Zvijezda u Engelszellu

Svjetlo zvijezda nepažljivom oku lako promakne. U kakofoniji vanjskog svijeta, ono iznutra često biva zaboravljeno.

Ipak...  Ma koliko stoljeća prošlo, ma koliko prihvaćena većina jako žmirila... Svjetlo zvijezde je i dalje tu. Prenosi se sa bića na biće.

Sve što ste mislili da znate, iza vrata Engelszell samostana jednostavno - ne vrijedi.

Ima jedan čovjek... Čovjek koji se sprema na dugi put. Jedan od onih rijetkih koji je spreman, koji zna. I u svojoj blagosti koji je u stanju skinuti sve bore srdžbe koju nosite jer ste toliko puta bivali prevareni, ismijani, osuđeni.

Nismo se vidjeli dugi niz godina. Pamtim ga još kao dijete... Da ga nismo tražili, ne bih ga ni prepoznao. Ali sam prepoznao ono što on nosi ...

Mjesto na kojem nema osuđivanja, teških riječi ni odmjeravanja.

Ako vas put nanese na sjever Austrije, skrenite uz obalu Dunava, u Engelszell. Odškrinete li vrata ovog samostana, pitajte za patera Nivarda.

Mogli biste u blagim dječačkim očima jednog starca otrkiti nešto što niste očekivali. Što god otrkijete, to je samo vaše. A možda će vam reći najveću istinu: "neću vam reći zbogom, nego doviđenja".