Cestovni đir sa startom i ciljem u Rijeci, a radi se o tome da se na startu sjedne na rivu, naruči kafe, i prođe okom po horizontu, u smjeru obrnutom od kazaljke na satu. Kad se krug zatvori, i dođe se do početne točke, opet se sjedne, naruči piva, i ponovo se krene okom po horizontu, ako je još dan. Ideja je nastala u Riječkoj podružnici 2005. godine, ime joj je dao Gio, a realizirana JE prvi puta na proljeće 2006. s namjerom da postane jedna od tradicionalnih HRB vožnji, i ponavlja se svakog proljeća, najkasnije u Nojzidleraju ili Tulumčeku. Okvirna duljina je 150 km, + dvije vožnje trajektom i jedan prelazak preko Krčkog mosta. |
GdH se održava iz godine u godinu, premda se u zadnjih par godina pretvorio u najveći meteorološki maraton u Hrvatskoj, a i šire. Ovo znači da se na mailing listama raspredaju Markovi konaci i baca grah, a sve u potrazi za idealnim danom kad bi se GdH vozio, a da još svima paše da se usklade sa poslom, prijateljima, rodbinom, ženama, muževima, ljubavnicima i kućnim ljubimcima.
I svake godine se nekako odveze, mada je situacija neizvjesna sve do zadnjeg dana.
Ove godine je bilo posebno neizvjesno kad je već postalo jasno da prijeti velika opasnost da cijela ideja propadne. Naime: kroz koji tjedan će se na Kvarneru obresti gomila turista. Ipak smo pred kraj petog mjeseca i sezona počinje. Vrućina će također postati vrlo veliki problem.
Ja dosad nisam nijednom odvozio ovaj krug. Nekako mi nije bio u fokusu, pa sam ga uredno fulavao.
Ovaj vikend sam drugarima poslao neformalni mail da li je netko za Učku za vikend (ali bez divljanja :)). Naime, tek prošli tjedan sam sjeo na bicikl nakon duže vremena i ove sezone palim jakojako kasno. Nisam u fazi za mećanje po bilo kom principu gdje su uključeni jedan lanac i dvije nabe. :)
I dok sam ja dremao u petak popodne prije puta za RIjeku, Puzz je već stigao da mi zapapri organiziravši GdH na kojem smo ove godine nastupili samo Puzz, jedan dečko Silvije Žmak (koji je za GdH čuo slučajno) i ja.
Momci su kretali iz Rijeke, a ja iz Šapjana. Nakon okupljanja na rotoru iznad Opatije, kreće GdH krug. Najprije u Brestovu (50tak km) pa na trajekt. Iznenadilo nas je kolike su gužve već sad i da je Jadrolinija uvela i vanredne linije za Cres. Na Cresu smo već u 11h. Trajekti za Krk nam idu u 12:30 i u 15h. Kako na ovaj prvi nikako ne stižemo, guslamo u miru prema gradu Cresu gdje smo se spustili da nešto pojedemo i malo odmorimo. Sjeli smo u birtiju gdje smo bili ekspresno usluženi, konobar se potrudio i saznati koliko km ima do trajekta, a na kraju nam je još nasuo i vodu u bidone i to sa ledom. Rijetko se viđa ovako dobar odnos prema biciklistima. Ako se dobro sjećam, pizzerija se zvala Luna Rosa, pa ako naiđete, pozdravite domaćine.
Ovakav odmor se, naravno, skupo plaća jer sad valja ispentrati 400m uspona nazad do najviše točke prije spusta za Merag, a penjanje na sunčanoj strani nakon papice i na hladne noge ostavi dojam. :)
Na trajekt za Krk smo stigli bez problema, ali svejedno, nije neka sreća imati u podsvijesti da ako pukne koja guma na biciklu, vrlo vjerojatno ćemo zaglaviti do 17:30.
Otok Krk je osjetno manje brdovit od Cresa, ali i osjetno puniji momcima koji vole da se naganjaju sa autima. To što okolo patroliraju cajci na motorima, nije ih previše omelo, iako sam siguran da su danas imali fin ulov.
Sat vremena kasnije i sa 125km na satu sjedimo u hladovini naplatnih kućica krčkog mosta i odmaramo prije nastavka na magistralu.
U Bakarcu pada kofeinski doping (kafa i kola), a onda guslanje prema RIjeci i prolazak kroz centar Rijeke da zatvorimo krug. Mislim da nikad nisam biciklom prešao krčki most, a niti centar Rijeke.
Ovdje sam mogao nastaviti sam 30km do Šapjana ili sjesti sa Puzzom u auto da me gore odveze. GdH je ionako gotov, a bome i mi s njim. :)
Sa 152km i 1960m uspona koliko je pokazao Polar, mislim da bi forsiranje 30km i dodatnih 500m uspona bilo malo previše za nekog tko je na biciklu tek tjedan dana.
Dok smo se vozili za Šapjane, rekao sam mu: "a samo sam pitao ide li tko na Učku..." :)
Dobra stvar je što se današnji dugi dan sveo na kvalitetni dužinski trening sa prosječnim pulsom na granici nulte i prve zone. Išli smo fino, ali nije bilo divljanja, što mi je posebno drago. A stiglo se i laprdati po putu. Dan je bio idealan za vožnju, djelimice oblačan, uglavnom sunčan. Temperatura je bila taman za kratke rukave, a ne previsoka da se pržimo na usponima.
Čini se da je ove godine GdH spašen za dlaku. Slijedeće godine tko zna kako će biti, ali mi je drago da sam i ja malo sudjelovao u ovoj priči koja bi se trebala nastaviti i u godinama koje slijede.
Nekoliko fotografija možete pogledati ovdje.
Mario Polario varijanta (KML GPX)