Iron Maiden u Zagrebu, u vrijeme kad smo i mi blizu... Prilika je koja se ne propušta tek tako. Ponovo u Areni, kao 2013, jednako dobri, jednako jaki.

E, ali, nakon što smo kuipili karte, Krankšvester objavljuju koncert u Motovunu isto veče. I tu kreće lomljenje kopalja (da ne kažem kuraca). S jedne strane, Maideni su planetarno dobri i uvijek je lijepo vidjeti ih, a, s druge strane, Krank je ko skok s vodkom - ne okrećeš mu leđa osim ako ne padaju sjekire.

I dugo je trajalo to naše previranje, Sandra je više vukla Kranku, ja Maidenu, ali oboje smo ustvari htjeli vidjeti oba benda. Na kraju smo se, linijom jednostavnije logistike, odlučili da idemo na taj Maiden, kad su već tu i kad imamo karte.

E a onda smo vidjeli raspored iz Motovuna - Krank je na rasporedu bio tek u 1:30 ujutro. Maideni počinju u 21h. Od Zagreba do Motovuna je dva ipol sata tops.

Ovo je bilo toliko primamljivo, da nije bilo puno dileme - napadamo oba!

1.  Iron Maiden, Arena Zagreb, 24.7.2018

Maideni nastupaju točni kao sat, set lista se već znala... Odličan scenski nastup, sve kao po špagi, ali opet, nikad dosadni.

Ma... Ima samo jedan od tih njihovih gitarista koji uporno nosi bijele patike i po bini skače kao zeko. Da ga netko hoće snimiti u krupnom planu i pustiti ispod podlogu Teletabisa, mislim da bi se teško kužila montaža. :)

Mislim, tip ume na tu gitaru, ali jebomamu! Na svakom njihovom koncertu mi prvo on zapne za oko.

Ali, volim ja Maidene, iako ih već godinama skoro i ne slušam. Prva gramofonska ploča koju sam kupio u 6. razredu osnovne škole su bili upravo Maideni i to je nekako bio moj ulazak u svijet metala. Sjećam se mirisa tog vinila, igle koja pleše po neravnom tanjuru gramofona, a Eddieva glava se polako vrti u sredini...

Koncert ide, atmosfera je odlična. Preko 20000 ljudi u prepunoj Areni, skoro toliko i Iron Maiden majica. Ako se šta mora priznati Iron Maiden fanovima, to je dosljednost u oblačenju.

Koncert je trajao skoro dva sata, a mi smo ciljali da se izgubimo prije nego završi zadnji bis. Imperativ nam je bio maknuti se iz tog područja prije nego svi navale.

U auto sjedamo sa još punim ušima Number of the Beast i šišamo za Motovun. Sa nama je bio i Gogo, koji je poznat po noćnoj smjeni. On će biti budan pred jutro kad mi pozaspemo i biti naš jutarnji šofer.

 Jedan koncert za pet je za nama. Bez predaha šibamo u susret drugom.

2. Krankšvester, Motovun, 25.7.2018

U Motovun stižemo po planu. Mirna noć, bez  magle, kiše i iznenađenja po putu.

Penjemo se gore pješice jer je bus sporiji od nas i stižemo još marnuti pivo prije nego su ova dvojica počela da pičkaraju.

O fenomenu Krankšvester sam pisao već prije, pa neću sad ponovo. Momci su, u međuvremenu izdali i četvrti album (suprotno mojim procjenama kako to nije moguće) i odličan je!

Kad smo ih prvi put vidjeli na nekoj kuruzi od festivala u Ivaniću, bio je to dosta otužan nastup, ne jer su oni loši, već je razglas bio zakurac, a publika u 2 ujutro se sastojala od nekolicine nas od koji je malo tko znao što je to Krankšvester.

A na svakom njihovom koncertu se jasno vidi kome je ovo prvi put da ih čuje. Blijede face, obješena usta u nevjerici i širom otvorne oči koje vrebaju priliku da se probude iz ovog bolesnog sna.

U međuvremenu su se stvari promijenile i stvar Gaber ih je lansirala dosta jako u milje ove pomaknute ekipe. Ovaj koncert je bio dobar, ljudi su plesali, pjevali, skakali... A najbolja scena je bila kad sam vidio neku trebu pored kako se oblači u kostim jebenog zeca jer, eto, uskoro će stvar Gaber... To je bilo to. Rokanje, brate!

Kraj je dugog dana, uskoro će svanuti i slijedeći. Pivo ladno, nikud nam se više ne žuri. Hrpa ljudi pali upaljače, pjeva se Kruti ....

Za svirku uživo, zajebite youtube - to morate otići i doživjeti. A dok čekate... Evo dvije stvari sa zadnjeg albuma. Četvrta poslanica po Kranku je pred vama.