Annapurna

Annapurna, masiv u nepalskoj Himalaji sa vrhom na 8091mnv. Annapurna je deseti najviši vrh svijeta i ujedno prvi vrh iznad 8000 metara koje je odvojila ljudska noga.

Davne 1950 godine, trećeg lipnja, francuska ekspedicija koju je vodio Maurice Herzog je kročila na vrh Annapurne uz ogromne probleme i žrtve. Bilo je to u doba kad je Nepal bio zemlja zatvorena za strance, a Himalaja je bila jedna velika nepoznanica, beskonačno velik prostor sa opasnostima na koje se Evropljani nisu mogli pripremiti. Karte tih planina nisu postojale i ekspedicija je morala na terenu istraživati planine na koje su ciljali.

Maurice ja kasnije napisao knjigu o samoj ekspediciji i osvajanju Annapurne. Velika je to i srcem pisana knjiga koja govori o skupini velikih i požrtvovanih ljudi izgubljenih u beskonačnosti Himalaje, o dobroj i zloj kobi, promjenjivoj naravi planine, žrtvi za zajednički cilj i utrci s vremenom. Naime, Maurice i njegov tim je izgubio dosta vremena istražujući teren i sam juriš na vrh je uslijedio u vrijeme kad je monsun već debelo prešao Kalkutu i kad je pitanje dana i sata bilo kad će ih poklopiti.

U ovoj knjizi Maurice detaljno opisuje što znači voditi ekspediciju na tako nepoznat teren, probleme sa aklimatizacijom i neumoljive posljedice izlaganja velikim visinama. Sam čin osvajanja Annapurne je bio povijesni uspjeh. Prvi puta je ljudska noga stala na vrh viši od 8000m.

Na žalost, ovaj podvig nije prošao bez žrtava. Maurice će vas provesti i kroz mučne detalje što se dešavalo u bijegu sa Annapurne pred nadolazećim vrištećim monsunom. Saznat ćete koji je najveći strah svakog alpinista, strah veći i od smrti same, a Maurice je na mučan način platio danak njihovog uspjeha.

Ovo je knjiga koja svjedoči o velikom podvigu, ali otvara i brojna pitanja za svakog od nas. Za sve koji se nikad nisu susreli sa visinama i ne znaju kako je to disati a nemati šta udahnuti, mnoge ove stvari će biti apstraktne. Teško je to stvarno shvatiti.

Problem sa visinom sam i sam jako dobro osjetio u Peruu na 5500m visine kad smo bez aklimatizacije krenuli na El Misti. Pamtim dobro tu agoniju i nekako nemam baš želju da je ponavljam, ne na taj način. Da nisam to sam doživio, ne bih lako mogao pojmiti patnju koju su Maurice i društvo trpili, kao ni shvatiti teške noći provedene u visokim planinama.

Annapurna je osvojena 4 godine prije Eversta. O koliko se teško pristupačnoj planini radi govori činjenica da se radi o vrhu sa najmanje uspješnih uspona i najvećom stopom smrtnosti pri pokušaju osvajanja vrha. Imao sam priliku otići na Annapurna Base Camp trek 2009 godine i dobro pamtim tu predivnu planinu. Iako sam bio "tek" na 4100mnv, nisam imao želju da se penjem dalje. Annapurna je toliko lijepa sa ove udaljenosti, da je taj pogled i više nego dovoljan da vas obori s nogu. Osim toga, moje mišljenje je da neke granice ne trebaju biti pređene, neki vrhovi trebaju ostati neosvojeni, iako bismo to možda mogli.

Annapurna, koja ime nosi po božici žetve je možda jedan od tih vrhova.

Pročitajte knjigu koju je iza sebe ostavio Maurice, otiđite jednom tamo i osjetite svu čar Himalaje. Siguran sam da ćete i sami shvatiti što ljude tamo privlači, osjetiti poriv da stanete na neki od božanskih vrhova, a vjerojatno naći razloge da to ne napravite i spokoj koji samo pogled na vrhove Himalaje može pružiti.

"Naš cilj je bio ostvaren. No, istovremeno smo postigli i nešto beskrajno veće. Kako će sada život postati divan! Kako je nepojmljivo iskustvo doseći cilj i u isto vrijeme osjetiti vlastito, unutarnje ispunjenje. Bio sam ganut do srži. Nikada nisam osjetio takvu sreću, toliko intenzivnu i iskrenu. Ta smeđa stijena, najviša od svih, taj ledeni greben - jesu li to bili ciljevi kojima sam težio cijelog života? Ili su to bile granice čovjekovog ponosa?"

-- Maurice Herzog, Annapurna