiju. Radi se o lijepoj uphill MTB utrci od razine mora do planinarskog doma na Zavižanu.

Organizacija je iz godine u godinu sve lošija i od vrhunske koja je inicijalno privukla veliki broj biciklista, došli smo do jedva prosječne. Ovo se ne bi reklo sudeći prema broju prijavljenih. Naime, iz godine u godinu se prijavljuje sve više i više ljudi, pa je tako broj prijava prošle godine bio ograničen iz vrlo praktičnog razloga - postoji fizičko ograničenje broja biciklista koji mogu stati u Svetom Jurju na startnu liniju bez da se strovale u more. Zbog toga je ove godine start prebačen na Senj. Ovo je ukupnu trasu povećalo za par kilometara, ali je u biti sve ostalo isto.

Kvaliteta same biciklijade je obrnuto proporcionalna broju prijavljenih i visini kotizacije koja se povećava iz godine u godinu. Tako je prve godine start bio besplatan, pa je bio 30 kn, 50kn, 100 kn, a ove godine je 120 kn. Osobno nemam ništa protiv tih cijena, ali me čudi pad kvalitete uz povećanje cijene. Ljudi su se žalili da za sporije više nije bilo vode na punktovima, riblja večera se svela na girice u ulju (da sam htio piti ulje,mogao sam popiti motorno jer ovo što su nam servirali prošle godine je bilo nutricionistički i gurmanski jednako vrijedno)... Ne znam da li će netko od mjerodavnih ovo pročitati i promisliti malo o svemu, ali to mi onako nije cilj. Sa sobom na utrke uglavnom nosim svoju hranu i ne brine me previše što se nudi okolo.

Punktove s vodom sam uglavnom koristio da si saspem čašu vode kroz kacigu da mi hladi ludaru jer mi nikad nigdje u životu nije bilo vruće kao nadonjem dijelu uspona na Zavižan. Uz start u 10 ujutro sa razine mora i uz stazu koja odmah oštro ide uzbrdo bez hlada i sjene, zabava na 100 stupnjeva je garantirana. :) Definitivno etalon vrućine.

Međutim, ove godine nije bilo tako...

Zbog izuzetno loše vremenske prognoze,ove godine su odgodili uspon sa subote na nedjelju. U subotu je stvarno bila kenjara od vremena, uz kišurinu koja je sipala većinu dana. Tu je bila i bura koja je udarala s Velebita.

Nedjelja je u Zagrebu osvanula sunčana. Pokupio sam prnje i bicikl i krenuo prema Senju. Po putu sam gledao kako se vrijeme mijenja, ali kiše nije bilo. Pred Senjom se već osjetila jaka bura tako da sam, dok sam se spuštao sa Vratnika, već dobio dojam kakva će ovo biti utrka. :)

Na prijavama je bila solidna količina ljudi, ali ni približno nije startalo onoliko koliko se prijavilo preko weba (bilo je preko 400 prijava). Prognoza vremena je bila stvarno gadna i mnogi su u startu odustali. Ja sam se nakon prijava odvezao do Sv. Jurja i tamo se utaborio. Dobro mi dođe desetak kilometara zagrijavanja do Senja prije utrke, a nikako mi se ne dopada ideja da na kraju vreglam tih 10 km kad se spustim sa Velebita.

Startali smo po sunčanom vremenu i definitivno nije bilo vruće. Da nije bilo jake bure, rekao bih da su uvjeti idealni. Međutim, bura je bila stvarno jaka. Vozio sam već po buri u raznim varijantama, ali moram reći da me nikad prije bura nije toliko razvalila kao na ovom usponu. Strmi uspon koji ide direktno u brdo, a odozgo je bura nosila sve pred sobom direktno nama u lice. Na dijelovima su ljudi padali s bicikla koliko ih je nosilo ili su gurali jer jednostavno nisu mogli voziti. A najbolji su mi bili ovi koji su se draftali uz ono brdo gdje se ide 10 na sat. :)) Meni to draftanje uzbrdo nikako nije jasno. Probao sam, ali mi je to preblesavo i nikako mi tuđi tempo ne paše, pa sam tjerao svoj. Bilo je trenutaka kad mi se činilo da će mi vjetar skinuti glavu s ramena i otkotrljati je dole, pa sam se zabavljao razmišljanjima kako ću dole ići po nju kad neću imati oči na ramenima da je nađem. :) Koliko je bura puhala najbolje sam osjetio kad smo na jednom zavoju krenuli u smjeru vjetra. Nikad prije nisam doživio da me uz onako strmo brdo vjetar doslovno gura gore!

Do Oltara nas je klala bura, a nakon Oltara su se oblaci već pristojno navukli i temperatura je dobrano pala. Već se počeo osjećati dah na hladnom velebitskom zraku. Ali šta dijete zna šta je hladno, uzme pa vozi. :) Na Zavižanu su navodno  bila 4 stupnja. Nisam zagledao termometar, ali moj Polar je na Oltarima bilježio 14 stupnjeva, na ulazi u NP 10, a na Zavižanu 6. Lako je moguće da je bilo i manje jer sam dolazio odozdo gdje je temperatura viša, a sam dom je isturen i na vjetrometini u odnosu na makadam ispod.

Vozio sam 2h37min, 9 minuta više nego prošle godine iz Sv.Jurja. S obzirom da je start iz Senja i da nas je bura rasturala na najgorem dijelu, sa vremenom sam i više nego zadovoljan.

Kako sam gore došao onako gologuz, gore sam se ubundao, popio proteine i sjeo nekih desetak minuta stisnut sa čoporom ljudi u samom domu. Onda je trebalo bježati dole jer se vrijeme na Zavižanu kvarilo i krenula je neka gadna kiša po hladnom vjetru.

Dok smo se spuštali gledao sam ljude koji su išli gore i bilo mi ih je iskreno žao. Temperatura je naglo padala, Zavižan je bio u crnom oblaku i ja sam se samo nadao da ih neće oprati nekakav rafal ljetnog leda.Ovo se pogotovo odnosilo na drugare koji su pokisli gore išli u pamučnim majicama. Ne znam kako bih to opisao, ali ovakvo nepoštivanje planine na koju se penju nikako nije dobro. Jedno je pokisnuti ljeti na Jarunu, a nešto sasvim drugo na Velebitu kad vas još čeka 35 km hladnog spusta. Samo se nadam da hitna pomoć nije imala previše posla i da su im bubrezi još funkcionalni.

U Sv. Jurju, presvlačenje, pa lagano za Zagreb. Očekivao sam da će mi dan poslije glava biti ko cocin bubanj, ali sam prošao bez psihofizičkih oštećenja. Valjda je glava već dulje vrijeme prazna, pa se nema šta unutra ni oštetiti. :)

S druge strane, nadam se da sam za ovu sezonu podnio svoju bure i da je više neću morati gledati, barem do proljeća. Ili do slijedećeg uspona na Zavižan. ;)

Vidimo se dogodine.

Rezultate utrke možete pogledati ovdje (hm, ako bura nastavi tjerati jake momke slabih karaktera, kroz koju godinu bih mogao upasti u prvih 10 ;)).

GPS tracklog je ovdje.