Japan teaser

Kako je, nakon životnog putovanja koje traje već tri godine, otisnuti se ponovo u nepoznato? Kako je, nakon pet godina ponovo sjesti u fotelju na nebu koja život znači i za što ste živjeli sve radne dane nekad davno?

Dojmovi se sliježu, trebalo je da uopće postanem svjestan da sam ponovo na nebu sa tim ciljem. Srećom 17h leta je dovoljno dugo da dođe iz dupeta u glavu i ovim najsporijim...

Kako je? Pa.... Da vam pravo kažem... Lepo je! :)

...

Japan, zemlja izlazrećeg sunca, preciznih vlakova, ljubaznih domaćina koji jako klimaju glavama (kako im samo ne otpadnu, da mi je znati), ali isto tako zemlja gdje se sudaraju moderni i tradicionalni načini života kao dvije tektonske ploče.

Današnje japansko društvo nastalo je u sudaru ta dva svijeta i dan danas nosi jedinstvene karakteristike, neke dobre, neke manje dobre. Kako je biti Japanac u Japanu, a kako stranac? Što se krije iza svih tih naklona, visoke tehnologije, mirnoće u kaosu japanske podzemne željeznice.... Kako izgleda naličje japanskog društva, zašto u Onsen ne možete sa tetovažom, koja je uloga maloljetnih cura u prekratkim školskim uniformama i zašto nikako nije mudro obilaziti striptiz klubove. I, najvažnije od svega, zašto, dokurca, odrasli ljudi po salonima igara skupljaju šarene karte i mašu glavama dok na sve strane vise lutke koje podsjećaju na barbie, samo si im oči malo preokrugle, sise malo prevelike, a suknja ne pokriva ni pola plastične guze.

Od zazen filozofije i zen vrtova pitoresknih samostana do nemilosrdnog žrvnja očekivanja radne okoline. Predivna je ovo zemlja, ali isto tako i zemlja velikih kontrasta i, ako se usudite zagrebati ispod površine njihovih osmjeha, vidjet ćete možda više nego što ste u startu bili spremni prihvatiti.

A kad smo već kod tektonskih ploča... Japan godišnje pogodi preko 500 zemljotresa. Živi se na način da ono do 6 richtera prolazi kao povjetarac. Tako se gradi, tako se planira, tako se i odnosi prema životu na ovom jako naseljenom otoku. Sa svojih 126 milijuna stanovnika, Japan je nevjerojatno gusto naseljen, a opet... Nikad mirniji narod nisam vidio, nikad bolje organiziran. To je, valjda, jedini način da se opstane u tim uvjetima.

Ima nešto posebno ljudski, a opet bizarno neljudski u mentalitetu ovih ljudi, nešto što je nemoguće ispričati, snimiti ili nacrtati. To nešto morate otkriti sami.

Tri tjedna Japana, od Okinawe do Tokya, od mirnoće Koyasana do vreve Shuinjuku-a...Od ceremonije vatre u zen hramu u rano jutro,  ground zero-a Hiroshime, pa preko ove nevjerojatne zemlje avionom na tračnicama (Shinkansen uber alles) direktno u nebodere od kojih zastaje dah, i kojima nema kraja...

Japan nas je obuzeo, oduzeo, rasklopio i ponovo sklopio.

Report, koji je nastajao na tom putu, čeka da ga se stavi u digitalno slovo, a u međuvremenu, počastite si zjenice sa ovim malim teaserom.