Giro del Horizonte 2014 - Hillbilly edition

Kao i prošle godine, GdH se održao i ovog proljeća, ovaj put za prvi maj. Ove godine smo imali izuzetno topao i suh treći mjesec i poprilično zajebanu drugu polovinu četvrtog. Malo je falilo da se GdH ponovo pretvori u meterologiju umjesto biciklizma, ali, čini mi se, da su se svi malo opametili nakon prošlogodišnjeg prevelikog odugovlačenja.

Ove godine nas je startalo pet: Gio, Gogo, Trcol, Emil (Trcolov frend) i ja. Ja sam ponovo kretao iz Šapjana pa smo se kompletirali u Ičićima odakle smo krenuli naš krug. Vrijeme je bilo stvarno lijepo, a gužve na cesti ništa posebno.

Osim na trajektu. Na pristaništu horda auta a vanrednih trajekata ovaj put nije bilo. Prvi trajekt je polazio u 12:30, ali nije krenuo prije 13h koliko je trebalo da se svi ukrcaju.

Na Cresu smo uživali u miru i tišini kad smo pustili sve aute da odjezde ispred nas. Ionako nas je čekalo 12km većinom uspona do križanja za Beli, pa nije bilo smisla žuriti ne bi li udisali ispušne plinove. Gore na križanju, dok se Trcol vraćao po drugare, stojim, gledam more sa obje strane i supa kako kruži iznad mene. Vrijeme stoji, a on kruži... I kruži.. I kruži...

 Na kraju Cresa, čekajući trajekt za Krk sjedamo na kafu/pivu (kako ko). Ovaj trajekt nije prekrcan pa je i pokret bio uredan.

Krk nije ni približno lijep za voziti kao Cres. Em što su sve neki hupseri, a ne pošteni usponi, em što ima puno više auta, a samim tim i veća vjerojatnost za bisere koji bi pored vas prošli sa 120 na sat na 5 cm. Sve je to već viđeno, ali vrijedi napomenuti.

Dok se približavamo krčkom mostu, gledam crne oblake iznad Rijeke. Vidim da idemo u kišu, samo još ne znam koliko ćemo kisnuti.

Kiša nas hvata onako, momački, upravo na krčkom mostu. Na prvoj benzinskoj poslije mosta stajemo i čekamo da pljusak prođe. Ovdje Emil kapitulira i zove da dođu po njega autom, a nas četvorica se ubrzo odlučujemo za pokret. Kiša je dovoljno stala da nema više smisla čekati.

Lijep mi je potez oko Bakarca: zavojit i uz more. Poslije se dižemo iznad Bakra i gazimo prema Rijeci. Trcol je bio ispred, Gio i Gogo iza, a ja peglam iznad Kostrene i pitam se hoću li uopće znati naći put prema Kastvu i Rupi ili ću se izgubiti ko mrav u sladoledu. Moje nedoumice otklanja Trcol koji viče pored nekog kioska u samom centru Rijeke baš kad sam počeo bacati grah kojim putem da okrenem.

Čekamo Gia i Gogu, a sasvim slučajno naletimo i na Vasu. Riječka podružnica, nema šta. Samo nam još Barakokula fali.

Interesantno je kako je riječka podružnica HRBa uvijek bila malobrojna u odnosu na Centralu, a danas je GdH jedina tradicionalna HRB vožnja koja se i dalje održava.

U Rijeci pada. Ceste mokre, prokišnjava kroz krošnje... Vrijeme je da se krene dalje. Gio me ispraća jedan dio puta, a onda se držim putokaza za Kastav i peglam uzbrdo.

Od Kastva do Šapjana je vrijeme bilo skroz pristojno. Čak se i sunce pokazalo, a asfalt je bio suh. U daljini sam gledao veliko područje koje sam danas odvezao: od ruba kopna prema otocima, preko Cresa, Krka i naftnih skladišta na obali, pa sve do Kastva. Velik je to i jako lijep krug.

U Šapjane stižem nakon šesti ipol sati vožnje, 170km i preko 2300m uspona. GdH je dobio i svoju brđansku varijaciju na temu. :)

AKo bude sreće, bit će mi čast iduće godine ponovo napraviti ovaj krug. U dobrom društvu, nego šta.

Što se nekih suhih podataka tiče, krug sam podijelio u pet cjelina:

• Šapjane - Brestova
• Cres: Porozina - Valbiska
• Krk: Merag - krčki most
• Krčki most - Rijeka
• Rijeka - Šapjane

Po cjelinama bi to izgledalo ovako:

KML tracklog je ovdje, a nešto fotki možete vidjeti ovdje.