13. uspon na Zavižan: sa čoporom u brda

Kako je to sa dvoje djece penjati Zavižan? Kako kad jedno preraste sjedalicu, a drugo je taman za nju?

Opcija za teglenje djece ima raznih. Osobno bih rado probao onu prikolicu za djecu gdje bih ih mogao staviti oboje, samo mi je to logistički kaos: prikolica mi ne stane u auto, a krov mi je pun bicikla. Eurokuku nemam, a ni adekvatan kombi.

Zbog toga smo odlučili taktički nabaviti šipku za vuču. Ona povezuje bicikl odraslog i bicikl djeteta pa stvar može funkcionirati. Našao sam dva sistema. Jedan hvata samo na head tubeu dječijeg bicikla (TrailGator), a drugi hvata na headtubeu i na osovinama prednjeg kotača (TrailAngel).

Kako smo već prije čuli neke loše stvari o tom TrailGatoru, mi smo odlučili kupiti TrailAngel. Kakva god šipka je u pitanju, trebaće vam par dana da se s njom upoznate (nakon par sati mira da je uopće spojite iz gomile dijelova koji dođu u kutiji). Nakon toga ćete shvatiti da je voziti dijete sa tim puno drugačije od sjedalice.

Naime, u sjedalici je dijete prtljaga - vi samo ćerate po brdima i dolovima. Sa spajanjem dječijeg bicikla za vaš, dijete je aktivni sudionik. Ne da vam može nešto pomoći kod kretanja, ali jako je bitno da ste uvježbani da ne bi bilo naglih pokušaja silazaka u vožnji koji će rezultirati padom djeteta sa bicikla.

Drugi problem je što morate jako paziti kako vozite uzbrdo (posebno po makadamu) da se ne bi desilo da vam suputnik iza skače sa sica od drmusanja. To bi bilo vrlo neproduktivno i kratkog daha. Što se mase tiče, očekujte oko 35kg tereta kojeg dodatno vučete (dijete+bicikl+šipka) jer je ta šipka gomila gvožđurije..

Tehnički gledano, ima tu još jedan detalj koji nije vidljiv na prvi pogled kod kupovine šipke za vuču, a to je poluga. Nije baš jasno na prvi pogled, ali djetetov bicikl trpi dosta nezgodna naprezanja i ima tendenciju da se prevrće na bok. U tome ga, naravno, sprečava šipka za vuču, ali koliko dobro to radi, ovisi o izvedbi iste. TrailAngel je imao puno bolje riješen krak koji se veže za osovinu prednjeg kotača dječijeg bicikla. Uz hvatište na head tubeu, ulijevao je više povjerenja od TrailGatora da se neće rasklimati nakon nekoliko vožnji.

I ono što u uputama ne naglašavaju dovoljno: trebate dobro zategnuti nosače na koje se šipka kači, kako na dječijem biciklu, tako i na biciklu koji vuče cijelu stvar. U suprotnom riskirate micanje na spustu i nakošivanje cijelog sistema.

Ovo je ukratko što se vuče tiče. A što se male cure tiče, ona je sad bila prtljaga i snjom Sandra nije imala problema.

Ja sam originalno zamislio da ih vučem oboje gore, ali nisam uspio tehnički zakačiti i sjedalicu i šipku da se međusobno ne tuku. Zbog toga sam ja vukao veći komad "prtljage", a Sandra manji.

I ove godine smo startali iz Oltara jer vući djecu iz Senja po onom kamenjaru nije dobra ideja. Ove godine sam primjetio mali pad broja ljudi. Možda je razlog kiša koja je padala večer prije, a možda je krivac činjenica da organizator kroz godine nije uspio pokrenuti stvar nego je samo održavao početnu ideju i elan koliko je išlo, a pod zadnje kreće rasipanje.

Generalno mi se čini da taj uspon koji traje već 13 dugih godina ide svojom silaznom putanjom. Od samog raspisa koji je nedovoljno vidljiv, preko organizacije na terenu, pa do cilja na kojem je objekat koji je sve, samo ne ugostiteljski i gdje se u pravilu ljudi ne osjećaju dobrodošli.

S obzirom da je sve više roditelja koji s djecom idu na ovaj uspon (jedan od rijetkih pozivitnih pomaka kroz godine), nejasno je zašto ne postoji dječija prijava. Djeca ionako ne plaćaju ulaznicu u Nacionalni park, a plaćati 100kn kotizacije za djecu nema smisla. Ovako, većina djecu ne prijavljuje, organizator se (osim sa par slika) ne može ni pohvaliti da ima i takve vozače, a na cilju se za djecu ne može ništa dodatno ni kupiti. Jedete ako ste došli sa kuponom od prijave, a platiti 400kn kotizacije za nas četvoro posebno nema smisla.

To se onda svodi da na ciljiu djeci dajemo da jedu, a mi se snalazimo. Dobro da nisu tražili repete. :) Nije neka motivirajuća atmosfera, jel da?

Ali, da ne bude sve sivo, treba naglasiti da je naša karavana bila motivacija za sve sudionike i da su se neki od njih svojski trudili samo da ne budu iza nas (oće ponos da zaboli :)). Na samom startu smo morali mirnije krenuti (nije se lako probijati između drugih sa ovakvom skallamerijom), ali smo napredovali vrlo dobro. Nisam ni osjećao neki preveliki napor. Vozili smo svježi i bilo nam je fino. Na ulazu u Nacionalni park je bila okrepa pored koje smo mi samo prošli. Sandra kaže da su ljudima na okrepi pale rolete kad su to vidjeli (ja nisam obraćao pažnju jer sam hvatao trasu po makadamu da bude najmanje drmusanja).

Na vrhu na onom strmom dijelu sam se pitao kako će to ići, ali je išlo vrlo dobro. To je ujedno i jedini dio gdje sam trebao naprijed malu MTB šajbu i tu sam osjetio svu masu koju sam vukao za sobom. U cilju ovacije, Sandra stiže minutu iza. Sve je prekrasno, rekli bi Ciklusi.

Ovaj put nam je trebalo 1h42min, primarno zbog te šipke. Naime, nismo išli koliko su noge dozvoljavale, nego da djeci ne bude drmanje. Da su bar oboje u sjedalicama, mislim da bismo bili poprilično brži. Međutim,nije šipka bila jedini razlog. Jedno stajanje za pišanje, dva stajanja zbog izgubljene cipelice i još nekoliko manjih smetnji su isto uzeli neko vrijeme. Recimo, kad dijete zakrmi u sjedalici, onda mu glava počne opasno visiti u stranu. Tada je potrebno u vožnji glavu mu namjestiti na sredinu i nadati se da će ostati tamo dulje od 15 sekundi. Ili početi pjevati jako glasno da medvjedi pobjegnu iz šume, a djeca se razbude.

Bilo kako bilo, dan je bio lijep, djeca su bila na zraku, širili smo cvjetiće, zdrave navike i dobru volju...

Life is good.

P.S Da li ćemo iduće godine doći? Ako nas put nanese, da. Da nam je sama manifestacija dala neku dodatnu motivaciju - nije. Stvarno šteta, jer je ideja odlična, tradicija je već tu, ali stvari na terenu ne odražavaju niti ideju, niti namjere organizatora.

P.P.S AKo dječiji bicikl ima torpedo kočnicu, učinite si uslugu i skinite mu lanac prije ovakvog uspona. Neka dijete slobodno vrtucka u obe strane bez da vam koči svako malo u neznanju. Ovaj trik pomaže držati moral na visini. :)